PO ČEMU NAJLAKŠE RASPOZNATI KO JE KAKAV ČOVEK: Sveti Serafim Rouz kaže da boljeg testa nema
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
U vremenu u kojem čovek najveći deo dana provodi na poslu, radno mesto postaje ne samo prostor zarade već i mesto duhovne borbe.
Savremeno radno okruženje često je ispunjeno nervozom, grubim šalama, ogovaranjem i neprimerenim govorom. Psovke i ružne reči postale su gotovo uobičajeni deo svakodnevice.
Mnogi se, pod pritiskom ambicije, prepuštaju strastima i govore, ne razmišljajući o težini izgovorenog. Za verujućeg čoveka problem nastaje kada se nađe u takvoj sredini i kada je u iskušenju da se prilagodi većini.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
Ružan govor nije bezazlen jer otkriva stanje srca. Psovka, ogovaranje i nečist govor svedoče o unutrašnjem nemiru i udaljenosti od Boga. Ipak, Crkva ne poziva na osudu takvih ljudi, već na pažnju prema sopstvenoj duši. Hrišćanin nije pozvan da uzvrati istom merom niti da se nadmeće u grubosti, već da sačuva mir i dostojanstvo.
Na poslu to znači ne učestvovati u razgovorima koji ponižavaju druge, ne prihvatati neslane šale kao nešto normalno i ne dozvoliti da tuđe strasti postanu i naše. Umesto osuđivanja, pravoslavni stav je sažaljenje i tiha molitva za one koji su zarobljeni prolaznim i sujetnim zadovoljstvima.
Čovek koji se moli zna da je i sam slab i da bez Božije pomoći lako može pasti u iste grehe.
O tome je govorio i starac Jefrem Arizonski:
- Na poslu uvek budite pažljivi. Mnogi ljudi koji rade u vašoj blizini govore ružne reči jer su u strastvenom stanju i ne misle ni na šta, osim na prolazno, sujetno, zemaljsko zadovoljstvo. Ako je čovek koji se moli pažljiv, neće slediti njihov primer. Sažaljevaće takve ljude, moleći se da ih Bog prosvetli.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Sveti oci često ističu da je vezivanje za snove duhovno opasno, jer može voditi u prelest
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Gde čovek više ne vidi izlaz, Bog već priprema spasenje, ističe otac Dejan.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Kombinacija belog luka, vina i sporog pečenja u glinenoj posudi daje neočekivano sočan rezultat koji se pamti već posle prvog zalogaja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.