Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Starac Akakije Svetogorac, monah tihe snage i duboke vere, čiji se životni put ukrstio sa nekim od najznačajnijih duhovnih ličnosti našeg doba, upokojio se, ostavivši za sobom trajan trag u sećanju vernika.
Starac Akakije (u svetu Nikola) bio je jedna od istaknutijih ličnosti pomesne Crkve i svetogorskog monaštva. Vest o njegovom upokojenju, objavljena na blogu „Meteμορfotis“, rastužila je vernike širom grčke regije Evija gde je proveo poslednje ovozemaljske dane, Svete gore gde je primio veliku shimu, ali i širom pravoslavnog sveta. Za mnoge je bio više od duhovnika - bio je oslonac, sagovornik i tihi vodič u trenucima nedoumice, čovek kome se dolazilo po utehu i savet.
Put iz siromaštva ka monaškom podvigu
Rođen je 6. avgusta 1927. godine, na praznik Preobraženja Gospodnjeg, u mestu Murteri, kao šesto dete u mnogočlanoj porodici. Odrastao je u teškim prilikama, a školovanje je završio u Sirotištu u Kimiju, gde su služili blaženopočivši jeromonasi, otac Lavrentije i otac Nikodim, poznati kao neumorni delatnici Jevanđelja.
eeod.gr
Starac Akakije
Posle odsluženja vojnog roka i kratkog perioda rada kao zemljoradnik i fizički radnik, odlučio je da se posveti monaškom životu. Godine 1953. došao je u manastir Mega Spileo kod Kalavrite, gde je mitropolit Agafonik prepoznao njegovu duhovnu zrelost, zamonašio ga, a potom ga rukopoložio za đakona.
Na Svetu goru otišao je 1967. godine i podvig započeo u Kavsokaliviji. Tamo je od starca Pantelejmona primio veliku shimu i dobio ime Akakije, po Svetom Akakiju.
Tišina, molitva i ljudi koji su mu dolazili po reč
Podvižnički put nastavio je u Kapsali, u keliji Svetog Save, zajedno sa svojim poslušnikom, ocem Artemijem. Tokom boravka na Atosu upoznao je mnoge značajne duhovnike i, kako svedoče savremenici, doživeo snažna duhovna iskustva.
U rodni Murteri vratio se 1981. godine. Tu je osnovao malo isihastirijum posvećeno Preobraženju Gospodnjem i u njemu ostao do kraja života, tiho gradeći mesto sabranja i utehe za lokalne vernike.
Oni koji su ga poznavali pamte ga po jednostavnosti, molitvenoj sabranosti i spremnosti da sasluša svakoga ko mu se obrati.
Opelo starcu Akakiju služeno je danas u 16 časova u manastiru Preobraženja Gospodnjeg u Murteriju, gde se rodbina i verni narod okupio da ga isprati na večni počinak.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Dok ga kritičari optužuju za preveliki uticaj i "moć iz senke", pristalice ističu njegovu ulogu u očuvanju crkvenog jedinstva i stabilnosti, a autorski tekst Spasoja Tomića, koji prenosimo u celosti, dodatno osvetljava ove podele i tumačenja.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.