Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Sveštenik Nenad Mitrić, koji je u četvrtak uveče tragično nastradao zajedno sa svojom suprugom u teškoj saobraćajnoj nesreći kod Broda, sahranjen je danas uz molitveno učešće vernog naroda, sabraće i sveštenstva.
Opelo i čin sahrane obavljeni je po pravilima Srpske pravoslavne crkve, uz posebnosti koje prate ispraćaj jednog sveštenoslužitelja.
Naime, po smrti laika hrišćanina njegovo telo (ili, po rečima Trebnika, "mošti") se kupa, iz uvažavanja prema pokojniku i želje da on u čistoti stane pred Boga po vaskrsenju (Dap. 9, 37).
Sveštenike ne kupaju, da ne bi obnažili njihova tela.
- Sveštenika, obnaženog od strane (trojice) sveštenika, otiru "čistim jelejem", navedeno je.
Posle umivanja, kupanja ili otiranja pokojnika oblače ga u novu odeću, ali sveštenika uvek oblače u sveštene odežde koje odgovaraju njihovom činu, "a lice im pokrivaju vozduhom", u znak toga da je pokojnik bio savršitelj Svetih tajni Božijih, a posebno najuzvišenije Tajne Tela i Krvi Gospodnje.
- U ruke kako arhijereju, tako i svešteniku stavlja se Jevanđelje, kao znak da su oni objavljivali ljudima jevanđelsko učenje. Osim Jevanđelja u ruke se stavlja još i krst - navedeno je.
Postoji još jedna razlika, kako je navedeno.
- Nad umrlim arhijerejom i sveštenikom čita se Jevanđelje, a nad mirjaninom, monahom i đakonom Psaltir.
Društvene mreže
Sveštenik Nenad Mitrić i njegova supruga Nedeljka
Uobičajeno je da se opelo i pogreb, za sve, služe u treći dan posle smrti. Telo pokojnika se radi opela unosi u hram. Za vreme unošenja tela u hram, kao i nošenja od hrama do groba, peva se "Svjatij Bože", a u periodu od Vaskrsa do odanija "Hristos voskrese".
- Prilikom nošenja tela upokojenog arhijereja i sveštenika pevaju se irmosi velikog kanona: "Pomoščnik i pokrovitelj". Sveštenoslužitelji koji obavljaju pogreb idu ispred kovčega sa pokojnikom, a na samom čelu kolone nosi se krst. Prilikom pogreba arhijereja i sveštenika ispred kovčega nose se barjaci, krst i Jevanđelje i zvone zvona. Prema Tipiku telo svetovnjaka i monaha se radi opela polaže u pripratu hrama, a arhijereja u sveštenika u sam hram - objašnjeno je.
I opelo za sveštenika se razlikuje od onoga koji se objavlja nad mirjanima.
Prilikom pogreba sveštenika njegovo telo se nosi u krug oko hrama i sa svake od četiri strane savršava se litija.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Temelj pravoslavlja i Glava Crkve je Gospod Isus Hristos! I kao što svakodnevno sva tvar, nakon noći očekuje da sa istoka sine sunce, tako i mi u Crkvi očekujemo drugi dolazak Sunca Pravde, odnosno Gospoda Isusa Hrista, isto tako sa istoka , otkrio je otac Stefan.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
U izraelu se obeležava se 3. oktobra 2026. godine, a u dijaspori se Simhat tora slavi dan kasnije; evo zbog čega se osmi dan razlikuje od prethodnih sedam i kakvu simboliku nosi ovaj praznični datum.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.