PO ČEMU NAJLAKŠE RASPOZNATI KO JE KAKAV ČOVEK: Sveti Serafim Rouz kaže da boljeg testa nema
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
U vremenu u kojem čovek najveći deo dana provodi na poslu, radno mesto postaje ne samo prostor zarade već i mesto duhovne borbe.
Savremeno radno okruženje često je ispunjeno nervozom, grubim šalama, ogovaranjem i neprimerenim govorom. Psovke i ružne reči postale su gotovo uobičajeni deo svakodnevice.
Mnogi se, pod pritiskom ambicije, prepuštaju strastima i govore, ne razmišljajući o težini izgovorenog. Za verujućeg čoveka problem nastaje kada se nađe u takvoj sredini i kada je u iskušenju da se prilagodi većini.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
Ružan govor nije bezazlen jer otkriva stanje srca. Psovka, ogovaranje i nečist govor svedoče o unutrašnjem nemiru i udaljenosti od Boga. Ipak, Crkva ne poziva na osudu takvih ljudi, već na pažnju prema sopstvenoj duši. Hrišćanin nije pozvan da uzvrati istom merom niti da se nadmeće u grubosti, već da sačuva mir i dostojanstvo.
Na poslu to znači ne učestvovati u razgovorima koji ponižavaju druge, ne prihvatati neslane šale kao nešto normalno i ne dozvoliti da tuđe strasti postanu i naše. Umesto osuđivanja, pravoslavni stav je sažaljenje i tiha molitva za one koji su zarobljeni prolaznim i sujetnim zadovoljstvima.
Čovek koji se moli zna da je i sam slab i da bez Božije pomoći lako može pasti u iste grehe.
O tome je govorio i starac Jefrem Arizonski:
- Na poslu uvek budite pažljivi. Mnogi ljudi koji rade u vašoj blizini govore ružne reči jer su u strastvenom stanju i ne misle ni na šta, osim na prolazno, sujetno, zemaljsko zadovoljstvo. Ako je čovek koji se moli pažljiv, neće slediti njihov primer. Sažaljevaće takve ljude, moleći se da ih Bog prosvetli.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Sveti oci često ističu da je vezivanje za snove duhovno opasno, jer može voditi u prelest
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Svetitelj je podsećao da se odnos prema drugima ne može odvojiti od unutrašnjeg stanja čoveka.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U besedi za sredu 13. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava vezu između nevolje jednog grada i spasenja celog ljudskog roda.
Probajte paprikaš od svežih pečurki po receptu iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Treću pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Josifa Isihaste.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Na svečanosti u budvanskom Starom gradu govorio je o njenom mestu u duhovnosti i kulturi, od Miroslavljevog jevanđelja i dela Svetog Save do Njegoša, svetih hramova, pravnih spomenika i velikih srpskih naučnika.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Slatki kupus, pirinač, paradajz i luk dovoljni su za zasitno jelo koje se lako prilagođava pravilima posta, bilo da se priprema na vodi.