PROKLETSTVO NIKAD NE MOŽE DA PADNE NA OVE LJUDE! Starac Tadej otkriva šta ih razlikuje od drugih!
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Otac Predrag kaže da je dugo verovao da će mu Bog na neki poseban način pokazati koja je devojka namenjena za njega, ali da mu je to, ipak, otkrio starac Tadej.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Hrišćanin je pozvan da svojim ponašanjem svedoči Hristovu ljubav, čak i onda kada je suočen s nerazumevanjem ili neprijateljstvom.
Što se više čovek bavi negativnim mislima, to one jače utiču na njegovo raspoloženje, njegove odluke i odnose sa ljudima.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
U vremenu kada se emocije potiskuju i tuga skriva, pouka velikog srpskog duhovnika 20. veka pomaže da pronađemo spokoj u duši i oslobodimo se negativnih posledica stresa i napetosti.
Odgovornost roditelja je velika, jer njihove reči neretko oblikuju put kojim će njihovi potomci ići.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Kada se misli umnože, a srce izgubi mir, tada i najmanji teret postaje težak, a svakodnevica mučna.
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Veliki srpski duhovnik 20. veka u jednoj od svojih pouka otkrio je kako se dobro u čoveku izopači i kako se može vratiti na pravi put.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Pol deteta, prema nauci, stvar je slučajnosti, međutim, veliki duhovnik je tvrdio da ništa nije slučajno.
Ponekad je prava pomoć – povući se.
Pravoslavni svetitelji i starci otkrivaju da usamljenost nije fizička odsutnost drugih, već praznina duše koju jedino Božja Milost može ispuniti, dok molitva i unutrašnji mir pretvaraju samoću u duhovnu snagu.
Bog svakome daje ono što mu je potrebno i što je za njega najbolje.
Božja volja nije uvek u skladu s našim željama, ali je uvek za naše dobro.
Bog ne šalje bolest da bi čoveka kaznio, već mu, kroz nju, često daje priliku za duhovno buđenje, pokajanje i preobražaj.
Gospod želi, a i mi želimo da budemo krotki i smireni, jer ona duša koja je krotka i smirena ona zrači plemenitost i dobrotu.
Ako je moguće gladnoga da nahrane, žednoga da napoje i sa svima da budu u dobrim odnosima što do njih stoji, govorio je starac Tadej o porodici koja je Bogu mila.
U vremenu kada je stres postao nezaobilazan deo svakodnevnog života, mudrost počivšeg vitovničkog monaha pruža jednostavan, ali dubok odgovor na pitanje kako da postignemo unutrašnju ravnotežu i izlečenje kroz veru, post i ispovest.
Njihova vera u Hrista bila je toliko snažna da ih nisu pokolebale ni najteže muke, a primer njihovog stradanja podstakao je još 200 ljudi da prihvate hrišćanstvo.
Umesto da se bavi tuđim slabostima, hrišćanin je pozvan da preispituje sebe, da se moli i da kroz pokajanje traži Božiju milost.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Jakova Alfejevog po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Averikija. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Jovana Pavla II, dok Jevreji i muslimani nemaju veći verski praznik.
Veliki svetitelj našeg vrmena savetovao je da se svaka reč, pa i znak interpukcije u Bibliji proučava sa ljubavlju i pažnjom, sve do najsitnijih detalja.