Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon.
Srpska pravoslavna crkva 26. oktobra molitveno se seća Svetih mučenika Karpa i Papila, koji su postradali za veru u Hrista u vreme cara Dekija, 251. godine.
Iako su ih mučitelji podvrgavali strašnim mukama, oni nisu odustali od svoje vere, a njihovo stradanje pratili su čudesni događaji koji su mnoge ljude priveli Hristu.
Sveti Karp bio je episkop tijatirski, a Sveti Papil đakon. Obojica su bili rodom iz Pergama, gde su na kraju i postradali zbog svoje vere, po naređenju opakog namesnika Valerija.
Namesnik ih je najpre vezao za konje i odveo u Sard, gde ih je podvrgao teškim mukama. Međutim, javio im se anđeo Božji, iscelio ih od rana i ukrepio ih da istraju u stradanju. Karpov sluga Agatodor, duboko ožalošćen zbog mučenja svoga gospodara, nije želeo da ga napusti, pa su i njega uhvatili i podvrgli mukama.
Valerije je potom ponovo vezao mučenike za konje i iz Sarda ih doveo u Pergam. Tamo su se nastavila njihova stradanja, ali ni najteža mučenja nisu mogla da slome njihovu veru.
Kada su Svetog Karpa vezali za drvo i toliko ga šibali da mu je čitavo telo bilo prekriveno ranama, a krv tekla u potocima i natapala zemlju, dogodilo se nešto što je iznenadilo njegove mučitelje. Sveti Karp se usred strašnih muka nasmejao.
Kada su ga upitali zbog čega se smeje dok toliko strada, odgovorio je da vidi otvorena nebesa i Gospoda kako sedi na prestolu, okruženog heruvimima i serafimima.
Ni Sveti Papil nije posustao pred mučiteljima. Dok su ga mučili, molitvom je iscelio čoveka koji je bio slep na jedno oko. Videvši ovo čudo, mnogi su poverovali u Hrista Gospoda.
Mučitelji su potom svete stradalnike bacili pred divlje zveri, ali su oni ostali nepovređeni. Kada su ih zatim bacili u užarenu peć, dogodilo se novo čudo: oganj ih nije opekao. Videvši šta se zbiva, Agatonika, sestra Svetog Papila, sama je uskočila u oganj, želeći da podeli sudbinu svetih mučenika.
Na kraju su Sveti Karp, Papil, Agatodor i Agatonika pogubljeni mačem 251. godine.
Tropar Svetim mučenicima Karpu i Papilu:
- Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Evtiha po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Čudo Svetog arhangela Mihaila u Kolosima. Katolička crkva obeležava 23. nedelju kroz godinu, dok je u jevrejskom kalendaru 24. elul, a muslimani nemaju veliki islamski praznik.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.