Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Svakog novembra, pred Aranđelovdan, u domovima širom srpskih zemalja otvara se isto pitanje — da li se za ovaj praznik priprema slavsko žito. Iako bi odgovor trebalo da se podrazumeva, rasprave iz godine u godinu postaju sve bučnije. Razlog je jednostavan: pojedini običaji i narodna verovanja, kada se jednom ukorene u narodu, toliko narastu da ni Crkva ne uspeva da ih ispravi decenijama, ponekad ni vekovima.
Staro verovanje koje se prenosi "po navici"
Tako se i za Aranđelovdan već generacijama ponavlja isto narodno predanje — da se žito „ne kuva, jer je Aranđeo Mihailo živi svetac“. Ta rečenica postala je deo porodičnih predanja, prenosi se šapatom sa kolena na koleno i često se uzima kao neupitna istina, bez obzira na to što nas crkveni kanoni upućuju na nešto sasvim drugo. U tom raskoraku između narodnog predanja i crkvenog učenja mnogi domaćini naprave grešku, nesvesni da upravo time izostavljaju jedan od ključnih elemenata slave.
Republika
Sveštenik Marko Jeftić
Poruka sveštenika pred Aranđelovdan
Dok se u mnogim domovima pripremalo za večernje osveštavanje slavskog kolača i žita, uoči praznika Sabora Svetog arhangela Mihaila oglasio se sveštenik Marko Jeftić. Njegove reči, izgovorene posredstvom društvenih mreža, odjeknule su kao jasna poruka upućena svima koji još kolebaju:
— Da razjasnimo jednom za svagda. Žito se ne sprema za svetitelja. Nikada i nije. Svaki Svetitelj je živ kod Boga, nema življih i manje živih. Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave. Ako su preci radili pogrešno, naša dužnost je da ispravimo — poručio je otac Marko, poželevši svim svečarima srećnu krsnu slavu.
Zašto je žito obavezan deo slave
Njegova napomena ne donosi ništa novo u teološkom smislu — ali donosi važan podsetnik. Slava nije tek običaj, niti skup lepih porodičnih navika. Ona je molitveno sećanje na pretke, čin zahvalnosti Bogu i slavljenom Svetitelju, i duhovno sabranje doma. Upravo zato, žito ima posebno mesto: priprema se kao simbol vaskrsenja i večnog života, za pokoj duša svih krštenih pre nas, a ne za samog svetitelja.
Da li će narodni običaj, koliko god dubok, popustiti pred jasnim učenjem Crkve — ostaje da se vidi. Ali svake godine, pred Aranđelovdan, ista dilema vraća se u naše domove kao podsetnik da tradicija nije isto što i crkvena istina. A između ta dva pojma, ma koliko slična delovala, ume da stoji iznenađujuće širok jaz.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Tumačeći reči iz Prve poslanice apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gordost čoveka udaljava od blagodati, dok smirenje otvara put Božjoj milosti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Tumačeći reči iz Prve poslanice apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gordost čoveka udaljava od blagodati, dok smirenje otvara put Božjoj milosti.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Veliki svetitelj našeg vremena objasnio je kako čovek može da sačuva čistotu duše i onda kada se susretne sa tuđom zavišću, nepravdom i lošim postupcima.
Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.