ZA OVU CRKVICU JE MALO KO ČUO, A VERUJE SE DA ISCELJUJE BOLESNU DECU! Jedna je od najstarijih u Srbiji, zaštićeno je kulturno dobro, a nema je ni na jednoj turističkoj mapi! (FOTO)
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
U srcu juga Srbije, u tihom i pomalo zaboravljenom selu Glošinac, nalazi se svetinja o kojoj se vekovima šapuće - Latinska crkva Svetog Stefana.
Ova mala, skromna crkvica, gotovo skrivena od pogleda šire javnosti, nosi sa sobom priču dugu više od hiljadu i po godina, ali i verovanja koja i danas privlače vernike u potrazi za utehom i isceljenjem.
Prema predanju i istorijskim pretpostavkama, crkva je podignuta još u četvrtom veku, što je svrstava među najstarije hrišćanske svetinje na prostoru Srbije.
Smatra se da je građena od ostataka antičkog grada Ad Herculem, koji se nalazio u blizini današnjeg Niša, čime ova građevina predstavlja jedinstven spoj antičke i ranohrišćanske tradicije.
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
Wikipedia Miljan Simonović
Kamen koji vernici stružu
Ono po čemu je ova crkva posebno poznata nisu samo njene godine i istorijska vrednost, već duboko ukorenjena narodna verovanja. Meštani, ali i oni koji su čuli za ovu svetinju, prenose s kolena na koleno priče o njenoj čudotvornoj moći. Posebno je rasprostranjeno verovanje da prolazak kroz uski otvor na crkvi donosi zdravlje, naročito bolesnoj deci.
Običaj nalaže da vernik, ili roditelj sa detetom, tri puta prođe kroz taj otvor, potom zatvori vrata crkve i okrene se prilikom napuštanja svetinje.
Postoji i drugo verovanje, možda još neobičnije. Naime, pojedini vernici veruju da struganje kamena sa crkve, uz njegovo mešanje sa svetom vodom, može doprineti izlečenju.
Wikipedia Miljan Simonović
Otvor kroz koji bolesni prolaze
Iako Crkva ne podstiče ovakve običaje, oni i dalje opstaju kao deo narodnog predanja i svedoče o snažnoj potrebi čoveka da u veri pronađe spas.
Iako je proglašena za kulturno dobro i zaštićena kao spomenik kulture, ova čudotvorna crkva retko se pominje u turističkim vodičima ili javnim pričama o srpskoj duhovnoj baštini.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Praznik počinje u petak, 11. septembra, a završava se u nedelju, 13. septembra. Tokom tih dana vernici se sećaju stvaranja, preispituju svoje postupke, izgovaraju posebne molitve i kroz drevne običaje simbolično ostavljaju grehe iza sebe.
Na Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja vernici poste, ali uz ovaj dan vezuju se i brojna narodna verovanja. Saznajte šta je dozvoljeno, šta nije i koje zabrane nemaju uporište u crkvenim pravilima.
U besedi za petak 15. sedmice po Duhovima svetitelj govori o ljudskoj nemoći, Hristovoj čistoti i sili Njegove žrtve, objašnjavajući zašto samo ono što je čisto može da isceli ono što je ranjeno grehom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobna Teodora Aleksandrijska. Katolička crkva obeležava spomendan Svetih mučenika Prota i Hijacinta, dok Jevreji večeras dočekuju Roš Hašanu, a za muslimane je petak dan džuma-namaza.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.