ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
U raskošnoj i duboko simboličnoj liturgijskoj tradiciji pravoslavne crkve, svaki predmet ima svoje značenje i ulogu u bogosluženju. Među njima posebno mesto zauzimaju dikirije i trikirije — svećnjaci koje u rukama nosi episkop, blagosiljajući verni narod svetlošću koja svedoči o najdubljim tajnama naše vere.
Ovi svećnjaci nisu samo ukras niti deo svečanog bogosluženja, već su snažan simbol i živa pouka u veri. Dikirije (grč. dike – dve) imaju dve sveće, dok trikirije (grč. tri – tri) imaju tri. Tokom Božanstvene liturgije episkop njima čini znak krsta i izgovara blagoslovne reči, a vernici primaju taj blagoslov kao vidljivi znak nevidljive Božje blagodati.
Kako je to lepo objašnjeno na zvaničnom sajtu Eparhije šumadijske:
- Dikirije i trikirije su vrste svećnjaka sa dve (dikirije) i tri (trikirije) sveće kojima episkop blagosilja narod za vreme liturgije. Dikirije simbolizuju dve prirode Hrista (božansku i ljudsku), a trikirije Svetu Trojicu.
Dikirije podsećaju vernike na tajnu Hristovog ovaploćenja — da je On istinski Bog i istinski čovek, nerazdeljivo i nesliveno u jednoj ličnosti. Svetlost dve sveće postaje podsetnik na božansku i ljudsku prirodu Spasitelja, koje su spojene u savršenoj harmoniji.
Trikirije uzdižu misao ka Svetoj Trojici: Ocu, Sinu i Svetome Duhu, izvoru života i svetlosti. Kada episkop blagosilja verni narod trikirijama, prisutni doživljavaju vizuelni i duhovni znak jedinstva trojstvene Božje prirode i sile koja prosvetljuje svet.
Estetski, dikirije i trikirije često su raskošno ukrašene — pozlaćene, sa bogatim ornamentima i svećama koje se prepliću u obliku krsta. Ipak, njihova najveća lepota nije u spoljašnjem izgledu, već u liturgijskoj poruci: svetlost Božja nije samo simbol, već i realnost koja obasjava svako srce otvoreno za veru.
Rubrika Pravoslavni rečnik ima za cilj da približi vernima upravo ovakve simbole, koji na liturgiji nisu samo dekoracija, već jezik Crkve — tih, svetao i duboko bogat značenjem. Dikirije i trikirije govore tim jezikom svetlosti.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika. Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.Dikirije – simbol dve prirode Hrista
Trikirije – prosvetljenje Svetom Trojicom
Estetska i liturgijska lepota dikirija i trikirija
ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA: Antimis – platno koje otvara vrata duhovnog sveta
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
Ava Justin otkriva kako molitva postaje tajno i moćno oružje protiv unutrašnjih neprijateljskih sila.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Isprobajte starinski recept iz 1855. godine – jednostavno jelo puno ukusa, topline i tihe mudrosti.