Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.
Kelj, pažljivo očišćen i pripremljen, dobija novi život u zlatnim koricama pečenog jela koje manastiri pripremaju u danima kada je dopušten beli mrs i jaja. U siropusnoj sedmici pred Vaskršnji post, ovo jelo spaja domaću toplinu sa pravilima pravoslavlja jednostavno, a opet bogato, sa pavlakom koja se lagano topi i hrskavim slojem hleba i jaja. Po svojoj strukturi, ovo jelo najviše podseća na musaku.
Zapečeni kelj iz „Srbskog kuvara“ jeromonaha Jeroteja Draganovića postaje više od obroka: on je mali ritual, trenutak ukusa koji povezuje tradiciju i svakodnevicu.
Sastojci
3-4 manje glavice kelja
So
Voda
3-4 jaja
Hlebne mrvice
Brašno
Ulje
kockica putera
2 čaše milerama ili pavlake
Shutterstock Sergii Koval
Zapečeni kelj po receptu jeromonaha Jeroteja Draganovića
Priprema
čistite i operite kelj, pa ga skuvajte u slanoj vodi tako da bude mekan. Ohladite, pa svaku glavicu presecite na četiri dela. Razbijte jaja i umutite ih, provucite kelj kroz jaja pa kroz hlebne mrvice, a zatim pecite na vrelom ulju ili puteru sa svih strana. Složite ovako proprženi kelj u posudu za pečenje, prelijte ga pavlakom, dodajte pomalo butera, a ako ostane, složite još jedan red kelja i prelijte ga pavlakom i buterom. Pecite u pećnici ili pod sačem 20–30 minuta.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Kopriva, pirinač i jaja pretvaraju se u skroman, ali snažan obrok za dane bez strogog posta – jelo koje neguje telo i vraća meru u svakodnevnoj ishrani.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.