ZAŠTO VAS DECA NE SLUŠAJU: Otac Evmenije otkriva da samo preslikavaju nesvesni odnos roditelja prema tri važne stvari
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.
U pravoslavnom hrišćanskom shvatanju majka zauzima posebno, uzvišeno mesto.
Ona nije samo biološki izvor života, već prvi učitelj vere, prva molitvenica i najdublja duhovna podrška detetu.
Majčinstvo se u Crkvi ne posmatra kao puka društvena ili porodična uloga, već kao blagoslovena služba u kojoj se susreću žrtva, ljubav i odgovornost pred Bogom.
Od samih početaka hrišćanstva, majka je viđena kao ona koja rađa, ali i kao ona koja uči dete da se krsti, da se moli, da razlikuje dobro od zla. U njenom glasu dete prvi put čuje ime Božije, a u njenom zagrljaju uči šta znači bezuslovna ljubav. Pravoslavlje majku prepoznaje kao stub doma, tihu snagu koja drži porodicu na okupu, naročito u vremenima iskušenja, bolesti i neizvesnosti.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju. Kroz njenu poslušnost, smirenje i potpunu predanost volji Božijoj, Crkva prepoznaje ideal majke – one koja ćuti, trpi, ali i molitveno stoji pred Bogom za svoje dete. Majka se u pravoslavnoj tradiciji ne meri snagom reči, već dubinom srca i spremnošću na žrtvu.
Posebno mesto u duhovnom životu zauzima majčinska molitva. Ona se smatra jednom od najjačih, jer izvire iz ljubavi koja ne poznaje granice. Pravoslavno iskustvo svedoči da majčina suza i uzdah upućen Bogu imaju veliku silu, jer nisu plod razuma, već srca koje gori brigom za dete. Majka često nosi teret koji niko ne vidi – tihe borbe, neprospavane noći, strahove i nade – ali ih predaje Bogu kroz molitvu.
Uloga majke ne prestaje onda kada dete odraste. Ona ostaje molitvena straža, čuvar duše, čak i kada više nema snage da savetuje ili utiče rečima. Pravoslavlje uči da majčina briga, kada je sjedinjena sa verom, postaje duhovna sila koja štiti, opominje i vraća na put, čak i onda kada se čini da je sve izgubljeno.
O toj snazi majke, naročito verujuće majke, snažno govori arhimandrit Hrizostom (Nešić), ukazujući na dubinu i moć majčinske ljubavi i molitve:
- Najopasnije žene na svetu su majke. Kad se majka zabrine za svoje dete, ona može da rastrgne lava. Još ako je majka verujuća, kad se brine za svoju decu, ona postaje ognjeni stub između neba i zemlje. Ona je tad smrt i strah za demone. Tako, drage moje majke, lepo je što mi se obraćate za molitvenu podršku i pomoć, ali trudite se da se molite za svoju decu, jer vam je Gospod dao veliku moć, a moć ishodi iz vaše ljubavi.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije. Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena. Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice. Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.

ZAŠTO VAS DECA NE SLUŠAJU: Otac Evmenije otkriva da samo preslikavaju nesvesni odnos roditelja prema tri važne stvari
OVO UVEK MORATE IMATI NA SEBI! Arhimandrit Serafim je govorio da "spaljuje" bes!
POSEBNE PO MNOGO ČEMU! Kako Bog bira majke dece sa posebnim potrebama
ŠTA ČINITI KAD VAS OBUZMU NERVOZA I TEŠKE MISLI: Starac Nikon kaže da uradite ovo i sigurno će sve biti u redu
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.
Kada čovek počne dan krstom i molitvom, on ne menja samo svoje raspoloženje, već polako menja i pogled na život.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Iz Moskve poručuju da eventualne zabrane poglavaru Ruske pravoslavne crkve ne bi imale nikakav praktičan efekat, ocenjujući da bi takav potez bio politički i simbolički čin usmeren protiv ruskog pravoslavlja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Majka Latinka Šućur veruje da je njena ćerka, posle tri godine tišine, progovorila nakon molitvi Svetim Zosimu i Jakovu.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.
Zbog nedostatka ljudskih ograničenja, u Bogu se sjedinjuju i savršene muške i savršene ženske karakteristike.