DANAS JE CRNO SLOVO: Slavimo Svetog Simeona i Anu
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Još od ranog detinjstva bio je udostojen blagodati Božje koju je skrivao pred ljudima.
Srpska pravoslavna crkva 20. februara slavi Svetog Partenija Lampsakijskog.
Sveti Partenije rodio se u gradu Melitopolju. Otac mu se zvao Hristofor i bio đakon melitopoljske crkve. U početku se Partenije nije učio knjizi, ali je dobro pamtio mnoge stvari koje je čuo kada se čitalo Sveto pismo i bio je kao neki izvrstan znalac.
Kada je odrastao, odlazio je na obližnje jezero, lovio ribu, prodavao i delio milostinju siromasima.
Još od ranog detinjstva bio je udostojen blagodati Božje koju je skrivao pred ljudima.
U svojoj osamnaestoj godini on je već počeo činiti čudesa: izgonio je demone iz ljudi prizivanjem presvetog imena Hristovog, a kada se slava njegova počela širiti po narodu, doznade za njega Preosvećeni Filip, episkop melitopoljski i pozva ga k sebi.
"I pošto ga dobro ispita o svemu, on se udivi njegovoj vrlini i Božjoj blagodati u njemu i naredi da ga nauče knjizi. A kad se nauči knjizi, episkop ga, i protiv njegove volje, posveti za prezvitera i poveri mu staranje i upravu nad jednim hramom", piše u žitijama.
Očisti je grad od neznaboštva, hramove idolopokloničke zatvorio, mnoge crkve sagradio... Molitvom je lečio, prema predanju, svaku bolest, a "naročito silan beše nad zlim dusima".
Jednom kada je krenuo da izgoni zlog duha iz nekog čoveka, moljaše ga zli duh da ga ne izgoni.
"Daću ti ja drugog čoveka, u koga možeš ući i u njemu obitavati", reče mu Partenije. Upita zli duh: "Ko je taj čovek?“ "Ja sam taj čovek", odgovori mu svetitelj, "uđi i obitavaj u meni!".
Čuvši to, zli duh pobeže vičući: "Kako bih ja mogao ući u dom Božji?!"
Dugo je poživeo Sveti Partenije. Preselio se u večni pokoj Hristov u IV veku.
Tropar - Sveti Partenije Lampsakijski (glas 4):
Bože otaca naših, čini uvek sa nama po Tvojoj krotosti, ne napuštaj nas Tvojom milošću, no njihovim molitvama u miru uredi život naš.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Rodom je Misirac i bio je sin uglednih roditelja i srodnik aleksandrijskih patrijaraha Teofila i Kirila.
Kada je sudija video koliko je lepa, poželeo je da mu ona bude žena, što je ona kategorički odbila.
Sveti Fotije je na jednom lažnom saboru zbačen sa patrijaršijskog trona, pa je vraćen i opet zbačen.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Žestoko mučen, pao je na zemlju, glasno zahvaljujući Bogu što ga uzima k sebi.
U Kopronimovo vreme, ikonoborci su ga primoravali da se odrekne molitvenog poštovanja svetih ikona, ali on je to kategorički odbio.
Nenaoružani monasi su odlučili da ne beže i u svom manastiru dočekaju do zuba naoružane Arape koji nisu imali milosti prema njima.
Prema predanju, ovog dana se sećamo Josifa, sina Jakovljevog i proklete smokve.
Proslavljanje ovog sveca, danas se preklopilo sa praznikom Cveti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Cveti - Ulazak Gospodnji u Jerusalim i po starom i po novom kalendaru, katolici slave Uskrs, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju veći opšti praznik.
Ustanovljen je krajem četvrtog veka u Jerusalimu "za uspomenu na poslednji, carski i svečani ulazak Gospoda Isusa Hrista u sveti grad Jerusalim, jašući na magaretu, šest dana pre Pashe."
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Prva razlika se najpre ogleda u pripremi za sahranu.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Pažljivo pripremljena kombinacija ukusa čini postni obrok u kojem se susreću tradicija, mirisi i porodična toplina.