PUPINOVA PITA SA ŠLJIVAMA: Pravi se jednostavno, peče kratko, a nestaje sa stola dok trepnete
Ova starinska poslastica sa šljivama i bademima nosi ime Mihajla Pupina, kome je, prema predanju, upravo ona bila omiljena.
Testo se mesi od svega nekoliko sastojaka, a u sredini krije džem i orahe.
Neki kolači pojedu se za nekoliko minuta, a njihov ukus ostane u sećanju mnogo duže. Starinske ružice sa džemom upravo su takve: jednostavne, mirisne i nežne, sa slatkim nadevom koji podseća na kuhinje naših baka i dane kada se znalo šta će se naći na stolu. Pravljene od skromnih sastojaka, ove posne ružice umele su da zaslade dan posta, ali i da unesu onu posebnu toplinu koja se ne meri samo ukusom. Za dane kada crkveni tipik propisuje post na ulju, donosimo recept za poslasticu koja je mnogima ostala u uspomeni kao mali, slatki deo detinjstva.
400 g brašna
200 ml piva
150 ml ulja
1 kesica vanilin šećera
1 prašak za pecivo
džem od malina, višanja ili kajsija
3 supene kašike mlevenih oraha
šećer u prahu po želji, za posipanje gotovih kolača

U vanglicu sipajte brašno, pa dodajte redom ostale sastojke i umesite glatko testo. Testo razvijte na pobrašnjenoj radnoj površini u približno pravougaoni oblik, pa ga isecite prvo na trake po dužini, a zatim i poprečno, tako da dobijete kocke veličine približno 7 do 8 cm.
Napravite fil tako što ćete pomešati nekoliko kašika džema sa mlevenim orasima. Na svaku kocku testa stavite kašičicu fila na sredinu, pa sva četiri vrha kocke savijte prema sredini, preko fila.
Nafilovane kolače ređajte na pleh obložen papirom za pečenje. Nemojte ih stavljati preblizu jedne drugima. Pecite na 180 stepeni oko 20 minuta, dok ne porumene.
Kada ih izvadite iz rerne, ostavite ih da se malo ohlade, pa ih tek onda, ako želite, pospite šećerom u prahu.
BONUS VIDEO
Ova starinska poslastica sa šljivama i bademima nosi ime Mihajla Pupina, kome je, prema predanju, upravo ona bila omiljena.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
Hrskave kore, orasi, kuvana pšenica i slatki sirup daju ovoj poslastici sasvim drugačiji karakter, a recept čuva zanimljiv trag tradicionalne kuhinje.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.
Zamrznuto voće, voda i prirodni zaslađivač dovoljni su za osvežavajući desert, a jedan tradicionalni sastojak daje mu neobično glatku teksturu.
Četiri jednostavne mere dovoljne su za prepoznatljivu teksturu i bogat ukus, uz maslinovo ulje, griz, orahe, suvo grožđe i mirisne začine.
Pravi se bez komplikovanja, a jedan detalj u pripremi daje joj naročito pun ukus i miris domaće kuhinje.
Svinjska plećka, krompir i povrće satima se krčkaju pod poklopcem, pa iz rerne izlaze mekani, sočni i puni ukusa.
Nekada se pravio kada gosti iznenada pokucaju na vrata, a danas je idealan izbor za sve koji žele raskošan desert bez dugog stajanja kraj šporeta.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.