Duhovna riznica 30.10.2026 | 08:00

KADA DUŠA POČINJE DA TRUNE: Vladika Nikolaj upozorava na opasnost koja čoveka razara iznutra

KADA DUŠA POČINJE DA TRUNE: Vladika Nikolaj upozorava na opasnost koja čoveka razara iznutra
Pexels

U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.

Grešnik često tek posle pokajanja postaje svestan koliko ga je greh udaljio od Boga i koliko je duboko narušio čistotu njegove duše. Upravo tu promenu duhovnog pogleda opisuje vladika Nikolaj Velimirović u besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, tumačeći reči psalmopojca Davida o ranama koje su nastale „od bezumlja mojega“. Vladika ukazuje na to da se čovek ne može osloboditi greha dok ne ispravi i ne očisti svoj um, jer upravo u njemu počinju i duhovno posrnuće i povratak na put vrline.

Beseda o gnojnim ranama greha

"Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega." (Ps. 37, 6)

O grehovnim ranama govori prorok, koji je i sam najpre grešio i u samom sebi osetio sav smrad greha. Koliko se iz ovog priznanja vidi nečistota prvašnjih grehova, toliko se isto vidi i potonja čistota pokajnika.

Jer dokle čovek hodi gnojnim putem greha, on ne oseća zagušljivi smrad greha, no kada se udalji s toga puta i krene čistom stazom pravedničkom, tek onda uviđa neiskazanu razliku između čistote i nečistote, između puta vrline i puta poroka.

Zamislite osećanje čoveka koji je noć proveo u smradnoj i zagušljivoj krčmi i koji se izjutra obreo u ružičnoj bašti. Tamo smrad i otrov, i poniženje duše i tela, i jarost i razdor, mučenje sebe i drugih; ovde veliko Božje sunce nad glavom, krasno cveće unaokolo, svež vazduh i miris, tišina i zdravlje.

Još je veća razlika između puta grehovnog i puta Božjeg. Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje; tako opisuje veliki car svoju grehovnu prošlost.

Ništa tako ne smrdi kao greh, ništa se tako ne gnoji i ne rasprostire kao greh. Smrad telesnih rana samo donekle napominje nepodnošljivi smrad grešne duše. Zato se od takve duše udaljuje svaka svetinja. Čisti duhovi nebeski sklanjaju se od nje, a nečisti duhovi adski traže njeno društvo.

Svaki je novi greh nova rana na duši, svaki je greh gnoj, i svaki je greh smrad. No od čega dolaze gresi? Od bezumlja mojega, objašnjava prorok. Um izbačen sa svoga božanskog koloseka navodi čoveka na greh. Dok se um ne očisti, ne može se čovek očistiti.

A mi um Hristov imamo (I Kor. 2, 16), govori apostol, tj. imamo um povraćen ponovo u onaj kolosek, u kome je bio um Adamov pre grehovnog smrada.

Otuda, braćo, sva pravoslavna nauka o podvižništvu usredsređuje svoju pažnju na jednu glavnu tačku, na um čovekov, na očišćenje i ispravljenje uma.

O Gospode Isuse Hriste, Čistoto i večni Izvore čistote, pomozi nam odbaciti bezumlje naše; pomozi nam umovati prema umu Tvojemu. Tebi slava i hvala vavek. Amin.

BONUS VIDEO