Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Gordost je posebno opasna kada se više i ne prepoznaje kao greh. Onaj ko je uveren u sopstvenu ispravnost teško prihvata ukor, retko preispituje svoje postupke i ne vidi razlog za pokajanje. Na tu duhovnu zamku upozoravao je Sveti Makarije Optinski, ukazujući na potrebu da se čovek čuva sopstvene gordosti.
U pravoslavnom učenju, gordost se ne ispoljava samo kroz otvoreno uzdizanje iznad drugih. Ona se može kriti i iza uverenja da smo uvek u pravu, da tuđe primedbe nisu opravdane i da za sopstvene postupke uvek imamo dovoljno dobro objašnjenje. Tada se pažnja usmerava na tuđe slabosti, dok sopstvene ostaju izvan domašaja samokritike.
- Visoko mišljenje o sebi je težak greh pred Bogom. Ljudi koji su ovome skloni ne samo da se ne kaju za njega, već uopšte ne smatraju da je to greh. Čuvaj se ovog zlog semena - upozoravao je Prepodobni Makarije Optinski.
Zašto gordost otežava pokajanje
Pokajanje počinje priznanjem da smo pogrešili. Međutim, kada sopstveno mišljenje postane važnije od svake kritike, priznati grešku postaje teško, a izvinjenje se doživljava kao poraz. Umesto da se zapitamo šta u svom ponašanju treba da promenimo, tražimo opravdanja ili krivicu prebacujemo na druge.
Smirenje u pravoslavnom duhovnom životu ne znači ponižavanje sebe niti odricanje od ličnog dostojanstva. Ono podrazumeva spremnost da se istina o sebi prihvati bez ulepšavanja, da se sopstvene slabosti ne prikrivaju i da se tuđi ukor ne odbacuje unapred.
Čuvati se semena koje raste neprimetno
Upozorenje Svetog Makarija Optinskog usmerava pažnju na ono što se lako zanemaruje: gordost ne mora odmah da se pokaže kroz hvalisanje ili prezir prema drugima. Dovoljno je da se učvrsti uverenje da nam pokajanje nije potrebno jer za sve što činimo već imamo opravdanje.
Najopasnija gordost je ona koja nas uveri da je nemamo. Zato duhovno preispitivanje ne počinje procenjivanjem tuđih grešaka, već spremnošću da sopstvene greške prepoznamo i priznamo pred Bogom.
Čitanje Jevanđelja za petak 21. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 253 (2,1-7)
1. Hoću, dakle, da znate koliku borbu imam za vas i za one u Laodikiji i u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe lica mojega u telu, 2. Da se utješe srca njihova, da se sjedine u ljubavi i u svakome bogatstvu punoga razumevanja za poznanje tajne Boga i Oca i Hrista, 3. U kome su sakrivena sva blaga premudrosti i znanja. 4. A ovo govorim, da vas neko ne prevari zavodljivim rečima. 5. Jer ako sam telom i odsutan, ali sam duhom sa vama, radujući se i videći vaš red i čvrstinu vaše vjere u Hrista. 6. Kako, dakle, primiste Hrista Isusa Gospoda, tako u Njemu i živite, 7. Ukorenjeni i nazidani u Njemu, i utvrđeni u vjeri kao što ste naučeni, izobilujući u njoj sa zahvalnošću.
12. A dan stade naginjati.12. Tada pristupiše Dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i zaseoke, i kek nađu hrane, jer smo ovdje u pustom mjestu. 13. A on im reče: Podajte im vi da jedu. A oni rekoše: U nas nema više od pet hljebova i dve ribe; sem da mi odemo i kupimo hrane za sav ovaj narod. 14. Jer bijaše ljudi, oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojim: Posadite ih na skupine po pedeset. 15. I učiniše tako, i posadiše ih sve. 16. A on uze onih pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da postave narodu. 17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada što im preteče dvanaest kotarica.18. I kada se jedanput moljaše Bogu nasamo, s njim behu učenici, i zapita ih govoreći: „Šta govori narod ko sam ja?”
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Veliki svetitelj našeg vrmena savetovao je da se svaka reč, pa i znak interpukcije u Bibliji proučava sa ljubavlju i pažnjom, sve do najsitnijih detalja.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.