Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Sveštenik Nenad Mitrić, koji je u četvrtak uveče tragično nastradao zajedno sa svojom suprugom u teškoj saobraćajnoj nesreći kod Broda, sahranjen je danas uz molitveno učešće vernog naroda, sabraće i sveštenstva.
Opelo i čin sahrane obavljeni je po pravilima Srpske pravoslavne crkve, uz posebnosti koje prate ispraćaj jednog sveštenoslužitelja.
Naime, po smrti laika hrišćanina njegovo telo (ili, po rečima Trebnika, "mošti") se kupa, iz uvažavanja prema pokojniku i želje da on u čistoti stane pred Boga po vaskrsenju (Dap. 9, 37).
Sveštenike ne kupaju, da ne bi obnažili njihova tela.
- Sveštenika, obnaženog od strane (trojice) sveštenika, otiru "čistim jelejem", navedeno je.
Posle umivanja, kupanja ili otiranja pokojnika oblače ga u novu odeću, ali sveštenika uvek oblače u sveštene odežde koje odgovaraju njihovom činu, "a lice im pokrivaju vozduhom", u znak toga da je pokojnik bio savršitelj Svetih tajni Božijih, a posebno najuzvišenije Tajne Tela i Krvi Gospodnje.
- U ruke kako arhijereju, tako i svešteniku stavlja se Jevanđelje, kao znak da su oni objavljivali ljudima jevanđelsko učenje. Osim Jevanđelja u ruke se stavlja još i krst - navedeno je.
Postoji još jedna razlika, kako je navedeno.
- Nad umrlim arhijerejom i sveštenikom čita se Jevanđelje, a nad mirjaninom, monahom i đakonom Psaltir.
Društvene mreže
Sveštenik Nenad Mitrić i njegova supruga Nedeljka
Uobičajeno je da se opelo i pogreb, za sve, služe u treći dan posle smrti. Telo pokojnika se radi opela unosi u hram. Za vreme unošenja tela u hram, kao i nošenja od hrama do groba, peva se "Svjatij Bože", a u periodu od Vaskrsa do odanija "Hristos voskrese".
- Prilikom nošenja tela upokojenog arhijereja i sveštenika pevaju se irmosi velikog kanona: "Pomoščnik i pokrovitelj". Sveštenoslužitelji koji obavljaju pogreb idu ispred kovčega sa pokojnikom, a na samom čelu kolone nosi se krst. Prilikom pogreba arhijereja i sveštenika ispred kovčega nose se barjaci, krst i Jevanđelje i zvone zvona. Prema Tipiku telo svetovnjaka i monaha se radi opela polaže u pripratu hrama, a arhijereja u sveštenika u sam hram - objašnjeno je.
I opelo za sveštenika se razlikuje od onoga koji se objavlja nad mirjanima.
Prilikom pogreba sveštenika njegovo telo se nosi u krug oko hrama i sa svake od četiri strane savršava se litija.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Temelj pravoslavlja i Glava Crkve je Gospod Isus Hristos! I kao što svakodnevno sva tvar, nakon noći očekuje da sa istoka sine sunce, tako i mi u Crkvi očekujemo drugi dolazak Sunca Pravde, odnosno Gospoda Isusa Hrista, isto tako sa istoka , otkrio je otac Stefan.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovoj svetlosti na gori Tavor i podsetio vernike da vera nije samo svedočanstvo o prošlom događaju, već poziv da dopustimo Božjoj ljubavi da preobražava, izbavlja i isceljuje naš život.
Od osvećenih plodova i litija do neobičnih običaja u različitim zemljama, iza ovog praznika krije se priča mnogo dublja od onoga što se vidi na prvi pogled.