AKO NEKO VIČE I URLA NA VAS, SAMO OVO URADITE! Starac Porfirije kaže da drugi delotvorniji odgovor ne postoji!
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
U vremenu stalne užurbanosti i neprekidne potrebe da budemo povezani sa svetom, sve je manje prostora za susret čoveka sa samim sobom. Savremeni čovek beži od tišine, a upravo u toj tišini, kako uče sveti oci, otkriva se istina o našem unutrašnjem stanju.
U pravoslavnoj duhovnosti, povlačenje iz spoljašnjeg sveta nikada nije beg, već način da se čovek suoči sa onim što nosi u sebi - sa svojim mislima, strahovima, navikama i, najvažnije, s demonima koji u njemu obitava.
Mnogi danas govore o nemiru, teskobi i unutrašnjoj praznini, ne shvatajući da koren tih stanja nije spolja, već u dubini srca. Kada čovek ostane sam, bez distrakcija koje ga svakodnevno okupiraju, tada se jasno pokazuje da li u njemu vlada mir ili rastrzanost.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Upravo zato su podvižnici i monasi birali osamu, ne kao odricanje od života, već kao najdublji susret sa Bogom. U takvoj tišini čovek ne može da pobegne od sebe, ali može da pronađe ono što je izgubljeno -unutrašnji mir, pokajanje i prisustvo Božje.
Za razliku od sveta koji stalno traži spoljašnje uzroke nemira, pravoslavlje uči da je istinska borba unutrašnja i da se vodi u srcu svakog čoveka.
U tom duhu govorio je i otac Arsenije Jovanović, ukazujući na jednostavan test kako svako može da proveri u kakvom je duhovnom stanju.
- Jedan od najboljih testova da proveriš koji duh obitava u tebi je da se zatvoriš sedam dana u svoj stan. Dakle, da nigde ne izlaziš, ne telefoniraš, ne gledaš televiziju, da ne piješ kafu, da ne pušiš cigaru, da ne piješ alkohol, da ne koristiš narkotike, ko ih koristi, i da sediš i vidiš... Kako ćeš se osećati u roku od 12 do 24 časa. Sedam dana, nema šanse da izdržiš - kaže otac Arsenije i nastavlja:
- Vidićeš koji duh obitava u tebi. Kad je Božji duh u nama, mi smo mirni i nama je lepo. Ja jedva čekam da sve zatvorim, da se zaključam i ne izlazim nigde jer mi je tada najlepše. Tada mi dolazi Gospod i ja slobodno mogu da kežem da vodimo ljubav na duhovnom nivou.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti. Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja. Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti. Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.

AKO NEKO VIČE I URLA NA VAS, SAMO OVO URADITE! Starac Porfirije kaže da drugi delotvorniji odgovor ne postoji!
OVO JE NAJSKRIVENIJA I NAJOPASNIJA DUŠEVNA STRAST! Sveti Ignjatije je govorio da je najgore što se uvek skriva iza dobrih dela!
AKO NEKOME OVO URADITE, IMATE OZBILJAN RAZLOG ZA STRAH! Starac Pajsije otkrio koje i čije suze Bog ne prašta
ŠTA ČINITI KAD SVE KRENE NAOPAKO? Arhimandrit Vasilije kaže da je ovo jedini izlaz, a malo ko baš ka njemu krene
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.
Dok se broj dolazaka na Atos višestruko povećava usled ratova i nesigurnosti Svetoj zemlji, manastiri prvi put posle dugo vremena suočavaju se sa ozbiljnim izazovom.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.