AKO NEKO VIČE I URLA NA VAS, SAMO OVO URADITE! Starac Porfirije kaže da drugi delotvorniji odgovor ne postoji!
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
U vremenu stalne užurbanosti i neprekidne potrebe da budemo povezani sa svetom, sve je manje prostora za susret čoveka sa samim sobom. Savremeni čovek beži od tišine, a upravo u toj tišini, kako uče sveti oci, otkriva se istina o našem unutrašnjem stanju.
U pravoslavnoj duhovnosti, povlačenje iz spoljašnjeg sveta nikada nije beg, već način da se čovek suoči sa onim što nosi u sebi - sa svojim mislima, strahovima, navikama i, najvažnije, s demonima koji u njemu obitava.
Mnogi danas govore o nemiru, teskobi i unutrašnjoj praznini, ne shvatajući da koren tih stanja nije spolja, već u dubini srca. Kada čovek ostane sam, bez distrakcija koje ga svakodnevno okupiraju, tada se jasno pokazuje da li u njemu vlada mir ili rastrzanost.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Upravo zato su podvižnici i monasi birali osamu, ne kao odricanje od života, već kao najdublji susret sa Bogom. U takvoj tišini čovek ne može da pobegne od sebe, ali može da pronađe ono što je izgubljeno -unutrašnji mir, pokajanje i prisustvo Božje.
Za razliku od sveta koji stalno traži spoljašnje uzroke nemira, pravoslavlje uči da je istinska borba unutrašnja i da se vodi u srcu svakog čoveka.
U tom duhu govorio je i otac Arsenije Jovanović, ukazujući na jednostavan test kako svako može da proveri u kakvom je duhovnom stanju.
- Jedan od najboljih testova da proveriš koji duh obitava u tebi je da se zatvoriš sedam dana u svoj stan. Dakle, da nigde ne izlaziš, ne telefoniraš, ne gledaš televiziju, da ne piješ kafu, da ne pušiš cigaru, da ne piješ alkohol, da ne koristiš narkotike, ko ih koristi, i da sediš i vidiš... Kako ćeš se osećati u roku od 12 do 24 časa. Sedam dana, nema šanse da izdržiš - kaže otac Arsenije i nastavlja:
- Vidićeš koji duh obitava u tebi. Kad je Božji duh u nama, mi smo mirni i nama je lepo. Ja jedva čekam da sve zatvorim, da se zaključam i ne izlazim nigde jer mi je tada najlepše. Tada mi dolazi Gospod i ja slobodno mogu da kežem da vodimo ljubav na duhovnom nivou.
Pravoslavna duhovnost uči da se istinska borba ne vodi protiv drugih ljudi, već protiv sopstvenih slabosti. Mnogi podvizi koji se u hrišćanskom životu smatraju uzvišenim - post, molitva, milostinja - mogu izgubiti svoju suštinu ukoliko postanu sredstvo za zadobijanje ljudskog priznanja. Pravoslavno iskustvo podseća da se snaga čoveka ne meri time koliko može da uzvrati, već koliko može da podnese i oprosti. Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.

AKO NEKO VIČE I URLA NA VAS, SAMO OVO URADITE! Starac Porfirije kaže da drugi delotvorniji odgovor ne postoji!
OVO JE NAJSKRIVENIJA I NAJOPASNIJA DUŠEVNA STRAST! Sveti Ignjatije je govorio da je najgore što se uvek skriva iza dobrih dela!
AKO NEKOME OVO URADITE, IMATE OZBILJAN RAZLOG ZA STRAH! Starac Pajsije otkrio koje i čije suze Bog ne prašta
ŠTA ČINITI KAD SVE KRENE NAOPAKO? Arhimandrit Vasilije kaže da je ovo jedini izlaz, a malo ko baš ka njemu krene
Predanje uči da demoni nisu samo simboli zla, već stvarna bića koja deluju u svetu, nastojeći da naruše odnos čoveka sa Bogom.
Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
Kiparski arhijerej objašnjava kako preopterećenost brigama postaje navika koja polako razgrađuje odnose i unutrašnji mir.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Duhovna praksa i te kako utiče na zdravlje.
Pravoslavni podvižnici su savetovali da se ne veruje svakom snu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sveća je istovremeno znak žrtve i vere.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.