AKO OVO OSETITE, NAJVEĆI STE SREĆNIK! Sveti Jovan Kronštatski o neospornom znaku Božje milosti
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Praštanje i molitva za one koji nas povređuju oduvek su bili među najtežim, ali i najuzvišenijim podvizima u pravoslavlju.
Čovekova priroda često traži da na uvredu uzvrati uvredom, na osudu osudom, a na nepravdu gnevom. Ipak, Jevanđelje uči drugačijem putu - putu smirenja, trpljenja i ljubavi prema svakome, čak i prema onima koji nam nanose bol.
Sveti oci govorili su da se prava snaga hrišćanina ne pokazuje onda kada ga svi poštuju i vole, već kada ostane miran i krotak pred uvredama i neprijateljstvom.
U trenucima kada čoveka obuzmu tuga, bes ili želja za osvetom, molitva postaje najveće oružje protiv mržnje koja pokušava da se useli u srce. Onaj koji se moli za svoje neprijatelje ne menja samo odnos prema drugima, već pre svega čuva sopstvenu dušu od gorčine i tame.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti. Molitva za one koji nas vređaju smatra se delom velike duhovne zrelosti, jer čovek tada ostavlja sud Bogu i ne dopušta da ga zlo drugoga odvoji od Hrista. Takva molitva nije znak slabosti, već poverenja u Božju pravdu i milost.
Starac Siluan Atonski posebno je govorio o značaju ljubavi prema neprijateljima, smatrajući da bez toga nema potpunog poznanja Boga.
Po njegovim rečima, tek kada čovek nauči da se iskreno moli za one koji ga progone i ponižavaju, srce se otvara za blagodat Duha svetoga i za mir koji dolazi od Gospoda.
"Veliko je delo pred Bogom molite se za one koji nas vređaju ili žaloste. Za to će ti Gospod dati blagodat svoju i Duhom svetim poznaćeš Gospoda."
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Crkva tradicionalno naglašava značaj duhovnog jedinstva supružnika, ali se o ovoj temi danas govori mnogo otvorenije i s više razumevanja.
U besedi za sredu šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o unutrašnjoj borbi čoveka i tajni zbog koje se, kako upozorava, životne blagodeti povlače pred navikama koje razaraju dušu.
Reči velikog pravoslavnog svetitelja otkrivaju kako izgleda čovek koji ostaje uz bližnjeg i kada nastupe bol, ćutanje i životne oluje.
Od Kosova i Metohije do smene u Žičkoj eparhiji i rasprave o savremenim izazovima - najviši jerarhijski skup SPC doneo je niz poteza koji otvaraju nova pitanja o pravcu i unutrašnjim odnosima Crkve.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Pojavu Časnog Krsta u Jerusalimu po starom i Svetog mučenika Talaleja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Bernardina Sijenskog, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči velikog pravoslavnog svetitelja otkrivaju kako izgleda čovek koji ostaje uz bližnjeg i kada nastupe bol, ćutanje i životne oluje.
Nakon višemesečnih spekulacija, zvanična odluka Svetog arhijerejskog sabora potvrđuje promene u vrhu Eparhije žičke i otvara pitanje njenog budućeg rukovođenja i stabilizacije.