AKO OVO OSETITE, NAJVEĆI STE SREĆNIK! Sveti Jovan Kronštatski o neospornom znaku Božje milosti
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Praštanje i molitva za one koji nas povređuju oduvek su bili među najtežim, ali i najuzvišenijim podvizima u pravoslavlju.
Čovekova priroda često traži da na uvredu uzvrati uvredom, na osudu osudom, a na nepravdu gnevom. Ipak, Jevanđelje uči drugačijem putu - putu smirenja, trpljenja i ljubavi prema svakome, čak i prema onima koji nam nanose bol.
Sveti oci govorili su da se prava snaga hrišćanina ne pokazuje onda kada ga svi poštuju i vole, već kada ostane miran i krotak pred uvredama i neprijateljstvom.
U trenucima kada čoveka obuzmu tuga, bes ili želja za osvetom, molitva postaje najveće oružje protiv mržnje koja pokušava da se useli u srce. Onaj koji se moli za svoje neprijatelje ne menja samo odnos prema drugima, već pre svega čuva sopstvenu dušu od gorčine i tame.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti. Molitva za one koji nas vređaju smatra se delom velike duhovne zrelosti, jer čovek tada ostavlja sud Bogu i ne dopušta da ga zlo drugoga odvoji od Hrista. Takva molitva nije znak slabosti, već poverenja u Božju pravdu i milost.
Starac Siluan Atonski posebno je govorio o značaju ljubavi prema neprijateljima, smatrajući da bez toga nema potpunog poznanja Boga.
Po njegovim rečima, tek kada čovek nauči da se iskreno moli za one koji ga progone i ponižavaju, srce se otvara za blagodat Duha svetoga i za mir koji dolazi od Gospoda.
"Veliko je delo pred Bogom molite se za one koji nas vređaju ili žaloste. Za to će ti Gospod dati blagodat svoju i Duhom svetim poznaćeš Gospoda."
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Nijedna svađa, uvreda ili nesporazum ne bi smeli da budu važniji od ljubavi između roditelja i dece.
Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti, istakao je otac Jovan.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Majka Latinka Šućur veruje da je njena ćerka, posle tri godine tišine, progovorila nakon molitvi Svetim Zosimu i Jakovu.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Nekada jedna od najpraćenijih tiktokerki za tumačenje karata Alex Reads Tarot objavila je da prekida sve i okreće se veri u Hrista.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Vera, molitva, post i življenje po Jevanđelju predstavljaju temelj na kojem se gradi dom ispunjen ljubavlju, slogom i međusobnim poštovanjem.
Crkva ne osuđuje čoveka koji prolazi kroz takva iskušenja, već ga poziva da se protiv njih bori molitvom, verom i zahvalnošću Bogu.
Sveštenici koji pripadaju Bratstvu, kao i vernici koji mu se formalno pridruže, smatraju se da se nalaze u raskolu, zbog čega i oni podležu ekskomunikaciji.