Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Svakog novembra, pred Aranđelovdan, u domovima širom srpskih zemalja otvara se isto pitanje — da li se za ovaj praznik priprema slavsko žito. Iako bi odgovor trebalo da se podrazumeva, rasprave iz godine u godinu postaju sve bučnije. Razlog je jednostavan: pojedini običaji i narodna verovanja, kada se jednom ukorene u narodu, toliko narastu da ni Crkva ne uspeva da ih ispravi decenijama, ponekad ni vekovima.
Staro verovanje koje se prenosi "po navici"
Tako se i za Aranđelovdan već generacijama ponavlja isto narodno predanje — da se žito „ne kuva, jer je Aranđeo Mihailo živi svetac“. Ta rečenica postala je deo porodičnih predanja, prenosi se šapatom sa kolena na koleno i često se uzima kao neupitna istina, bez obzira na to što nas crkveni kanoni upućuju na nešto sasvim drugo. U tom raskoraku između narodnog predanja i crkvenog učenja mnogi domaćini naprave grešku, nesvesni da upravo time izostavljaju jedan od ključnih elemenata slave.
Republika
Sveštenik Marko Jeftić
Poruka sveštenika pred Aranđelovdan
Dok se u mnogim domovima pripremalo za večernje osveštavanje slavskog kolača i žita, uoči praznika Sabora Svetog arhangela Mihaila oglasio se sveštenik Marko Jeftić. Njegove reči, izgovorene posredstvom društvenih mreža, odjeknule su kao jasna poruka upućena svima koji još kolebaju:
— Da razjasnimo jednom za svagda. Žito se ne sprema za svetitelja. Nikada i nije. Svaki Svetitelj je živ kod Boga, nema življih i manje živih. Žito je obavezan bogoslužbeni element proslave svake krsne slave. Ako su preci radili pogrešno, naša dužnost je da ispravimo — poručio je otac Marko, poželevši svim svečarima srećnu krsnu slavu.
Zašto je žito obavezan deo slave
Njegova napomena ne donosi ništa novo u teološkom smislu — ali donosi važan podsetnik. Slava nije tek običaj, niti skup lepih porodičnih navika. Ona je molitveno sećanje na pretke, čin zahvalnosti Bogu i slavljenom Svetitelju, i duhovno sabranje doma. Upravo zato, žito ima posebno mesto: priprema se kao simbol vaskrsenja i večnog života, za pokoj duša svih krštenih pre nas, a ne za samog svetitelja.
Da li će narodni običaj, koliko god dubok, popustiti pred jasnim učenjem Crkve — ostaje da se vidi. Ali svake godine, pred Aranđelovdan, ista dilema vraća se u naše domove kao podsetnik da tradicija nije isto što i crkvena istina. A između ta dva pojma, ma koliko slična delovala, ume da stoji iznenađujuće širok jaz.
Na svakoj slavskoj trpezi ono zauzima sveto mesto — simbol je vaskrsenja, zajedništva i zahvalnosti Bogu. Evo zašto se njegovo posluženje smatra molitvom, a ne običajem.
Prema crkvenom poretku, proslavljanje sveca zaštitnika doma ne započinje trpezom, već molitvom na večernjoj službi, kada vernik sabira srce i misli u zahvalnosti Bogu i svom svetitelju.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
Ovaj recept bez mleka, jaja i ulja pokazuje da jednostavnost ne znači odricanje - naučite kako pripremiti mekane kore i bogat fil koji će uneti toplinu u svaki postni trenutak.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kuvana pšenica nije simbol smrti, već života onih koji su živeli i koji sada žive u veri sa Bogom i svojom krsnom slavom. Istina je, takođe, da su svi sveci živi, jer u Bogu niko ne može biti mrtav - Bog je Bog živih, a ne mrtvih.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
Liturgijskim sabranjem vladika, sveštenstva i vernika obeleženo je 180 godina od osvećenja hrama, a bratstvo predvođeno starešinom protojerejem Bogoljubom Ostojićem saopštilo je odluku koja će se dugo pamtiti.
Na atinskom trgu Sintagma aktivisti poručili da slavlje ne sme da podrazumeva stradanje životinja, dok se pravoslavni vernici pripremaju za prazničnu trpezu koja označava kraj posta i povratak mrsnoj hrani.
U besedi za ponedeljak Strasne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako prihvatanje stradanja donosi nagradu večnog života i kako Hristovo stradanje daje snagu u svakodnevnim iskušenjima.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki ponedeljak, po starom i po novom kalendaru. Katolici slave Uskršnji ponedeljak, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju veći opšti praznik.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.