Svetogorski starac otkriva koje osobine su najvažnije za hrišćanski život
Zašto su neki ljudi svuda rado viđeni, dok drugi teško održavaju bliskost sa okolinom? Razlika nije uvek u rečitosti, duhovitosti ili spremnosti da se drugima ugodi. Ponekad je presudno to koliko smo sposobni da saslušamo drugoga, prihvatimo njegove slabosti i ne zahtevamo da sve bude po našem. Na takav odnos prema ljudima ukazivao je starac Emilijan Simonopetrit, nudeći pouku koja zadire u samu suštinu hrišćanske ljubavi.
- Jeste li primetili koji su ljudi voljeni i rado viđeni, traženi? Oni koji služe drugima, koji su potpuno spokojni i spremni da prihvate mišljenje drugoga, njegovu želju, njegovu misao, njegov postupak, njegov greh, njegovu strast, njegovu ljubaznost, ali i njegovu neljubaznost. Oni čija je osetljivost usmerena ka Bogu i ka ljudima - govorio je starac Emilijan Simonopetrit.
Ove reči podsećaju na to da hrišćanska ljubav ne podrazumeva samo bliskost sa ljudima koji nam prijaju, koji dele naše stavove i ponašaju se onako kako očekujemo. Mnogo je teže sačuvati mir kada se susretnemo sa tuđim slabostima, neslaganjem ili neprijatnim postupcima, a da pritom ne postanemo grubi, osuđujući ili ravnodušni.
Prihvatanje drugoga ne znači da treba opravdavati svaki postupak ili odustati od razlikovanja dobra od zla. Ono znači da čoveka ne svodimo na njegovu grešku, da ga saslušamo i kada se ne slažemo s njim i da ne dopustimo da nas tuđa neljubaznost pretvori u ljude koji i sami povređuju.
Upravo se u takvoj osetljivosti prepoznaje duhovna zrelost: ne u tome koliko zahtevamo od drugih, već u tome koliko smo spremni da im priđemo bez osuđivanja. Starac Emilijan podseća na to da se bliskost ne gradi nametanjem sopstvene volje, već sposobnošću da za drugoga ostavimo prostor, a da pritom ne izgubimo svoju veru i unutrašnji mir.
Čitanje Jevanđelja za nedelju 21. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Galatima, začalo 203 (2,16-20)
16. pa znajući da se čovek ne opravdava delima zakona nego verom Isusa Hrista, i mi poverovasmo u Hrista Isusa, da se opravdamo verom Hristovom a ne delima zakona, jer se delima zakona nijedno telo neće opravdati.” 17. Ako li se mi, koji tražimo da se opravdamo u Hristu, nađosmo i sami grešnici, je li onda Hristos sluga grehu? Bože sačuvaj! 18. Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik. 19. Jer ja zakonom zakonu umreh, da Bogu živim. Sa Hristom se razapeh; 20. a živim - ne više ja, nego živi u meni Hristos; a što sad živim u telu, živim verom Sina Božijega, koji me zavoli i predade sebe za mene.
Jevanđelje po Luki, začalo 35. (8,5-15)
5. Iziđe sejač da seje seme svoje; i kad sejaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga. 6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage. 7. A drugo pade usred trnja, i uzraste trnje i uguši ga. 8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese stostruki rod. Govoreći ovo povika: „Ko ima uši da čuje, neka čuje!” 9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: „Šta znači ova priča?” 10. A on reče: „Vama je dano da znate tajne Carstva Božijega; a ostalima biva u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju. 11. A ova priča znači: Seme je reč Božija.
12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo i uzima reč iz srca njihovoga, da ne veruju i da se ne spasu. 13. A koje je na kamenu to su oni koji kada čuju s radošću primaju reč; i ovi korena nemaju te za neko vreme veruju, a u vreme iskušenja otpadnu. 14. A koje u trnje pade, to su oni koji čuše i, živeći u brigama i bogatstvu i slastima ovoga života, budu ugušeni, i ne donesu roda. 15. A koje je na dobroj zemlji, to su oni koji čuvši reč, u dobrome i čistom srcu drže je, i rod donose u trpljenju.” Ovo govoreći povika: „Ko ima uši da čuje, neka čuje!”
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.
Veliki svetitelj našeg vrmena savetovao je da se svaka reč, pa i znak interpukcije u Bibliji proučava sa ljubavlju i pažnjom, sve do najsitnijih detalja.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.