Temelj pravoslavlja i Glava Crkve je Gospod Isus Hristos! I kao što svakodnevno sva tvar, nakon noći očekuje da sa istoka sine sunce, tako i mi u Crkvi očekujemo drugi dolazak Sunca Pravde, odnosno Gospoda Isusa Hrista, isto tako sa istoka , otkrio je otac Stefan.
Postoje četiri običaja kojima se pokojnik priprema da izađe čist pred lice Boga.
Jedan od njih je da se glava i lice upokojenog okreće prema istoku.
Đakon Stefan je sajt "Svetosavlje" objasnio zašto je to tako.
- Sve što je u vezi sa pravoslavljem i Crkvom Hristovom ima smisao. Temelj pravoslavlja i Glava Crkve je Gospod Isus Hristos! I kao što svakodnevno sva tvar, nakon noći očekuje da sa istoka sine sunce, tako i mi u Crkvi očekujemo drugi dolazak Sunca Pravde, odnosno Gospoda Isusa Hrista, isto tako sa istoka - počeo je on i nastavio:
Shutterstock
Sahrana, Ilustracija
- Prilikom prvog dolaska Sunca Pravde odnosno Roždestva Hristovog, njega Sveti prorok Zaharija, otac Svetog Jovana Krstitelja, upravo naziva ”istok sa visine koji pohodi narod svoj radi srdačne milosti Boga našega, da obasja one koji sjede u tami i sjeni smrti; da upravi noge naše na put mira (Lk. 2, 78-79) .”
Navodi i da se nakon stradanja na Krstu i tridnevnog Vaskrsenja, Gospod 40 dana javljao svojim učenicima utvrđujući njihovu veru, a zatim se vazneo na nebesa na istoku, najavljujući svoj ponovni dolazak na isti način: (”Jer kao što munja izlazi od istoka i sine do zapada, tako će biti i dolazak Sina Čovečijega - Mt. 24, 27) .”
- Eto, zato mi postavljamo oltar kao najvažniji deo pravoslavnog hrama u pravcu istoka. Zato i postavljamo upokojeno telo licem prema nebu i istoku. Dakle, u iščekivanje opšteg Vaskrsenja, pokojnik se postavlja licem prema istoku. Tako nas uči Sveto predanje - objasnio je đakon Stefan.
Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.