Aktuelno iz SPC 06.04.2026 | 16:54

SUZE, BOL, TUGA I "VJEČNAJA PAMJAT": Potresne slike na opelu i sahrani sveštenika Nenada i popadije Nedeljke

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
SUZE, BOL, TUGA I "VJEČNAJA PAMJAT": Potresne slike na opelu i sahrani sveštenika Nenada i popadije Nedeljke
Foto: Eparhija zvorničko-tuzlanska

U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.

Na praznik Cvijeti, kada se Crkva seća ulaska Gospodnjeg u Jerusalim i susreta sa narodom koji ga dočekuje sa nadom, u Pojezni se sabrao narod u tišini koja je govorila više od reči. Tog dana, u Hramu Svetog kneza Lazara, služeno je opelo protonamjesniku Nenadu Mitriću, parohu poježanjskom, i njegovoj supruzi, popadiji Nedeljki. Nije to bio samo ispraćaj dvoje ljudi, već oproštaj od jednog doma koji je godinama bio oslonac mnogima.

Opelo je služio arhijerejski namesnik derventski i zamenik mitropolita Fotija, protojerej-stavrofor Radojica Ćetković, uz sasluženje velikog broja sveštenika Eparhije zvorničko-tuzlanske. Sabranje tolikog broja vernih bilo je odgovor zajednice koja je prepoznala šta gubi. U pogledu svakog čoveka videlo se da odlazak sveštenika nikada nije samo lična tragedija njegove porodice, već rana cele parohije.

Oproštaj koji slama srca

U pravoslavnom razumevanju smrti, to nije rastanak bez nade, ali ni uteha koja briše bol. To je molitva Crkve za duše upokojenih i svedočanstvo da čovek nije sam ni u času smrti. Kada se oprašta sveštenik, tada se oprašta onaj koji je druge ispraćao, koji je stajao kraj odra, koji je izgovarao iste ove molitve nad grobovima drugih. Sada su te reči izgovorene nad njim i to daje posebnu težinu svakom troparu i svakom „Vječnaja pamjat“.

 

Popadija Nedeljka, saputnica u životu jednog sveštenika, nosila je deo njegovog krsta, često nevidljiv drugima. U pravoslavnoj porodici, naročito svešteničkoj, služenje nije ograničeno na oltar. Ono se preliva u dom, u svakodnevne susrete i u spremnost da se uvek bude uz ljude. Zato je njihov zajednički odlazak doživljen kao gubitak jedne celovitosti, doma koji je bio otvoren i za radost i za nevolju drugih.

Nakon opela, zemni ostaci oca Nenada i popadije Nedeljke preneti su u Liješće kod Broda, gde su sahranjeni na mesnom groblju. Put od hrama do groba bio je tih, ispunjen tugom i molitvom. Nije bilo potrebe za velikim rečima, jer je sve već bilo rečeno životom koji su vodili.

Pomoć deci koja su ostala bez oba roditelja

Podsećanje na njihovu tragičnu smrt 2. aprila 2026. godine, u saobraćajnoj nesreći na putu Derventa–Brod, dodatno pojačava težinu ovog događaja. U tom stradanju sa njima su bila i njihova deca, troje mališana koji su povređeni, ali su, prema poslednjim informacijama, van životne opasnosti i nalaze se pod stalnim lekarskim nadzorom. Njihov oporavak prati i molitva Crkve, ali i konkretna briga ljudi, jer je pokrenuta i akcija pomoći za decu koja su u jednom trenutku ostala bez oba roditelja. Iznenadni odlazak uvek ostavlja pitanja na koja nema odgovora, ali u veri Crkve postoji oslonac koji ne zavisi od okolnosti smrti, već od nade u vaskrsenje.

Neka Gospod podari pokoj u Carstvu nebeskom protonamjesniku Nenadu i popadiji Nedeljki, a njihovoj deci isceljenje i utehu koja ne dolazi brzo, ali ostaje trajna, i snagu da ovaj gubitak nose u veri, a ne u beznađu.