ZAŠTO VAS DECA NE SLUŠAJU: Otac Evmenije otkriva da samo preslikavaju nesvesni odnos roditelja prema tri važne stvari
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju.
U pravoslavnom hrišćanskom shvatanju majka zauzima posebno, uzvišeno mesto.
Ona nije samo biološki izvor života, već prvi učitelj vere, prva molitvenica i najdublja duhovna podrška detetu.
Majčinstvo se u Crkvi ne posmatra kao puka društvena ili porodična uloga, već kao blagoslovena služba u kojoj se susreću žrtva, ljubav i odgovornost pred Bogom.
Od samih početaka hrišćanstva, majka je viđena kao ona koja rađa, ali i kao ona koja uči dete da se krsti, da se moli, da razlikuje dobro od zla. U njenom glasu dete prvi put čuje ime Božije, a u njenom zagrljaju uči šta znači bezuslovna ljubav. Pravoslavlje majku prepoznaje kao stub doma, tihu snagu koja drži porodicu na okupu, naročito u vremenima iskušenja, bolesti i neizvesnosti.
Lik Presvete Bogorodice predstavlja najuzvišeniji obrazac majčinstva u pravoslavlju. Kroz njenu poslušnost, smirenje i potpunu predanost volji Božijoj, Crkva prepoznaje ideal majke – one koja ćuti, trpi, ali i molitveno stoji pred Bogom za svoje dete. Majka se u pravoslavnoj tradiciji ne meri snagom reči, već dubinom srca i spremnošću na žrtvu.
Posebno mesto u duhovnom životu zauzima majčinska molitva. Ona se smatra jednom od najjačih, jer izvire iz ljubavi koja ne poznaje granice. Pravoslavno iskustvo svedoči da majčina suza i uzdah upućen Bogu imaju veliku silu, jer nisu plod razuma, već srca koje gori brigom za dete. Majka često nosi teret koji niko ne vidi – tihe borbe, neprospavane noći, strahove i nade – ali ih predaje Bogu kroz molitvu.
Uloga majke ne prestaje onda kada dete odraste. Ona ostaje molitvena straža, čuvar duše, čak i kada više nema snage da savetuje ili utiče rečima. Pravoslavlje uči da majčina briga, kada je sjedinjena sa verom, postaje duhovna sila koja štiti, opominje i vraća na put, čak i onda kada se čini da je sve izgubljeno.
O toj snazi majke, naročito verujuće majke, snažno govori arhimandrit Hrizostom (Nešić), ukazujući na dubinu i moć majčinske ljubavi i molitve:
- Najopasnije žene na svetu su majke. Kad se majka zabrine za svoje dete, ona može da rastrgne lava. Još ako je majka verujuća, kad se brine za svoju decu, ona postaje ognjeni stub između neba i zemlje. Ona je tad smrt i strah za demone. Tako, drage moje majke, lepo je što mi se obraćate za molitvenu podršku i pomoć, ali trudite se da se molite za svoju decu, jer vam je Gospod dao veliku moć, a moć ishodi iz vaše ljubavi.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije. Krst nije samo simbol stradanja, već pre svega znak vaskrsenja i nade, pečat Hristove ljubavi prema rodu ljudskom i svedočanstvo njegove žrtve kojom je smrt pobeđena. Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice. Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.

ZAŠTO VAS DECA NE SLUŠAJU: Otac Evmenije otkriva da samo preslikavaju nesvesni odnos roditelja prema tri važne stvari
OVO UVEK MORATE IMATI NA SEBI! Arhimandrit Serafim je govorio da "spaljuje" bes!
POSEBNE PO MNOGO ČEMU! Kako Bog bira majke dece sa posebnim potrebama
ŠTA ČINITI KAD VAS OBUZMU NERVOZA I TEŠKE MISLI: Starac Nikon kaže da uradite ovo i sigurno će sve biti u redu
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
Predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Kako uče Sveti oci, nije strašan sam kraj života, već stanje duše u kojem čovek dočekuje taj trenutak.
Reči velikog ruskog duhovnika pokazuju kako preterani umor može da oslabi volju i dovede do duhovnog pada ako se na vreme ne prepozna i ne zaustavi.
Protojerej Stiven Frimen podseća da ime u hrišćanstvu nikada nije bilo obična oznaka, već duhovni pečat čoveka – nešto što ga prati od krštenja do večnosti i otkriva mnogo više nego što danas slutimo.
Crkva tradicionalno naglašava značaj duhovnog jedinstva supružnika, ali se o ovoj temi danas govori mnogo otvorenije i s više razumevanja.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Pojas Presvete Bogorodice sutra će predvoditi Spasovdansku litiju, a vrata Vaznesenjske crkve i Hrama Svetog Save ostaće otvorena cele noći za vernike koji žele da se poklone ovoj velikoj svetinji.