ZAŠTO JE TAMJAN ČUDO BOŽJE: Starac Tadej objasnio šta sve možete s njim uraditi
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Kada se misli umnože, a srce izgubi mir, tada i najmanji teret postaje težak, a svakodnevica mučna.
Sve više ljudi žali se na stalnu napetost, unutrašnji nemir i osećaj da su "na ivici“.
Nervozu više ne izazivaju samo veliki problemi i krupne životne odluke, već i svakodnevne sitnice - gužve u saobraćaju, rokovi na poslu, nesporazumi u porodici. Ono što je nekada bilo prolazno stanje, danas za mnoge postaje trajno raspoloženje.
Stručnjaci upozoravaju da savremeni čovek živi pod neprekidnim pritiskom, ali u pravoslavnom duhovnom iskustvu uzrok nervoze ne posmatra se samo kroz spoljašnje okolnosti, već pre svega kroz unutrašnje stanje čoveka.
Kada se misli umnože, a srce izgubi mir, tada i najmanji teret postaje težak, a svakodnevica mučna.
O tome je govorio i starac Tadej, ukazujući da koren nervoze leži u načinu na koji čovek nosi životne nevolje i sopstvene misli:
"Neophodno je da se prođe kroz nevolje, razne životne trzavice, to je životna škola, savlađivanje svake neprijatnosti mirom i tišinom. Ako smo fizički zdravi, ali smo opterećeni sa svojim mislima, sa svojim brigama, nemoćima, pa nam se i bližnji žale na svoje nemoći i onda mi učestvujemo u tome, ako ne umemo da se opustimo, znači da predamo svoje nemoći, svoje slabosti i slabosti bližnjih, da predamo Gospodu, onda mi nosimo to veliko opterećenje i naš živčani sistem vremenom postaje neizdrživ, nervozni smo.
Ne možemo da podnosimo ni sebe pa ni bližnje i onda naravno i u društvu i u porodici mučan život, i na radnom mestu, svuda. Mučan je život zato što su živci mnogo preopterećeni a nismo se izvežbali da se opustimo, misleno treba da se opustimo, kada se misleno opustimo i fizičko telo se odmara. Duh pomoću živčanog sistema dolazi u dodir sa fizičkim svetom. Obrati pažnju na mir u srcu, neka bude tamo tišina, mir i opusti se. Ako ne možeš da se moliš, budi tih, nemaj nikakve misli, prepusti to Gospodu, on će da uredi to bolje od nas".
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Podvig posta, molitve i pokajanja menja čoveka iznutra, ali istovremeno otkriva i koliko je ljudska priroda krhka i osetljiva.
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
Hrišćanin je pozvan da svojim ponašanjem svedoči Hristovu ljubav, čak i onda kada je suočen s nerazumevanjem ili neprijateljstvom.
Što se više čovek bavi negativnim mislima, to one jače utiču na njegovo raspoloženje, njegove odluke i odnose sa ljudima.
Pravoslavni hrišćani vekovima su dan započinjali i završavali molitvom, verujući da se kroz nju osvećuje i čovek i dom u kojem živi.
Odgovornost roditelja je velika, jer njihove reči neretko oblikuju put kojim će njihovi potomci ići.
Pravoslavna vera uči da čovek nikad nije prepušten sam sebi, naročito u trenucima najtežih iskušenja.
Ako nekome Bog ne podari decu, to ne znači da je taj nedostojan, naglašava otac Ananije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Probajte palentu sa maslinama, pročitajte Molitvu Svetog Jefrema Sirina za zdravlje i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Grigorija Bogoslova.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
Probajte palentu sa maslinama, pročitajte Molitvu Svetog Jefrema Sirina za zdravlje i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Grigorija Bogoslova.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.