DA LI JE KUPOVINA VENACA UZALUDNO BACANJE PARA: Sveštenik otkrio šta se nosi na sahranu pravoslavnih vernika
Na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
U pravoslavnoj veri, odnos prema preminulima nosi duboko duhovno značenje. Sećanje na pokojne prožeto je molitvama, skromnim obredima i humanim delima, što predstavlja osnovu hrišćanskog shvatanja života i smrti. Ipak, kroz vekove su se u narodu ukorenili običaji koji često izlaze iz okvira crkvenog učenja, a mnogi od njih, vođeni neznanjem ili pogrešnim verovanjima, čine više štete nego koristi, udaljavajući nas od suštine vere.
Zapušteni grobovi: Zaborav kao greh
Čuvanje grobova urednim i obeleženim jedan je od osnovnih načina pokazivanja poštovanja prema preminulima. Ipak, u Srbiji mnogi grobovi ostaju neobeleženi i zapušteni, što odražava nemar i zaborav. Crkva nas podseća da takav odnos prema preminulima nije u skladu sa hrišćanskim učenjem, jer briga o grobovima simbolizuje našu veru u večni život i ljubav prema pokojnicima.

Luksuz na grobljima: Skretanje pažnje sa suštine
Umesto skromnih spomenika sa hrišćanskim obeležjima, često viđamo luksuzne građevine koje više podsećaju na vikendice nego na mesta večnog počinka. Takve prakse nisu deo crkvene tradicije. Crkva naglašava da je mnogo važnije ulagati u molitve, parastose i humanitarne aktivnosti nego u materijalni sjaj.
Izostanak molitve: Zaboravljena duhovna srž
Sahrane i parastosi nisu samo društveni događaji, već duboko duhovni činovi. Centralno mesto zauzimaju molitve za oproštaj grehova i spasenje duše. Bez njih, čin ispraćaja gubi svoju pravu svrhu. Molitva, žito i vino simbolizuju veru u vaskrsenje i večni život, dok su ekstravagantne gozbe suvišne i udaljene od crkvenog učenja.
Preterana potrošnja: Suvišni rituali
Kupovina skupih venaca od plastičnog cveća i darova za goste na sahranama postala je nepotrebna praksa. Umesto toga, novac bi se mogao usmeriti u pomoć porodici preminulog ili siromašnima, što ima daleko veću duhovnu vrednost.
Gozbe na groblju: Greh nepoštovanja
Pretvaranje sahrana u gozbe, sa hranom i pićem na groblju, narušava dostojanstvo preminulog i udaljava nas od iskrene molitve. Ovako nedolično ponašanje na grobljima smatra se velikim grehom i trebalo bi ga izbegavati.
Zastareli rituali sa ugljem i vodom: Nepotrebna praksa
Jedan od običaja koji se i dalje praktikuje u pojedinim krajevima Srbije jeste pranje ruku i prebacivanje žara preko sebe nakon dolaska sa groblja. Ovaj običaj, koji potiče iz vremena kada su zarazne bolesti bile česte, imao je funkciju dezinfekcije. Danas, takvi rituali nisu potrebni. Dovoljno je obezbediti vodu i peškir za pranje ruku, čime se ispunjava osnovna higijenska potreba.
Klanje „dušnog brava“: Žrtvoprinošenje je greh
Jedna od praksa koja se i danas sreće jeste klanje „zadušnog brava“ za dušu pokojnika. Ovaj običaj nije deo crkvene tradicije i predstavlja paganski ritual. Srpska pravosllavna crkva ga smatra prihvatljivim samo u kontekstu humanosti, kada meso služi da se nahrane siromašni. Nažalost, ova praksa se često zloupotrebljava, zadržavajući elemente žrtvoprinošenja koji nisu u skladu s hrišćanskim učenjem.
Pogrešne interpretacije parastosa
Organizovanje raskošnih gozbi nakon parastosa nije deo crkvene tradicije. Poslednjih godina je sve zastupljenija prakda zaklupljivanje luksuznih restorana i svečanih sala, što svakako nisu mesta na kojima se iskazuje poštovanje prema pokojniku. Oci crkve često ističu da pravoslavni parastos naglašava molitvu, pripremu žita kao simbola vaskrsenja i upotrebu vina koje simbolizuje krv Hristovu.
Vraćanje suštini: Molitva za upokojene
Danas je ključno osloboditi se zastarelih i neprikladnih običaja i vratiti se pravoslavnim načelima. Iskreno sećanje na preminule izražava se molitvom, urednim čuvanjem grobova i činjenjem dobrih dela, dok luksuz i ekstravagancija predstavljaju odraz pogrešno shvaćenih vrednosti. Kroz molitvu i skromnost, vernici ispunjavaju hrišćansku zapovest ljubavi i poštovanja prema svojim pokojnicima.
Na sahranu se nosi samo sveća, a venci, koji su postali neizostavni "dekor" svakog ispraćaja pokojnika, nikako nisu u duhu pravoslavlja. Naime, iz našeg naroda se polako ovaj pozdrav izobičavao, a Srbi su prihvatili tuđe odnosno prevode tuđih pozdrava, pa smo došli do toga da nam je danas uobičajeno, da kada sretnemo nekoga kažemo "dobro jutro, dobar dan ili dobro veče", a on nam otpozdravi na isti način. Dušicu Petronijević, koja je dala saglasnost da se organi njenog sina doniraju, dugo je mučilo da li ga je na onaj svet ispratila kako treba. Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.


DA LI JE KUPOVINA VENACA UZALUDNO BACANJE PARA: Sveštenik otkrio šta se nosi na sahranu pravoslavnih vernika
KAKO BI TREBALO DA SE POZDRAVLJAJU PRAVI SRBI PRAVOSLAVCI: Ahrimandrit Stefan objasno čime bi trebalo zameniti "dobar dan" koji u suštini ne znači ništa
MAJKA DONIRALA ORGANE SINA I SPASLA TRI ŽIVOTA: Dušica Petronijević otkriva šta joj je sveštenik rekao da li je dete hrišćanski ispratila na onaj svet
AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Parasto se može služiti u hramu, na grobu, ali i u domu porodice, u zavisnosti od okolnosti i mogućnosti vernika.
U subotu pred praznik Silaska Svetog Duha na apostole, vernici su se okupili na molitvi za preminule u zavetnom spomen-hramu, dok je episkop novobrdski, vikar patrijarha Porfirija, posle zaamne molitve služio parastos onima koji su usnuli sa verom u Hrista i vaskrsenje.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Majka Latinka Šućur veruje da je njena ćerka, posle tri godine tišine, progovorila nakon molitvi Svetim Zosimu i Jakovu.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Nekada jedna od najpraćenijih tiktokerki za tumačenje karata Alex Reads Tarot objavila je da prekida sve i okreće se veri u Hrista.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Vera, molitva, post i življenje po Jevanđelju predstavljaju temelj na kojem se gradi dom ispunjen ljubavlju, slogom i međusobnim poštovanjem.
Crkva ne osuđuje čoveka koji prolazi kroz takva iskušenja, već ga poziva da se protiv njih bori molitvom, verom i zahvalnošću Bogu.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.