ZA OVU CRKVICU JE MALO KO ČUO, A VERUJE SE DA ISCELJUJE BOLESNU DECU! Jedna je od najstarijih u Srbiji, zaštićeno je kulturno dobro, a nema je ni na jednoj turističkoj mapi! (FOTO)
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
U srcu juga Srbije, u tihom i pomalo zaboravljenom selu Glošinac, nalazi se svetinja o kojoj se vekovima šapuće - Latinska crkva Svetog Stefana.
Ova mala, skromna crkvica, gotovo skrivena od pogleda šire javnosti, nosi sa sobom priču dugu više od hiljadu i po godina, ali i verovanja koja i danas privlače vernike u potrazi za utehom i isceljenjem.
Prema predanju i istorijskim pretpostavkama, crkva je podignuta još u četvrtom veku, što je svrstava među najstarije hrišćanske svetinje na prostoru Srbije.
Smatra se da je građena od ostataka antičkog grada Ad Herculem, koji se nalazio u blizini današnjeg Niša, čime ova građevina predstavlja jedinstven spoj antičke i ranohrišćanske tradicije.
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
Wikipedia Miljan Simonović
Kamen koji vernici stružu
Ono po čemu je ova crkva posebno poznata nisu samo njene godine i istorijska vrednost, već duboko ukorenjena narodna verovanja. Meštani, ali i oni koji su čuli za ovu svetinju, prenose s kolena na koleno priče o njenoj čudotvornoj moći. Posebno je rasprostranjeno verovanje da prolazak kroz uski otvor na crkvi donosi zdravlje, naročito bolesnoj deci.
Običaj nalaže da vernik, ili roditelj sa detetom, tri puta prođe kroz taj otvor, potom zatvori vrata crkve i okrene se prilikom napuštanja svetinje.
Postoji i drugo verovanje, možda još neobičnije. Naime, pojedini vernici veruju da struganje kamena sa crkve, uz njegovo mešanje sa svetom vodom, može doprineti izlečenju.
Wikipedia Miljan Simonović
Otvor kroz koji bolesni prolaze
Iako Crkva ne podstiče ovakve običaje, oni i dalje opstaju kao deo narodnog predanja i svedoče o snažnoj potrebi čoveka da u veri pronađe spas.
Iako je proglašena za kulturno dobro i zaštićena kao spomenik kulture, ova čudotvorna crkva retko se pominje u turističkim vodičima ili javnim pričama o srpskoj duhovnoj baštini.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
U besedi za utorak 9. sedmice po Duhovima, veliki srpski duhovnik upozorava da samo poznavanje sveta bez Boga ne donosi istinsku utehu i otkriva put kojim se zadobijaju blagodat, mir i sigurnost duše.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete mučenike Kirika i Julitu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti apostoli Prohor, Nikanor, Timon i Parmena. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog pape Viktora I, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ispisivanje ustaških simbola na muslimanskom mezarju u Livnu osudili su Međureligijsko veće BiH i Muftijstvo mostarsko, dok policija traga za počiniocima i istražuje okolnosti incidenta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Samozvani „arhiepiskop“ Nikola Džufka pokušava da prisvoji crkvu u Rakitnici, dok stručnjaci upozoravaju da istorijski tragovi potvrđuju njenu vezu sa vremenom kneza Lazara i srpskim nasleđem.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Vozači grupa već dobijaju obaveštenja na Merdaru, a pokloničke agencije čekaju pojašnjenja: vernici pitaju ko će pratiti poklonike i kako će biti predstavljena istorija srpskih svetinja na Kosmetu.