ZA OVU CRKVICU JE MALO KO ČUO, A VERUJE SE DA ISCELJUJE BOLESNU DECU! Jedna je od najstarijih u Srbiji, zaštićeno je kulturno dobro, a nema je ni na jednoj turističkoj mapi! (FOTO)
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
U srcu juga Srbije, u tihom i pomalo zaboravljenom selu Glošinac, nalazi se svetinja o kojoj se vekovima šapuće - Latinska crkva Svetog Stefana.
Ova mala, skromna crkvica, gotovo skrivena od pogleda šire javnosti, nosi sa sobom priču dugu više od hiljadu i po godina, ali i verovanja koja i danas privlače vernike u potrazi za utehom i isceljenjem.
Prema predanju i istorijskim pretpostavkama, crkva je podignuta još u četvrtom veku, što je svrstava među najstarije hrišćanske svetinje na prostoru Srbije.
Smatra se da je građena od ostataka antičkog grada Ad Herculem, koji se nalazio u blizini današnjeg Niša, čime ova građevina predstavlja jedinstven spoj antičke i ranohrišćanske tradicije.
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
Wikipedia Miljan Simonović
Kamen koji vernici stružu
Ono po čemu je ova crkva posebno poznata nisu samo njene godine i istorijska vrednost, već duboko ukorenjena narodna verovanja. Meštani, ali i oni koji su čuli za ovu svetinju, prenose s kolena na koleno priče o njenoj čudotvornoj moći. Posebno je rasprostranjeno verovanje da prolazak kroz uski otvor na crkvi donosi zdravlje, naročito bolesnoj deci.
Običaj nalaže da vernik, ili roditelj sa detetom, tri puta prođe kroz taj otvor, potom zatvori vrata crkve i okrene se prilikom napuštanja svetinje.
Postoji i drugo verovanje, možda još neobičnije. Naime, pojedini vernici veruju da struganje kamena sa crkve, uz njegovo mešanje sa svetom vodom, može doprineti izlečenju.
Wikipedia Miljan Simonović
Otvor kroz koji bolesni prolaze
Iako Crkva ne podstiče ovakve običaje, oni i dalje opstaju kao deo narodnog predanja i svedoče o snažnoj potrebi čoveka da u veri pronađe spas.
Iako je proglašena za kulturno dobro i zaštićena kao spomenik kulture, ova čudotvorna crkva retko se pominje u turističkim vodičima ili javnim pričama o srpskoj duhovnoj baštini.
Snaga i moć Boga ne ogleda se samo u veličini sveta koji je stvorio, već i u tome što svakom čoveku daje priliku za novi početak - bez obzira na prošlost.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Zbog izgradnje Hidroelektrane „Mratinje“ svetinja iz 16. veka morala je da bude rastavljena i preneta na novu lokaciju, zajedno sa dragocenim freskama, riznicom i svedočanstvima o srpskoj duhovnoj baštini.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Karpa i Papila, Svetu Zlatu Meglensku i Svetu Bosiljku Pasjansku po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Dimitrija. Katolička crkva pominje Svetog Fulka iz Pjaćence i Svetog Dimitrija Sremskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Manastir Dajbabe kod Podgorice, u kojem počivaju mošti Svetog Simeona Dajbabskog, spolja izgleda kao skromna crkva uz planinu, dok se unutra kriju pećinski hodnici i freske naslikane na kamenu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.