ČAK I DA SE SVI ZLI LJUDI OKRENU PROTIV VAS, U OVOM SLUČAJU VAM NEĆE MOĆI NIŠTA! Savet Svetog Tihona Zadonskog bogatstva vredan
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
U vremenu ubrzanog života, kada čovek često trči za obavezama i prolaznim stvarima, unutrašnji mir postaje sve ređa i dragocenija vrlina. Mnogi traže spokoj u spoljašnjim okolnostima, u promeni mesta, posla ili okruženja, ali pravoslavna duhovnost vekovima podseća da se pravi mir ne nalazi izvan čoveka, već u njegovom odnosu sa Bogom.
Kada se duša smiri pred Gospodom, utišaju se i nemiri koji potresaju čovekovo srce.
Sveti oci su učili da nemir najčešće dolazi iz gordosti, nestrpljenja i stalne potrebe da čovek nametne svoju volju drugima. Tada se rađaju rasprave, svađe i razdor, a čovek gubi sposobnost da vidi bližnjeg kao brata.
Nasuprot tome, smirenje i krotost donose blagodat koja menja ne samo onoga ko je nosi, već i sve oko njega.
Smiren čovek ne podiže glas, ne traži pravdu za sebe po svaku cenu i ne uzvraća zlom na zlo, već nastoji da sačuva mir srca.
Takav mir ne nastaje odjednom niti bez truda. On se gradi kroz molitvu, strpljenje i stalnu borbu sa sopstvenim mislima.
U pravoslavnom predanju često se naglašava da čovek najpre mora da pobedi nemir u sebi, jer tek tada može da pomogne drugima. Kada se srce očisti od gneva, zavisti i osude, tada se u njemu rađa tišina u kojoj se jasnije oseća prisustvo Božje.
U takvom stanju čovek postaje tih, ali snažan svedok vere. Ljudi pored njega osećaju olakšanje, jer se u njegovom ponašanju ne nalaze ni pretnja ni osuda. Mir koji nosi u sebi prenosi se na porodicu, prijatelje i svakoga ko mu priđe. Zbog toga su mnogi podvižnici govorili da je unutrašnji mir jedan od najvećih darova koje čovek može da donese svetu.
O tome je govorio i veliki ruski svetitelj, Sveti Serafim Sarovski, čije su reči ostale duboko ukorenjene u pravoslavnoj duhovnosti:
"Ako smirite sebe pred Bogom i umirite se kako Bog zapoveda, vi ste mnoštvo ljudi spasili. Ako se pojavite kao miran čovek, ljudi bi nekako da uđu u taj vaš mir i obrnuto, ljudi će bežati od nemirnog i prekog karaktera".
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Smirenje ne znači ponižavanje sebe, već sposobnost da čovek prizna svoje slabosti, bez potrebe da stalno dokazuje drugima koliko vredi.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.
Pravoslavni teolog Andrea Kereš objavila je snimak svadbenog veselja koji je veoma brzo privukao pažnju na društvenim mrežama.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Iako ;ovek zabrinutost često doživljava kao znak odgovornosti, ona može prerasti u stalnu unutrašnju napetost.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Krompir, crni luk i jaja uz malo masti daju jelo koje je nekada bilo jednostavno rešenje za gladne pastire i ukućane.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.