ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
U raskošnoj i duboko simboličnoj liturgijskoj tradiciji pravoslavne crkve, svaki predmet ima svoje značenje i ulogu u bogosluženju. Među njima posebno mesto zauzimaju dikirije i trikirije — svećnjaci koje u rukama nosi episkop, blagosiljajući verni narod svetlošću koja svedoči o najdubljim tajnama naše vere.
Ovi svećnjaci nisu samo ukras niti deo svečanog bogosluženja, već su snažan simbol i živa pouka u veri. Dikirije (grč. dike – dve) imaju dve sveće, dok trikirije (grč. tri – tri) imaju tri. Tokom Božanstvene liturgije episkop njima čini znak krsta i izgovara blagoslovne reči, a vernici primaju taj blagoslov kao vidljivi znak nevidljive Božje blagodati.
Kako je to lepo objašnjeno na zvaničnom sajtu Eparhije šumadijske:
- Dikirije i trikirije su vrste svećnjaka sa dve (dikirije) i tri (trikirije) sveće kojima episkop blagosilja narod za vreme liturgije. Dikirije simbolizuju dve prirode Hrista (božansku i ljudsku), a trikirije Svetu Trojicu.
Dikirije podsećaju vernike na tajnu Hristovog ovaploćenja — da je On istinski Bog i istinski čovek, nerazdeljivo i nesliveno u jednoj ličnosti. Svetlost dve sveće postaje podsetnik na božansku i ljudsku prirodu Spasitelja, koje su spojene u savršenoj harmoniji.
Trikirije uzdižu misao ka Svetoj Trojici: Ocu, Sinu i Svetome Duhu, izvoru života i svetlosti. Kada episkop blagosilja verni narod trikirijama, prisutni doživljavaju vizuelni i duhovni znak jedinstva trojstvene Božje prirode i sile koja prosvetljuje svet.
Estetski, dikirije i trikirije često su raskošno ukrašene — pozlaćene, sa bogatim ornamentima i svećama koje se prepliću u obliku krsta. Ipak, njihova najveća lepota nije u spoljašnjem izgledu, već u liturgijskoj poruci: svetlost Božja nije samo simbol, već i realnost koja obasjava svako srce otvoreno za veru.
Rubrika Pravoslavni rečnik ima za cilj da približi vernima upravo ovakve simbole, koji na liturgiji nisu samo dekoracija, već jezik Crkve — tih, svetao i duboko bogat značenjem. Dikirije i trikirije govore tim jezikom svetlosti.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika. Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Dikirije – simbol dve prirode Hrista

Trikirije – prosvetljenje Svetom Trojicom
Estetska i liturgijska lepota dikirija i trikirija
ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
OVO BI SVAKI PRAVOSLAVAC TREBALO DA ZNA: Antimis – platno koje otvara vrata duhovnog sveta
Ono što nije urađeno juče, može se uraditi danas, a ono što niste uradili pre, možete sutra, naglašava otac Haralampije.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Posni kolači iz „Srbskog kuvara“ iz 1855. postaju prava poslastičarska molitva koja okuplja porodicu.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.