AKO OVO OSETITE, NAJVEĆI STE SREĆNIK! Sveti Jovan Kronštatski o neospornom znaku Božje milosti
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Praštanje i molitva za one koji nas povređuju oduvek su bili među najtežim, ali i najuzvišenijim podvizima u pravoslavlju.
Čovekova priroda često traži da na uvredu uzvrati uvredom, na osudu osudom, a na nepravdu gnevom. Ipak, Jevanđelje uči drugačijem putu - putu smirenja, trpljenja i ljubavi prema svakome, čak i prema onima koji nam nanose bol.
Sveti oci govorili su da se prava snaga hrišćanina ne pokazuje onda kada ga svi poštuju i vole, već kada ostane miran i krotak pred uvredama i neprijateljstvom.
U trenucima kada čoveka obuzmu tuga, bes ili želja za osvetom, molitva postaje najveće oružje protiv mržnje koja pokušava da se useli u srce. Onaj koji se moli za svoje neprijatelje ne menja samo odnos prema drugima, već pre svega čuva sopstvenu dušu od gorčine i tame.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti. Molitva za one koji nas vređaju smatra se delom velike duhovne zrelosti, jer čovek tada ostavlja sud Bogu i ne dopušta da ga zlo drugoga odvoji od Hrista. Takva molitva nije znak slabosti, već poverenja u Božju pravdu i milost.
Starac Siluan Atonski posebno je govorio o značaju ljubavi prema neprijateljima, smatrajući da bez toga nema potpunog poznanja Boga.
Po njegovim rečima, tek kada čovek nauči da se iskreno moli za one koji ga progone i ponižavaju, srce se otvara za blagodat Duha svetoga i za mir koji dolazi od Gospoda.
"Veliko je delo pred Bogom molite se za one koji nas vređaju ili žaloste. Za to će ti Gospod dati blagodat svoju i Duhom svetim poznaćeš Gospoda."
Presveta Bogorodica i svi svetitelji svojim životom svedočili su da nema veće utehe od Božje milosti.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Osoba koja gaji neprijateljstvo, mržnju i osećanja osvete uvek je lišena unutrašnjeg mira.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
Otac Željko Marković jednom prilikom je govorio o tome kako naše misli mogu uticati na zdravlje, navodeći primer stvaranja čira na želucu zbog nakupljenih negativnih emocija.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Sveštenik Andrej Tkačov objašnjava kako iskušenja počinju, zašto čovek na putu ka Bogu nailazi na prepreke i na koji način se protiv zla može boriti.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Crkva predviđa jedan jedini izuzetak od redovnog načina vršenja Svete tajne krštenja, koji je strogo regulisan crkvenim zakonom.
Od Hristovih reči o Pričešću do Tomine sumnje i pažljivo usmerene svetlosti, svaki prizor na čuvenom remek-delu ima svoje značenje, a perspektiva stvara utisak da se i posmatrač nalazi za trpezom.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.