DA LI JE KUPOVINA VENACA UZALUDNO BACANJE PARA: Sveštenik otkrio šta se nosi na sahranu pravoslavnih vernika
Na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
U pravoslavnoj veri, odnos prema preminulima nosi duboko duhovno značenje. Sećanje na pokojne prožeto je molitvama, skromnim obredima i humanim delima, što predstavlja osnovu hrišćanskog shvatanja života i smrti. Ipak, kroz vekove su se u narodu ukorenili običaji koji često izlaze iz okvira crkvenog učenja, a mnogi od njih, vođeni neznanjem ili pogrešnim verovanjima, čine više štete nego koristi, udaljavajući nas od suštine vere.
Zapušteni grobovi: Zaborav kao greh
Čuvanje grobova urednim i obeleženim jedan je od osnovnih načina pokazivanja poštovanja prema preminulima. Ipak, u Srbiji mnogi grobovi ostaju neobeleženi i zapušteni, što odražava nemar i zaborav. Crkva nas podseća da takav odnos prema preminulima nije u skladu sa hrišćanskim učenjem, jer briga o grobovima simbolizuje našu veru u večni život i ljubav prema pokojnicima.
Luksuz na grobljima: Skretanje pažnje sa suštine
Umesto skromnih spomenika sa hrišćanskim obeležjima, često viđamo luksuzne građevine koje više podsećaju na vikendice nego na mesta večnog počinka. Takve prakse nisu deo crkvene tradicije. Crkva naglašava da je mnogo važnije ulagati u molitve, parastose i humanitarne aktivnosti nego u materijalni sjaj.
Izostanak molitve: Zaboravljena duhovna srž
Sahrane i parastosi nisu samo društveni događaji, već duboko duhovni činovi. Centralno mesto zauzimaju molitve za oproštaj grehova i spasenje duše. Bez njih, čin ispraćaja gubi svoju pravu svrhu. Molitva, žito i vino simbolizuju veru u vaskrsenje i večni život, dok su ekstravagantne gozbe suvišne i udaljene od crkvenog učenja.
Preterana potrošnja: Suvišni rituali
Kupovina skupih venaca od plastičnog cveća i darova za goste na sahranama postala je nepotrebna praksa. Umesto toga, novac bi se mogao usmeriti u pomoć porodici preminulog ili siromašnima, što ima daleko veću duhovnu vrednost.
Gozbe na groblju: Greh nepoštovanja
Pretvaranje sahrana u gozbe, sa hranom i pićem na groblju, narušava dostojanstvo preminulog i udaljava nas od iskrene molitve. Ovako nedolično ponašanje na grobljima smatra se velikim grehom i trebalo bi ga izbegavati.
Zastareli rituali sa ugljem i vodom: Nepotrebna praksa
Jedan od običaja koji se i dalje praktikuje u pojedinim krajevima Srbije jeste pranje ruku i prebacivanje žara preko sebe nakon dolaska sa groblja. Ovaj običaj, koji potiče iz vremena kada su zarazne bolesti bile česte, imao je funkciju dezinfekcije. Danas, takvi rituali nisu potrebni. Dovoljno je obezbediti vodu i peškir za pranje ruku, čime se ispunjava osnovna higijenska potreba.
Klanje „dušnog brava“: Žrtvoprinošenje je greh
Jedna od praksa koja se i danas sreće jeste klanje „zadušnog brava“ za dušu pokojnika. Ovaj običaj nije deo crkvene tradicije i predstavlja paganski ritual. Srpska pravosllavna crkva ga smatra prihvatljivim samo u kontekstu humanosti, kada meso služi da se nahrane siromašni. Nažalost, ova praksa se često zloupotrebljava, zadržavajući elemente žrtvoprinošenja koji nisu u skladu s hrišćanskim učenjem.
Pogrešne interpretacije parastosa
Organizovanje raskošnih gozbi nakon parastosa nije deo crkvene tradicije. Poslednjih godina je sve zastupljenija prakda zaklupljivanje luksuznih restorana i svečanih sala, što svakako nisu mesta na kojima se iskazuje poštovanje prema pokojniku. Oci crkve često ističu da pravoslavni parastos naglašava molitvu, pripremu žita kao simbola vaskrsenja i upotrebu vina koje simbolizuje krv Hristovu.
Vraćanje suštini: Molitva za upokojene
Danas je ključno osloboditi se zastarelih i neprikladnih običaja i vratiti se pravoslavnim načelima. Iskreno sećanje na preminule izražava se molitvom, urednim čuvanjem grobova i činjenjem dobrih dela, dok luksuz i ekstravagancija predstavljaju odraz pogrešno shvaćenih vrednosti. Kroz molitvu i skromnost, vernici ispunjavaju hrišćansku zapovest ljubavi i poštovanja prema svojim pokojnicima.
Na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja. Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način. Dušicu Petronijević, koja je dala saglasnost da se organi njenog sina doniraju, dugo je mučilo da li ga je na onaj svet ispratila kako treba. Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
DA LI JE KUPOVINA VENACA UZALUDNO BACANJE PARA: Sveštenik otkrio šta se nosi na sahranu pravoslavnih vernika
KAKO BI TREBALO DA SE POZDRAVLJAJU PRAVI SRBI PRAVOSLAVCI: Ahrimandrit Stefan objasno čime bi trebalo zameniti "dobar dan" koji u suštini ne znači ništa
MAJKA DONIRALA ORGANE SINA I SPASLA TRI ŽIVOTA: Dušica Petronijević otkriva šta joj je sveštenik rekao da li je dete hrišćanski ispratila na onaj svet
AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
U subotu pred praznik Silaska Svetog Duha na apostole, vernici su se okupili na molitvi za preminule u zavetnom spomen-hramu, dok je episkop novobrdski, vikar patrijarha Porfirija, posle zaamne molitve služio parastos onima koji su usnuli sa verom u Hrista i vaskrsenje.
"A sada dolazim tebi, i ovo govorim na svetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi."
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
U eri kada se sve glasnije govori o očuvanju svetootačke vere, sve češće se pominje ime patrijarha koji je početkom 20. veka zagovarao dijalog s rimokatolicima i anglikancima, ostavivši iza sebe nasleđe koje se ne slavi, već preispituje.
Manastir Tumane postao je duhovno središte koje svake godine, u nedelju nakon Spasovdana, okuplja narod iz Srbije i rasejanja. Uoči presvlačenja moštiju čudotvorca i osvećenja novog konaka, ovo sveto mesto pretvorilo se u svetionik nade, utehe i vere.
U prisustvu arhijereja i vernog naroda, srpski patrijarh je danas u manastiru Tumane blagoslovio novoizgrađeni konak sa bibliotekom od 50.000 knjiga. Sutra se očekuje svečano presvlačenje moštiju svetitelja i celodnevno poklonjenje u isposnici.
Jedan od četvorice, koji su neumorno radili na obnovi "duhovne banje - Tumane" je i monah Teofil, on je za portal religija.rs opisao kako je tekao njegov put spoznaje vere, a potom i odlazak u manastir.
Sestra Frensis Dominici Piskatela sa Long Ajlenda (Njujork) služi Katoličkoj crkvi od 1931. godine
Uz svetu relikviju — levu ruku Svetog Save i blagoslov patrijarha Porfirija, Spasovdanska litija obasjala je srce Beograda. Na čelu povorke je i heroj sa Dunava – alas koji je spasao 33 života, a sada nosi Časni krst kroz molitveni hod prestoničkim ulicama.
Na veliki hrišćanski praznik hram Vaznesenja Gospodnjeg u Drenovcu proslavio je jubilej dostojan večnosti – vek i po duhovnog svetla, molitve i Božje blizine, kojim je obeležen i blagosloven trenutak dirljive besede episkopa Jeroteja o večnom savezu Boga i čoveka.
U unutrašnjosti kapele nalaze se zidovi oslikani ikonama uz pomoć životinjske krvi, loja i zemlje, kao i biblija stara 500 godina!
Slatko od jagoda nije samo poslastica — to je toplina bakinog glasa, miris detinjstva i poruka da ste dobrodošli. Donosimo vam tradicionalni recept sa svim tajnama koje domaćice prenose generacijama: kako da sirup „vuče“, a jagode ostanu cele.