KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Dok se sukobi na Bliskom istoku iz dana u dan zaoštravaju, međunarodna zajednica sa zebnjom prati razvoj događaja koji preti da preraste u širi regionalni, pa i globalni konflikt.
Napetost između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i njihovih zapadnih saveznika sa jedne strane, i Irana sa druge, poslednjih meseci prerasle su iz političkih i diplomatskih sukoba u otvorene vojne pretnje, razmenu udara i oštri ratni haos.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Napetosti nisu nastale preko noći.
Godinama unazad odnosi između Zapada i Irana opterećeni su sporovima oko iranskog nuklearnog programa, ekonomskih sankcija i političkog uticaja u državama Bliskog istoka. Pre nekoliko dana sukobi su dodatno zaoštreni, a političke pretnje prerasle su u vojne operacije.
Sa druge strane, iransko rukovodstvo oštro odgovara na takve poteze, optužujući Ameriku i zapadne zemlje za agresiju i pokušaj potčinjavanja čitavog regiona. U javnim obraćanjima iranskih lidera sve češće se govori o svetom otporu i spremnosti na borbu protiv, kako navode, zapadne dominacije. Pojedini verski i politički autoriteti u Iranu govore i o džihadu kao odgovoru na pritiske i vojne akcije.
U vremenu kada se u svetu ponovo govori o oružju, osveti i sukobima među narodima, Crkva podseća da rat nikada ne donosi istinsku pobedu, već samo stradanje, razaranje i nove podele među ljudima.
Hrišćani su pozvani da na ratove ne gledaju kroz prizmu političkog svrstavanja i strasti ovoga sveta, već kroz molitvu, pokajanje i želju da Gospod daruje mir čitavom čovečanstvu.
U takvim okolnostima, mnogi pravoslavni vernici traže duhovni odgovor na pitanje kako se odnositi prema sukobima koji potresaju svet.
Jasan odgovor na ovo pitanje dao je arhimandrit Hrizostom Nešić:
- Rat između Amerike, Izraela i zapadnih zemalja i Persije je vrlo opasan i može da kulminira. To je isto kao kad bi neko bacio šibicu u plast sena. Mi, pravoslavci, treba Gospodu da se molimo da oprosti i nama grehe, i da da mir čitavom svetu. Neka vas Gospod blagoslovi na podvig ljubavi i molitve, a nikako da navijamo za jednu ili drugu stranu.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom. Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju. Nije dovoljno misliti dobro, potrebno je činiti dobro. Pravoslavna vera nas uči da je najdublja pobeda ona koja se izvojuje u srcu.
KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
OVE ŽENE SU NAJOPASNIJA BIĆA NA SVETU! Arhimandrit Hrizostom kaže da su čak strah i trepet i za demone!
OVO UVEK DAJTE DRUGIM LJUDIMA! Starac Pajsije kaže da će vas tada Bog višestruko nagraditi
OVAKO SE ISCELJUJU SVE RANE! Starac Timotej o najboljem leku za izranjavanu dušu
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
Tradicionalna slika porodice, u kojoj je muškarac bio primarni zaštitnik i hranitelj, dok je žena bila čuvar doma, danas ustupa mesto novim obrascima funkcionisanja.
Pravoslavna crkva ne zabranjuje u potpunosti konzumaciju alkohola, ali strogo osuđuje pijanstvo i prekomerno uživanje.
Sisojevac je proglašen metohom manastira Ravanice, koji o njemu vodi brigu.
Osuđivanje izgleda kao sitna navika, ali pravoslavna pouka otvara dublje pitanje o stanju srca i onome što čovek najčešće ne primećuje kod sebe.
Odgovornost roditelja je velika, jer njihove reči neretko oblikuju put kojim će njihovi potomci ići.
Crkva uči da je molitva za pokoj duše jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi, jer pruža ono što upokojeni sami više ne mogu da učine za sebe.
Sveštenik objašnjava zašto ovaj čuvar praznika, posta i porodičnog reda ima mesto koje nijedna aplikacija ne može da zameni.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Posle molitve u Pridvornom hramu razmotreni su izveštaji o radu, potvrđeni rezultati i definisani planovi koji će usmeriti administrativne i finansijske aktivnosti u narednom period
Crkva uči da je molitva za pokoj duše jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi, jer pruža ono što upokojeni sami više ne mogu da učine za sebe.
Sveštenik objašnjava zašto ovaj čuvar praznika, posta i porodičnog reda ima mesto koje nijedna aplikacija ne može da zameni.