OVO UNIŠTAVA SVAKU KLETVU I NEBESKIH I ZEMALJSKIH DUHOVA! Sveti Ignjatije Brjančaninov je tvrdio da je tu ključ za zaštitu duše od zlih uticaja
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima.
U vremenu ubrzanog života, svakodnevnih pritisaka i sve češćih unutrašnjih nemira, pitanje duševnog mira i pomirenja sa sobom i drugima postaje jedno od ključnih za savremenog čoveka.
Sve više ljudi suočava se sa napetošću, brigama i osećajem nezadovoljstva, tražeći izlaz u spoljnim okolnostima, dok pravoslavno učenje ukazuje da se istinski mir nalazi u unutrašnjem preobražaju i odnosu prema bližnjima.
U pravoslavnoj tradiciji, pomirenje se ne posmatra samo kao društvena ili psihološka kategorija, već kao duboko duhovni čin koji ima neposredne posledice na celokupno čovekovo biće.
Nepraštanje, zlopamćenje i stalno vraćanje na nepravde koje su nam učinjene, stvaraju unutrašnji nemir koji se odražava i na telo, dok praštanje i smirenje donose olakšanje, jasnoću i snagu.
Duhovnici vekovima upozoravaju da čovek ne može imati istinski mir ukoliko u sebi nosi nemir prema drugima. Pomirenje ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta koji razara i iscrpljuje. Upravo u tome leži i suština duhovne borbe - izbor između gordosti koja razdvaja i smirenja koje spaja.
Posebno mesto u tom učenju zauzima prihvatanje života sa svim njegovim okolnostima. Verujući čovek pozvan je da razume da ništa ne biva bez Božijeg dopuštenja, te da i u najtežim situacijama postoji dublji smisao koji prevazilazi ljudsko razumevanje.
Takav pogled donosi spokoj, jer čovek prestaje da se opire onome što ne može promeniti i uči da sa poverenjem prihvati Božiju volju.
O ovoj istini govorio je i starac Tadej, čije reči i danas mnogima služe kao putokaz ka unutrašnjem miru:
"Treba se pomiriti radi svog dobra. Ako se čovek pomiri, to je njegovo spasenje i telesno i duhovno. Tada se oslobađa njegov nervni sistem, i onda mu je sve lako, sva nesreća će mu proći. Zna da tako treba biti... i ništa ne može učiniti bez Božijeg dopuštenja".
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Dom nije samo mesto zajedničkog života, već mala crkva, prostor u kome se čovek uči ljubavi, praštanju i trpljenju.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Gledajući kako nevini ljudi stradaju, Nestor nije mogao da ostane ravnodušan.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Otac Goran Panjkov objasnio je da takvo tumačenje nema nikakvo uporište u crkvenom učenju.
Molitva nije rezervisana samo za trenutke velike nevolje, bolesti ili straha, već predstavlja važan deo svakodnevnog života hrišćanina.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Široj javnosti bio je poznat i kao dugogodišnji duhovnik srpskih pritvorenika u Haškom tribunalu, koje je posećivao, ispovedao i pričešćivao.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Gosti su naglasili da su želeli da rad koji im predstoji započnu posetama Gračanici i Visokim Dečanima, saopštila je Eparhija raško-prizrenska.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.