U apostolskom iskustvu isceljenja i molitve, kako ga tumači vladika Nikolaj Velimirović u besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, ulje nije tek znak nego mesto susreta ljudske nemoći i božanske sile koja deluje neupadljivo, ali presudno. U njegovom razmatranju Jeleosvećenja, zasnovanom na rečima Jevanđelja i poslanice apostola Jakova, otkriva se poredak u kome se materija ne odbacuje, već postaje nosilac blagodati, dok se poslušnost veri pokazuje kao jedini pravi odgovor čoveka na dar isceljenja.
Beseda o tajni jeleosvećenja
I mazahu uljem mnoge bolesnike, i iscjeljivahu. (Mar. 6, 13)
Tako su činili apostoli sveti, pa je zapoveđeno da i mi tako činimo. Apostol Jakov piše nam: boluje li ko među vama neka dozove starješine crkvene te neka čitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem, u ime Gospodnje. I molitva vjere pomoći će bolesniku, i podignuće ga Gospod; a ako je grijehe učinio, oprostiće mu se (5, 14-15).
Ne treba dozvati ma koga, nego sveštenike, starešine crkvene; ne treba ga pomazivati ma u čije ime (da ne bude vradžbina), nego u ime Gospodnje; neće ga podići ma ko drugi, nego sam Gospod, niti mu ma ko drugi može oprostiti greha osim jedino Gospod.
Zašto uljem a ne nečim drugim? Zato što je tako zapoveđeno, te da bismo mi pokazali poslušnost i veru. Zašto je zapoveđeno da se krštavamo vodom, i miropomazujemo mirom, i pričešćujemo hlebom i vinom? To je Božji izbor i Božje smotrenje, a naše je da slušamo i verujemo. Različiti se elementi upotrebljuju u raznim tajnama; no blagodat je jedna kao što je Gospod jedan, a od Gospoda je sve.
Zašto Gospod potrebuje neku materiju da bi izlio blagodat Svoju na nas? Ne potrebuje Gospod materiju, nego mi: dok smo u materiji, potrebujemo materiju. Snishodeći našoj nemoći Gospod se služi materijom. Nematerijalnim anđelima On daje blagodat nematerijalnim načinom.
Nemoćan je jelej sam po sebi, kao što je nemoćna svaka materija sama po sebi, no blagodat je Božja svemoćna. Kroz jelej Gospod daje blagodat Duha Svetoga, i ta blagodat leči bolne, podiže raslabljene, povraća sumašedše.
O braćo moja, kako je neiskazana blagost Božja! Šta nije Gospod učinio za nas! I šta bismo mi mogli poželeti više? Sve potrebe naše On je znao unapred, i za sve njih unapred predvideo lekove. A od nas On traži samo da Mu verujemo i njegove propise izvršujemo.
Nije li bezočno i stidno za nas, da mi često savesnije ispunjavamo propise lekara, ljudi smrtnih kao i mi što smo, a propise besmrtnog Boga da prenebregavamo?
Gospode sveblagi, rastopi kamena srca naša silom blagodati Tvoje, da bismo pre smrtnoga časa mogli pokazati dužnu blagodarnost prema Tebi, – prema Tebi, o sveblagi i svemudri Bože naš! Tebi slava i hvala vavek. Amin
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.