Svetogorski starac otkriva koje osobine su najvažnije za hrišćanski život
Zašto su neki ljudi svuda rado viđeni, dok drugi teško održavaju bliskost sa okolinom? Razlika nije uvek u rečitosti, duhovitosti ili spremnosti da se drugima ugodi. Ponekad je presudno to koliko smo sposobni da saslušamo drugoga, prihvatimo njegove slabosti i ne zahtevamo da sve bude po našem. Na takav odnos prema ljudima ukazivao je starac Emilijan Simonopetrit, nudeći pouku koja zadire u samu suštinu hrišćanske ljubavi.
- Jeste li primetili koji su ljudi voljeni i rado viđeni, traženi? Oni koji služe drugima, koji su potpuno spokojni i spremni da prihvate mišljenje drugoga, njegovu želju, njegovu misao, njegov postupak, njegov greh, njegovu strast, njegovu ljubaznost, ali i njegovu neljubaznost. Oni čija je osetljivost usmerena ka Bogu i ka ljudima - govorio je starac Emilijan Simonopetrit.
Ove reči podsećaju na to da hrišćanska ljubav ne podrazumeva samo bliskost sa ljudima koji nam prijaju, koji dele naše stavove i ponašaju se onako kako očekujemo. Mnogo je teže sačuvati mir kada se susretnemo sa tuđim slabostima, neslaganjem ili neprijatnim postupcima, a da pritom ne postanemo grubi, osuđujući ili ravnodušni.
Prihvatanje drugoga ne znači da treba opravdavati svaki postupak ili odustati od razlikovanja dobra od zla. Ono znači da čoveka ne svodimo na njegovu grešku, da ga saslušamo i kada se ne slažemo s njim i da ne dopustimo da nas tuđa neljubaznost pretvori u ljude koji i sami povređuju.
Upravo se u takvoj osetljivosti prepoznaje duhovna zrelost: ne u tome koliko zahtevamo od drugih, već u tome koliko smo spremni da im priđemo bez osuđivanja. Starac Emilijan podseća na to da se bliskost ne gradi nametanjem sopstvene volje, već sposobnošću da za drugoga ostavimo prostor, a da pritom ne izgubimo svoju veru i unutrašnji mir.
Čitanje Jevanđelja za nedelju 21. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 203 (2,16-20)
16. pa znajući da se čovek ne opravdava delima zakona nego verom Isusa Hrista, i mi poverovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo verom Hristovom a ne delima zakona, jer se delima zakona nijedno telo neće opravdati.” 17. Ako li se mi, koji tražimo da se opravdamo u Hristu, nađosmo i sami grešnici, je li onda Hristos sluga grehu? Bože sačuvaj! 18. Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 19. Jer ja zakonom zakonu umreh, da Bogu živim. Sa Hristom se razapeh; 20. a živim - ne više ja, nego živi u meni Hristos; a što sad živim u telu, živim verom Sina Božijega, koji me zavoli i predade sebe za mene.
Jevanđelje po Luki, začalo 35. (8,5-15)
5. Iziđe sejač da seje seme svoje; i kad sejaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. 6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. 7. A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga. 8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: „Ko ima uši da čuje, neka čuje!” 9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: „Šta znači ova priča?” 10. A on reče: „Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju. 11. A ova priča znači: Seme je reč Božija.
12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima reč iz srca njihovoga, da ne veruju i da se ne spasu. 13. A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju reč; i ovi korena nemaju te za neko vreme veruju, a u vreme iskušenja otpadnu. 14. A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda. 15. A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši reč, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju.” Ovo govoreći povika: „Ko ima uši da čuje, neka čuje!”
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.
Veliki svetitelj našeg vrmena savetovao je da se svaka reč, pa i znak interpukcije u Bibliji proučava sa ljubavlju i pažnjom, sve do najsitnijih detalja.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon smrti patrijarha Aleksandra, verni narod je birao njegovog naslednika, a na njegovom mestu želeo je da vidi upravo Pavla, poznatog po vrlinama i pravoslavnom ispovedanju vere.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.