Jerej Andrej Efanov objašnjava zašto vernici ne treba da strahuju zbog ugašene voštanice i šta je suština molitve u pravoslavlju.
Kada se sveća ugasi ubrzo nakon paljenja, vernici se ponekad zapitaju da li to nešto znači i da li bi trebalo da je zapale pred drugom ikonom. Sveštenik Andrej Efanov objašnjava zašto ugašeni plamen ne treba povezivati sa molitvom i šta je u pravoslavlju zaista važno.
Paljenje sveće u crkvi ili na groblju za mnoge vernike predstavlja izraz vere i molitvene namere. Ipak, kada se plamen ugasi ubrzo nakon paljenja, javlja se nedoumica: da li je to samo posledica promaje ili loš predznak? Neki se tada pitaju da li treba ponovo da zapale sveću ili da se obrate drugom svetitelju.
Upravo takvu dilemu imala je Natalija, koja je sveću palila pred ikonom Svetog Jovana Krstitelja, tražeći njegovu molitvenu podršku na putu ka Bogu. Iako je znala da u crkvi ne bi trebalo da bude mesta za sujeverje, činjenica da se sveća gotovo svaki put ugasi odmah nakon paljenja navela ju je da potraži odgovor.
Sveštenik Andrej Efanov objasnio je zašto takav događaj ne treba smatrati lošim predznakom i zbog čega vernici ne bi trebalo da u njemu traže skrivenu poruku.
chat Cpt/ M. M.
Paljenje sveće u crkvi
Ugašena sveća nije znak da nešto nije u redu s molitvom
Otac Andrej ističe da ne može sa sigurnošću da kaže zašto se sveća u konkretnom slučaju gasi, ali naglašava da to ne treba povezivati s vrednošću molitve niti s odnosom Boga prema verniku.
- Ne mogu sa sigurnošću da kažem zašto se to događa, ali ugašena sveća u Crkvi nikada nije bila znak da nešto nije u redu s molitvom. Takvo tumačenje pripada logici sujeverja i magije, ali ne i hrišćanskom shvatanju - objasnio je sveštenik.
Ugašeni plamen, dakle, ne znači da Bog ne čuje molitvu ili da je vernik učinio nešto pogrešno. Povezivanje takvih događaja s navodnim porukama iz duhovnog sveta može samo da podstakne strah i nesigurnost.
Da li treba promeniti svetitelja pred čijom ikonom palimo sveću?
Kada se sveća pred istom ikonom stalno gasi, vernik može da se zapita da li bi trebalo da se pomoli nekom drugom svetitelju. Međutim, prema rečima sveštenika Efanova, nema razloga za takvu nedoumicu.
- Treba da imamo na umu da je ideja o tome da se pojedini svetitelji posebno mole za određene potrebe više ljudska zamisao. U stvarnosti, za bilo koju svoju potrebu možemo se obratiti svakom svetitelju koji nam je blizak iz nekog razloga, možda veoma dubokog i ličnog - naveo je sveštenik, prenosi portal foma.ru..
Vernik, prema tome, ne mora da menja svetitelja pred čijom se ikonom moli zato što se sveća ugasila. U pravoslavlju se svetiteljima obraćamo tražeći njihove molitve pred Bogom, a ne da bismo u tim događajima tražili znakove koji bi nagovestili budućnost.
kineshma-eparhia.tilda.ws
Sveštenik Andrej Efanov
Sveća nije molitva, već njen spoljašnji izraz
Sveštenik Efanov podseća da je paljenje sveće deo crkvene pobožnosti, ali da sama sveća ne predstavlja molitvu.
- Važno je da razumemo da sveća nije molitva, već samo njen spoljašnji izraz. Svetitelju se ne obraćamo svećom, već molitvom koju izgovaramo naglas ili u sebi. Možemo se moliti i bez sveće, a naša molitva će svakako biti uslišena. Ako, međutim, samo postavimo sveću, a pritom se ne molimo, onda smo jednostavno zapalili sveću, ali nismo prineli molitvu - objasnio je sveštenik Andrej Efanov.
Paljenje sveće može biti izraz vere, zahvalnosti i želje da se čovek pomoli za sebe ili svoje bližnje. Ipak, ono nema magijsku moć niti je uslov da bi molitva bila primljena. Vernik može da se moli i bez sveće, jer je najvažnije iskreno obraćanje Bogu.
Šta je važnije od paljenja sveće?
Govoreći o molitvi svetiteljima, sveštenik Efanov podseća da se vernici njima obraćaju moleći ih da se zajedno s njima mole Bogu, od koga dolazi svako dobro.
- Na kraju krajeva, svi se molimo Gospodu, jer upravo On daruje svako dobro. Ipak, ponekad nam je lakše da se molimo kada znamo da se još neko moli zajedno s nama, naročito svetitelj - rekao je sveštenik.
On je ukazao i na značaj redovnog crkvenog života, zajedničke molitve na liturgiji, redovne ispovesti i pričešćivanja Svetim Hristovim Tajnama.
- Redovan crkveni život pomaže nam da sačuvamo čistotu misli i izgradimo ispravan unutrašnji odnos prema Bogu. Zato su veoma važni zajednička molitva na Svetoj liturgiji, redovna ispovest i pričešćivanje Svetim Hristovim Tajnama. Potrudite se da sve to bude sastavni deo vašeg života - poručio je sveštenik.
Kada se sveća ugasi odmah nakon paljenja, vernik nema razloga da to smatra lošim predznakom ili znakom da njegova molitva nije prihvaćena. Ako je potrebno, može ponovo da je zapali, bez straha da taj događaj nosi skrivenu poruku.
Vrednost molitve ne meri se plamenom sveće, već iskrenošću s kojom se čovek obraća Bogu. U pravoslavnom duhovnom životu važniji su vera, molitva i trud da se živi u skladu s hrišćanskim učenjem nego traženje predznaka u svakodnevnim pojavama.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
U besedi za četvrtak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju pravednika, prolaznoj slavi i sudovima Božjim koji prevazilaze ljudsko razumevanje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Longina Sotnika po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetu mučenicu Anastasiju Rimljanku i Prepodobnog Avramija. Katolička crkva spominje Svetog Narcisa Jerusalimskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Proslavljamo starozavetnog svetitelja koji je ukoravao Izrailj i Judu zbog idolopoklonstva, proricao propast Samarije i dolazak Gospoda, ali i govorio o Božjoj milosti prema onima koji ostanu verni Bogu.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
U besedi za četvrtak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju pravednika, prolaznoj slavi i sudovima Božjim koji prevazilaze ljudsko razumevanje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Longina Sotnika po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetu mučenicu Anastasiju Rimljanku i Prepodobnog Avramija. Katolička crkva spominje Svetog Narcisa Jerusalimskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
U besedi za četvrtak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju pravednika, prolaznoj slavi i sudovima Božjim koji prevazilaze ljudsko razumevanje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Longina Sotnika po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetu mučenicu Anastasiju Rimljanku i Prepodobnog Avramija. Katolička crkva spominje Svetog Narcisa Jerusalimskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.