NJIMA SE MOLI AKO IMATE NESANICU, A I PRI OSVEĆENJU VODE! Sutra slavimo Svete besrebrenike Kira i Jovana!
Ovi svetitelji nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Sveti Fotije je na jednom lažnom saboru zbačen sa patrijaršijskog trona, pa je vraćen i opet zbačen.
SPC 19. februara proslavlja Svetog Fotija Carigradskog.
Sveti Fotije bio je carigradski patrijarh od 858. do 867. godine i ponovo od 877. do 886. godine.
Smatra se jednim od najučenijih vizantijskih teologa i ubraja se među najznačajnije poglavare Carigradske patrijaršije.
Bio je pobornik očuvanja pravoslavnog učenja o ishođenju Svetog duha od Oca, protiveći se umetanju izraza filiokve u Nikejsko-carigradski simbol vere. Takođe je bio zaslužan za pokretanje misije Svetog Ćirila i Metodija među Slovenima.
Rođen je u Carigradu, od veoma znamenitih i bogatih roditelja.
Njegov otac Sergije bio je čuvar carskog dvora i brat svetog patrijarha Tarasija, koji je predsedavao VII Vaseljenskim saborom. Ovoj porodici, u vreme cara Teofila, ikonoborci su oduzeli imanje, mučili su ih i prognali.
Sveti Fotije je još od detinjstva žudeo monaškom životu, ali pravoslavni car Mihailo, protiv njegove volje, postavio ga je za svog prvog savetnika i sekretara.
Isto tako, mimo njegove volje, izabran je i za patrijarha carigradskog. Na jednom lažnom saboru zbačen je sa patrijaršijskog trona, pa je vraćen i opet zbačen. Zaštitnik crkve od vlastoljublja papskog i ostalih rimskih izopačenja vere. Za šest dana prošao sve činove od svetovnjaka do patrijarha.
Svetoga Fotija sa pravom nazivaju ocem jedinstva Crkve jer se upravo on borio za očuvanje toga jedinstva ne odstupajući od vere "jednom predane svetima". Kako stoji u Žitiju Ćirilovom od nepoznatog pisca iz 9. veka, vizantijski car Mihajlo Treći je u dogovoru sa tadašnjim carigradskim patrijarhom Fotijem odlučio da odgovori na molbu moravskog kneza Rastislava...
Sveti Fotije se upokojio u Gospodu 891. godine.
Ovi svetitelji nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.
Starac Simeon smatra se danas zaštitnikom male dece.
Rodom je Misirac i bio je sin uglednih roditelja i srodnik aleksandrijskih patrijaraha Teofila i Kirila.
Kada je sudija video koliko je lepa, poželeo je da mu ona bude žena, što je ona kategorički odbila.
Sveti Jevsevije ostao je upamćen kao nepokolebljiv episkop koji je čitav život posvetio očuvanju pravoslavlja.
Kada je tokom progona hrišćana u vreme cara Dioklecijana izveden pred sud, imao je svega osamnaest godina.
Pored duhovnog rada, ostavio je dubok trag u hrišćanskoj književnosti.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Jevsevija po starom i Svetog Atanasija Atonskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi Svete Ćirila i Metodija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Jevsevije ostao je upamćen kao nepokolebljiv episkop koji je čitav život posvetio očuvanju pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Julijana Tarsanina po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Andrej Kritski. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Elizabete Portugalske, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada je tokom progona hrišćana u vreme cara Dioklecijana izveden pred sud, imao je svega osamnaest godina.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Vera, molitva, post i življenje po Jevanđelju predstavljaju temelj na kojem se gradi dom ispunjen ljubavlju, slogom i međusobnim poštovanjem.
Crkva ne osuđuje čoveka koji prolazi kroz takva iskušenja, već ga poziva da se protiv njih bori molitvom, verom i zahvalnošću Bogu.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.