ZA OVU CRKVICU JE MALO KO ČUO, A VERUJE SE DA ISCELJUJE BOLESNU DECU! Jedna je od najstarijih u Srbiji, zaštićeno je kulturno dobro, a nema je ni na jednoj turističkoj mapi! (FOTO)
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
U srcu juga Srbije, u tihom i pomalo zaboravljenom selu Glošinac, nalazi se svetinja o kojoj se vekovima šapuće - Latinska crkva Svetog Stefana.
Ova mala, skromna crkvica, gotovo skrivena od pogleda šire javnosti, nosi sa sobom priču dugu više od hiljadu i po godina, ali i verovanja koja i danas privlače vernike u potrazi za utehom i isceljenjem.
Prema predanju i istorijskim pretpostavkama, crkva je podignuta još u četvrtom veku, što je svrstava među najstarije hrišćanske svetinje na prostoru Srbije.
Smatra se da je građena od ostataka antičkog grada Ad Herculem, koji se nalazio u blizini današnjeg Niša, čime ova građevina predstavlja jedinstven spoj antičke i ranohrišćanske tradicije.
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
Wikipedia Miljan Simonović
Kamen koji vernici stružu
Ono po čemu je ova crkva posebno poznata nisu samo njene godine i istorijska vrednost, već duboko ukorenjena narodna verovanja. Meštani, ali i oni koji su čuli za ovu svetinju, prenose s kolena na koleno priče o njenoj čudotvornoj moći. Posebno je rasprostranjeno verovanje da prolazak kroz uski otvor na crkvi donosi zdravlje, naročito bolesnoj deci.
Običaj nalaže da vernik, ili roditelj sa detetom, tri puta prođe kroz taj otvor, potom zatvori vrata crkve i okrene se prilikom napuštanja svetinje.
Postoji i drugo verovanje, možda još neobičnije. Naime, pojedini vernici veruju da struganje kamena sa crkve, uz njegovo mešanje sa svetom vodom, može doprineti izlečenju.
Wikipedia Miljan Simonović
Otvor kroz koji bolesni prolaze
Iako Crkva ne podstiče ovakve običaje, oni i dalje opstaju kao deo narodnog predanja i svedoče o snažnoj potrebi čoveka da u veri pronađe spas.
Iako je proglašena za kulturno dobro i zaštićena kao spomenik kulture, ova čudotvorna crkva retko se pominje u turističkim vodičima ili javnim pričama o srpskoj duhovnoj baštini.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Incident kod Damaskih vrata izazvao je zabrinutost verskih zajednica, uz navode da policija nije izvršila hapšenja i da je oštećenom sugerisano da ne podnese zvaničnu prijavu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
Između Golupca i Đerdapa, u manastiru iz 14. veka, susreću se tišina, predanje o svetiteljima i ispovesti vernika koji tvrde da su ovde doživeli ono što nisu mogli da objasne nigde drugde.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.