Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
U rubriki „Pravoslavni rečnik“ na sajtu religija.rs iz dana u dan govorimo o pojmovima koje u hramovima često čujemo, a možda ne znamo njihovo pravo značenje. Oni su deo bogoslužbenog jezika, utkali su se u ritam molitve i pesme, ali nam njihova dubina ponekad promakne. Ovoga puta otkrivamo značenje pojma — antifon.
Antifon (грч. ἀντίφωνον — „противглас, naizmenični glas“) u pravoslavnom bogosluženju označava kratak stih ili pesmu koji se pevaju naizmenično — odnosno kao odgovor jednog i drugog pevničkog dela ili hora. Kako nas podseća i samo obrazloženje Eparhije Šumadijske: “Antifon je reč grčkog porekla koja označava naizmenično pevanje. 1) kratki stihovi ili psalmi koji se pevaju ili čitaju na bogosluženjima; 2) naizmenično pevanje u crkvi sa dve pevnice.”
Printscreen/Youtube/ BalkanTrip TV
Monasi za pevnicom
Šta se krije iza pojma "antifon"?
U praksi pravoslavne liturgije, antifoni se javljaju kao tri uvodna pesma posle Velike litanije i pre Male ulaske — tradicionalno uzeti iz psalama ili Hristovih blaženstava; na praznike, pak, antifoni mogu biti posebno određeni ili prošireni. Antifonski način pevanja ima duboke korene u jevrejskoj i ranohrišćanskoj praksi i služi da uvodi verni narod u molitveni ton i da naglasi centralan, refrenski stav teksta.
Antifonsko pojanje kao most između vernika i neba
Osim kao konkretni stihovi, termin „antifon“ označava i samu pojavu antifonalnog — naizmeničnog — izvođenja, koje ujedno ističe zajednički karakter bogosluženja: hor koji odgovara horu, pevali su anđeli u vizijama ranih svetih otaca, a u manastirskoj i parohijskoj praksi to i danas oživljava osećaj liturgijskog dijaloga.
Za one koji želi da uđe dublje: antifoni često nose teološki i molitveni sadržaj — kratku, koncentrisanu misao koja se vraća kao refren, pomaže usredsređenju i zajedničkom pojanju. Usled toga, razumevanje antifona osvetljava kako muzika i reč u Crkvi dejstvuju zajedno da bi stvorili molitveno iskustvo.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
Sabrat manastira Toma Lazarević primio je monaški postrig i dobio ime Makarije, a svečani čin uoči Petrovdana okupio je brojne vernike u drevnoj ribničkoj svetinji.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Jedan od poznatijih ruskih pravoslavnih podvižnika XX veka objašnjava da vernik ne može da poznaje tajnu svešteničke službe ni dubinu nečijeg pokajanja, jer samo Bog vidi čovekovo srce i njegovu borbu.
U besedi za sredu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o sumnjama, strahu, stradanju i smrti, pokazujući kako se čovekova vera prepoznaje onda kada je najteže.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje rize Presvete Bogorodice po starom i Svete mučenike Kirika i Julitu po novom kalendaru. Katolici obeležava spomendan Svetog Bonaventure, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Crkveno predanje govori o putu dragocene odežde Majke Božje, koju su dvojica carigradskih plemića prenela u prestonicu Vizantije, gde je položena u čuvenoj vlahernskoj crkvi i vekovima bila mesto molitve i utehe za vernike.