OVAJ POSAO JE BOGU NAJMILIJI! Starac Tadej je govorio da ga zato od srca treba raditi!
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
U vremenu kada se ljudi sve više udaljavaju jedni od drugih, a domovi postaju mesta tišine bez topline i razgovora, pravoslavna vera podseća da je porodica živa samo onda kada u njoj postoji molitva.
Nije dovoljno da ukućani dele isti prostor i svakodnevne obaveze - potrebno je da zajedno nose mir, razumevanje i duhovnu povezanost. Upravo zato su naši preci smatrali da kuća bez molitve liči na ognjište bez vatre.
U pravoslavlju se veruje da molitva menja čoveka iznutra, smiruje srce i donosi blagodat ne samo onome ko se moli, već i svima koji sa njim žive. Kada makar jedan član porodice ustaje i leže sa imenom Božjim na usnama, tada se i u domu oseća drugačija atmosfera - manje je nemira, svađa i teških reči, a više strpljenja, blagosti i međusobnog razumevanja.
Mnogi duhovnici govorili su da deca najviše uče iz primera roditelja, a ne iz njihovih saveta. Zato je posebno važno da u kući postoji makar jedan tih i istrajan molitvenik, neko ko će svojim smirenjem i verom čuvati toplinu doma.
Takva molitva često deluje neprimetno, ali duboko utiče na sve ukućane, čak i na one koji su se udaljili od vere ili izgubili unutrašnji mir.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi. Kandilo pred ikonom, tiho izgovorena molitva i znak krsta nisu bili samo običaji, već način da porodica ostane povezana i sačuvana od duhovne hladnoće koja lako ulazi tamo gde nema vere, ljubavi i praštanja.
O značaju molitve u domu govorio je i starac Tadej Vitovnički:
"Mnogo znači kad u kući postoji molitvenik odnosno neko ko se moli. Molitva privlači Božju blagodat. To osećaju svi ukućani. To osećaju i oni kojima su srca ohladnela. Zato se treba neprestano moliti".
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
Iz velike ljubavi prema ljudima, Bog nam je dao te divne ljude, istakao je otac Vasilije.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Utehu nećemo naći ni u čemu zemaljskom već samo u Bogu, poručila je mati današnjim ženama.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Što se više čovek bavi negativnim mislima, to one jače utiču na njegovo raspoloženje, njegove odluke i odnose sa ljudima.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.