TROJE DECE PREŽIVELO NESREĆU! Ovo su sveštenik Nenad Mitrić i njegova supruga Nedeljka, koji su stradali u Novom Selu kod Broda!
Mitrić je službovao u parohiji poježanskoj od 2022.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
Na praznik Cvijeti, kada se Crkva seća ulaska Gospodnjeg u Jerusalim i susreta sa narodom koji ga dočekuje sa nadom, u Pojezni se sabrao narod u tišini koja je govorila više od reči. Tog dana, u Hramu Svetog kneza Lazara, služeno je opelo protonamjesniku Nenadu Mitriću, parohu poježanjskom, i njegovoj supruzi, popadiji Nedeljki. Nije to bio samo ispraćaj dvoje ljudi, već oproštaj od jednog doma koji je godinama bio oslonac mnogima.
Opelo je služio arhijerejski namesnik derventski i zamenik mitropolita Fotija, protojerej-stavrofor Radojica Ćetković, uz sasluženje velikog broja sveštenika Eparhije zvorničko-tuzlanske. Sabranje tolikog broja vernih bilo je odgovor zajednice koja je prepoznala šta gubi. U pogledu svakog čoveka videlo se da odlazak sveštenika nikada nije samo lična tragedija njegove porodice, već rana cele parohije.
U pravoslavnom razumevanju smrti, to nije rastanak bez nade, ali ni uteha koja briše bol. To je molitva Crkve za duše upokojenih i svedočanstvo da čovek nije sam ni u času smrti. Kada se oprašta sveštenik, tada se oprašta onaj koji je druge ispraćao, koji je stajao kraj odra, koji je izgovarao iste ove molitve nad grobovima drugih. Sada su te reči izgovorene nad njim i to daje posebnu težinu svakom troparu i svakom „Vječnaja pamjat“.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Popadija Nedeljka, saputnica u životu jednog sveštenika, nosila je deo njegovog krsta, često nevidljiv drugima. U pravoslavnoj porodici, naročito svešteničkoj, služenje nije ograničeno na oltar. Ono se preliva u dom, u svakodnevne susrete i u spremnost da se uvek bude uz ljude. Zato je njihov zajednički odlazak doživljen kao gubitak jedne celovitosti, doma koji je bio otvoren i za radost i za nevolju drugih.
Nakon opela, zemni ostaci oca Nenada i popadije Nedeljke preneti su u Liješće kod Broda, gde su sahranjeni na mesnom groblju. Put od hrama do groba bio je tih, ispunjen tugom i molitvom. Nije bilo potrebe za velikim rečima, jer je sve već bilo rečeno životom koji su vodili.
Podsećanje na njihovu tragičnu smrt 2. aprila 2026. godine, u saobraćajnoj nesreći na putu Derventa–Brod, dodatno pojačava težinu ovog događaja. U tom stradanju sa njima su bila i njihova deca, troje mališana koji su povređeni, ali su, prema poslednjim informacijama, van životne opasnosti i nalaze se pod stalnim lekarskim nadzorom. Njihov oporavak prati i molitva Crkve, ali i konkretna briga ljudi, jer je pokrenuta i akcija pomoći za decu koja su u jednom trenutku ostala bez oba roditelja. Iznenadni odlazak uvek ostavlja pitanja na koja nema odgovora, ali u veri Crkve postoji oslonac koji ne zavisi od okolnosti smrti, već od nade u vaskrsenje.
Neka Gospod podari pokoj u Carstvu nebeskom protonamjesniku Nenadu i popadiji Nedeljki, a njihovoj deci isceljenje i utehu koja ne dolazi brzo, ali ostaje trajna, i snagu da ovaj gubitak nose u veri, a ne u beznađu.
Mitrić je službovao u parohiji poježanskoj od 2022.
Parohijani i vernici širom Republike Srpske ujedinjeni u molitvi i sećanju na mladog sveštenika čija je posvećenost okupljala ljude i vraćala veru, dok porodica i deca traže snagu posle nenadoknadivog gubitka.
Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
U poruci upućenoj mitropolitu Fotiju, poglavar SPC izražava duboku tugu zbog gubitka sveštenika i njegove supruge, upućuje molitve za njihovu decu i podseća na veru kao oslonac u najtežim trenucima.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Sveti Jaron i njegova družina postradali su 298. godine, ostavivši primer nepokolebljive vere i odanosti Hristu.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.