Duhovna riznica 25.10.2026 | 23:52

ZAŠTO SVEŠTENICI I MONASI NOSE DUGU KOSU AKO APOSTOL PAVLE TO NAZIVA SRAMOTOM: Otac Viktor otkriva šta se krije iza ovog običaja

ZAŠTO SVEŠTENICI I MONASI NOSE DUGU KOSU AKO APOSTOL PAVLE TO NAZIVA SRAMOTOM: Otac Viktor otkriva šta se krije iza ovog običaja
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs

Protojerej Viktor Nikišov objašnjava kako je nastao ovaj običaj, kakve veze ima sa Isusom Hristom i kakvo duhovno značenje ima u pravoslavnoj tradiciji.

Zašto pravoslavni sveštenici i monasi nose dugu kosu kada apostol Pavle u Prvoj poslanici Korinćanima kaže da je za muškarca sramota da je pušta? Na prvi pogled, njihov izgled deluje kao da je u suprotnosti sa biblijskim rečima. Međutim, objašnjenje se nalazi u crkvenom predanju, običajima iz apostolskog vremena i duhovnom značenju koje je kosa dobila u životu monaha i sveštenika.

- I ne uči li nas sama priroda da je za muža sramota ako pušta kosu, a da je za ženu slava ako pušta kosu, jer joj je kosa data umesto pokrivala, piše apostol Pavle u Prvoj poslanici Korinćanima (1. Kor. 11, 14-15).

Ove reči mogu da zbune vernike koji se pitaju zašto sveštenici nose dugu kosu ako apostol Pavle kaže da je ona za muškarca sramota. Odgovor na ovu nedoumicu nalazi se u tumačenju biblijskog teksta, ali i u crkvenoj tradiciji koja se razvijala tokom vekova.

Duga kosa kao znak posvećenosti Bogu

- Duga kosa sveštenika jedna je od tradicija koje su nam došle sa pravoslavnog Istoka. Monasi su puštali dugu kosu ugledajući se na Gospoda Isusa Hrista. Postojala je i tradicija šišanja kose na temenu glave u krug, što se nazivalo „gumence“ i simbolizovalo je Hristov venac od trnja. Taj običaj se vremenom izgubio, za razliku od tradicije nošenja duge kose.

Obe tradicije naglašavale su da su sveštenici i monasi ljudi koji se izdvajaju od ostalih zato što su odlučili da se posvete služenju Gospodu. Osim toga, sveštenici su blagodaću Božjom osposobljeni da služe Božanstvenu liturgiju i obavljaju svete tajne, izuzev tajne sveštenstva, odnosno rukopoloženja, objašnjava protojerej Viktor Nikišov, prenosi portal foma.ru.

U pravoslavnoj tradiciji duga kosa nije samo pitanje izgleda. Ona je postala jedan od spoljašnjih znakova posebnog načina života, obeleženog služenjem Bogu i odricanjem od uobičajenih životnih navika.

Sa ovim običajem povezuje se i starozavetna tradicija nazirejstva. Nazireji su bili ljudi koji su se zavetovali Bogu, a jedan od vidljivih znakova njihovog zaveta bilo je puštanje kose tokom perioda posvećenja.

- Puštanje kose kod savremenih pravoslavnih sveštenika ima sasvim drugačiji smisao. Reč je o ideji nazirejstva, odnosno posvećenja Bogu. Nazireji Starog zaveta, prema biblijskom zakonu, morali su da puštaju kosu (4. Mojs. 6, 5), navodi se u objašnjenju koje prenosi protojerej Viktor Nikišov.

Da li je apostol Pavle zabranio muškarcima da puštaju kosu?

Nedoumica u vezi sa dugom kosom nije nova. O ovom pitanju raspravljalo se još u 19. veku, kada je sveti Filaret (Drozdov) ponudio tumačenje Pavlovih reči koje pomaže da se razume razlika između zapovesti i običaja.

Prema njegovom objašnjenju, apostol Pavle u navedenim stihovima ne izriče posebnu zapovest kojom muškarcima zabranjuje da puštaju kosu. On se poziva na prirodu i običaje svog vremena kako bi objasnio tadašnje shvatanje izgleda muškaraca i žena.

- Apostolove reči nisu zapovest, već samo ukazivanje na prirodu i običaj koji iz nje proističe. Pre toga (1. Kor. 11, 4-5) on je izneo zapovest: „Za vreme molitve muž ne treba da ima pokrivenu glavu, a žena treba da ima pokrivenu glavu.“ Da bi vernike podstakao da se pridržavaju ove zapovesti, apostol ukazuje na prirodu i običaj koji iz nje proističe, objašnjava sveti Filaret.

Prema ovom tumačenju, muškarac koji pušta kosu ne krši time Božju zapovest, već odstupa od uobičajenog načina ponašanja. Odstupanje od običaja, međutim, nije isto što i kršenje zakona.

Dok zakon ili pravilo propisuje obavezujući način ponašanja, običaj nastaje dugotrajnim prihvatanjem određenih navika i njihovim prenošenjem sa generacije na generaciju. Zato onaj ko odstupa od običaja ne mora automatski biti kriv za prestup.

Sveti Filaret ukazuje i na praktične razloge zbog kojih je šišanje muškaraca postalo uobičajeno. Duga kosa mogla je da smeta pri obavljanju fizičkih poslova, pa su je muškarci skraćivali kako im ne bi predstavljala prepreku. Onaj ko bi se pojavio sa dugom kosom u društvu u kojem su svi muškarci bili ošišani mogao je da izazove podsmeh i osudu. Ipak, postojale su i okolnosti u kojima je puštanje kose imalo posebno duhovno značenje.

mogeparhia.by
Sveštenik Viktor Nikišov

 

Kakve veze duga kosa ima sa Isusom Hristom?

U Starom zavetu nazirejski zavet podrazumevao je posebno posvećenje Bogu, a nešišanje kose bilo je jedan od njegovih vidljivih znakova. U Knjizi Brojeva piše da nazirej tokom trajanja zaveta ne treba da seče kosu na glavi (4. Mojs. 6, 5).

Sveti Filaret u ovoj tradiciji vidi i vezu sa Hristom. Prema njegovom tumačenju, hrišćani, a naročito oni koji su svoj život posvetili služenju Bogu, nastojali su da podražavaju Spasitelju ne samo duhovnim životom već i spoljašnjim izgledom.

U tome se nalazi jedno od objašnjenja zašto su sveštenici, monasi i podvižnici prihvatili običaj puštanja kose. Njihov izgled postao je deo predanja koje je ukazivalo na posvećenost Bogu i nastojanje da se život uskladi sa Hristovim primerom.

Ipak, važno je razlikovati crkveno predanje od tvrdnje da je dužina kose uslov za svetost ili da sama po sebi čoveka čini bližim Bogu. Duga kosa predstavlja spoljašnji znak koji svoj smisao dobija u okviru duhovnog života, ali ne može da ga zameni.

Zašto se sveštenicima i monasima šiša kosa prilikom postriženja?

Na prvi pogled može da deluje protivrečno to što sveštenici i monasi puštaju dugu kosu, a prilikom određenih crkvenih obreda im se kosa šiša. Međutim, šišanje koje se obavlja prilikom primanja u monaštvo ili sveštenički čin ima drugačije značenje od uobičajenog šišanja.

Prema tumačenju svetog Filareta, reč je o simboličnom činu koji se obavlja u crkvenom poretku i označava predavanje čoveka Bogu i početak novog načina života. Zato se ono ne može poistovetiti sa svakodnevnim skraćivanjem kose iz praktičnih razloga.

S druge strane, puštanje kose nakon ovog čina pripada tradiciji koja se razvijala u crkvenoj praksi. Šišanje prilikom postriženja i kasnije nošenje duge kose zato ne moraju biti u suprotnosti. Njihovo značenje ne određuje samo spoljašnji izgled već i duhovni smisao koji im Crkva pridaje.

Kosa kao simbol misli i unutrašnjeg života

Na kraju svog tumačenja sveti Filaret skreće pažnju sa spoljašnjeg izgleda na ono što smatra mnogo važnijim, a to je unutrašnji život čoveka.

- Šta je kosa? To su svetlosni zraci koji izbijaju iz glave i imaju oblik tankih, savitljivih stabljika bez kolenaca. Zato je kosa bliska slika i simbol ljudskih misli.

- Šišanjem koje se obavlja prilikom primanja u sveštenički čin ili monaštvo postavlja se znak da čovek treba da odbaci telesne i svetovne misli. Nakon toga, glava koja je primila blagoslov treba obilno da pušta novu kosu, koja simbolizuje duhovne, čiste i svete misli.

Ovakvo simboličko tumačenje podseća da spoljašnji znaci u verskom životu ne bi trebalo da postanu važniji od onoga na šta upućuju. Duga kosa može da bude izraz predanja i posvećenosti, ali sama po sebi ne govori dovoljno o čovekovoj veri, smirenju i odnosu prema Bogu.

Zato se pitanje o tome zašto sveštenici i monasi nose dugu kosu na kraju svodi na mnogo važniju temu: kakve misli čovek neguje i čemu je posvetio svoj život.

Sveti Filaret svoje razmatranje završava rečima koje prevazilaze raspravu o spoljašnjem izgledu i podsećaju na suštinu hrišćanskog podviga:

- Ali zar ne bi bilo bolje da se svako, umesto da se prepire oko puštanja ili šišanja kose, potrudi da odbaci telesne i svetovne misli i da neguje duhovne, čiste i svete misli?

U tome se nalazi i odgovor na početnu nedoumicu. Duga kosa pravoslavnih sveštenika i monaha deo je crkvenog predanja koje se povezuje sa posvećenjem Bogu i ugledanjem na Hrista. Pavlove reči, prema tumačenju svetog Filareta, ne moraju se razumeti kao apsolutna zabrana puštanja kose, već u kontekstu običaja i okolnosti o kojima je apostol govorio.

Ipak, ni duga ni kratka kosa same po sebi ne određuju duhovnu vrednost čoveka. Mnogo je važnije ono što se ne vidi na prvi pogled: vera, smirenje, čistota misli i spremnost da se život posveti Bogu.

BONUS VIDEO