ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
U raskošnoj i duboko simboličnoj liturgijskoj tradiciji pravoslavne crkve, svaki predmet ima svoje značenje i ulogu u bogosluženju. Među njima posebno mesto zauzimaju dikirije i trikirije — svećnjaci koje u rukama nosi episkop, blagosiljajući verni narod svetlošću koja svedoči o najdubljim tajnama naše vere.
Ovi svećnjaci nisu samo ukras niti deo svečanog bogosluženja, već su snažan simbol i živa pouka u veri. Dikirije (grč. dike – dve) imaju dve sveće, dok trikirije (grč. tri – tri) imaju tri. Tokom Božanstvene liturgije episkop njima čini znak krsta i izgovara blagoslovne reči, a vernici primaju taj blagoslov kao vidljivi znak nevidljive Božje blagodati.
Kako je to lepo objašnjeno na zvaničnom sajtu Eparhije šumadijske:
- Dikirije i trikirije su vrste svećnjaka sa dve (dikirije) i tri (trikirije) sveće kojima episkop blagosilja narod za vreme liturgije. Dikirije simbolizuju dve prirode Hrista (božansku i ljudsku), a trikirije Svetu Trojicu.
Dikirije podsećaju vernike na tajnu Hristovog ovaploćenja — da je On istinski Bog i istinski čovek, nerazdeljivo i nesliveno u jednoj ličnosti. Svetlost dve sveće postaje podsetnik na božansku i ljudsku prirodu Spasitelja, koje su spojene u savršenoj harmoniji.
Trikirije uzdižu misao ka Svetoj Trojici: Ocu, Sinu i Svetome Duhu, izvoru života i svetlosti. Kada episkop blagosilja verni narod trikirijama, prisutni doživljavaju vizuelni i duhovni znak jedinstva trojstvene Božje prirode i sile koja prosvetljuje svet.
Estetski, dikirije i trikirije često su raskošno ukrašene — pozlaćene, sa bogatim ornamentima i svećama koje se prepliću u obliku krsta. Ipak, njihova najveća lepota nije u spoljašnjem izgledu, već u liturgijskoj poruci: svetlost Božja nije samo simbol, već i realnost koja obasjava svako srce otvoreno za veru.
Rubrika Pravoslavni rečnik ima za cilj da približi vernima upravo ovakve simbole, koji na liturgiji nisu samo dekoracija, već jezik Crkve — tih, svetao i duboko bogat značenjem. Dikirije i trikirije govore tim jezikom svetlosti.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika. Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Dikirije – simbol dve prirode Hrista

Trikirije – prosvetljenje Svetom Trojicom
Estetska i liturgijska lepota dikirija i trikirija
ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA: Antimis – platno koje otvara vrata duhovnog sveta
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Bio je među Hristovim učenicima, a zatim je kockom izabran da zauzme mesto izdajnika Jude.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Mnogi ljudi dolazili su mu tražeći pomoć, a svetac je svoju slavu pripisivao Bogu, a ne sebi.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi posle ovakvog sna počinju da traže skrivene poruke i znakove, ali Crkva savetuje drugačiji odnos prema snovima i upućuje nas na ono što zaista možemo učiniti za svoje preminule bližnje.