KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Dok se sukobi na Bliskom istoku iz dana u dan zaoštravaju, međunarodna zajednica sa zebnjom prati razvoj događaja koji preti da preraste u širi regionalni, pa i globalni konflikt.
Napetost između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i njihovih zapadnih saveznika sa jedne strane, i Irana sa druge, poslednjih meseci prerasle su iz političkih i diplomatskih sukoba u otvorene vojne pretnje, razmenu udara i oštri ratni haos.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Napetosti nisu nastale preko noći.
Godinama unazad odnosi između Zapada i Irana opterećeni su sporovima oko iranskog nuklearnog programa, ekonomskih sankcija i političkog uticaja u državama Bliskog istoka. Pre nekoliko dana sukobi su dodatno zaoštreni, a političke pretnje prerasle su u vojne operacije.
Sa druge strane, iransko rukovodstvo oštro odgovara na takve poteze, optužujući Ameriku i zapadne zemlje za agresiju i pokušaj potčinjavanja čitavog regiona. U javnim obraćanjima iranskih lidera sve češće se govori o svetom otporu i spremnosti na borbu protiv, kako navode, zapadne dominacije. Pojedini verski i politički autoriteti u Iranu govore i o džihadu kao odgovoru na pritiske i vojne akcije.
U vremenu kada se u svetu ponovo govori o oružju, osveti i sukobima među narodima, Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Hrišćani su pozvani da na ratove ne gledaju kroz prizmu političkog svrstavanja i strasti ovoga sveta, već kroz molitvu, pokajanje i želju da Gospod daruje mir čitavom čovečanstvu.
U takvim okolnostima, mnogi pravoslavni vernici traže duhovni odgovor na pitanje kako se odnositi prema sukobima koji potresaju svet.
Jasan odgovor na ovo pitanje dao je arhimandrit Hrizostom Nešić:
- Rat između Amerike, Izraela i zapadnih zemalja i Persije je vrlo opasan i može da kulminira. To je isto kao kad bi neko bacio šibicu u plast sena. Mi, pravoslavci, treba Gospodu da se molimo da oprosti i nama grehe, i da da mir čitavom svetu. Neka vas Gospod blagoslovi na podvig ljubavi i molitve, a nikako da navijamo za jednu ili drugu stranu.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom. Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju. Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro. Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu.
KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
OVE ŽENE SU NAJOPASNIJA BIĆA NA SVETU! Arhimandrit Hrizostom kaže da su čak strah i trepet i za demone!
OVO UVEK DAJTE DRUGIM LJUDIMA! Starac Pajsije kaže da će vas tada Bog višestruko nagraditi
OVAKO SE ISCELJUJU SVE RANE! Starac Timotej o najboljem leku za izranjavanu dušu
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Pravoslavna crkva ne zabranjuje u potpunosti konzumaciju alkohola, ali strogo osuđuje pijanstvo i prekomerno uživanje.
Sisojevac je proglašen metohom manastira Ravanice, koji o njemu vodi brigu.
Dok se rešenja traže u brzom olakšanju i spoljnim sredstvima, pouka jednog od najvećih srpskih duhovnika 20. veka ukazuje na dublji uzrok unutrašnje praznine i put ka njenom prevazilaženju.
Majčinska ljubav je bezuslovna i neograničena.
U kratkim poukama blaženopočivšeg patrijarha srpskog sabrana je cela jevanđelska mera života, koja jasno razdvaja istinsko svedočenje od praznog izgovaranja i podseća šta će na kraju zaista biti važno.
Kršteno kumstvo u pravoslavlju nije samo običaj, već istinsko duhovno srodstvo koje nastaje u svetoj tajni krštenja.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Episkop je poručio da se istina ne nalazi u spoljašnjim učenjima, već u živom odnosu sa Bogom.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
Jednostavan recept od nekoliko sastojaka donosi osećaj lakoće i vraća ravnotežu posle obilnih obroka, baš onako kako su to radile nekadašnje domaćice.