Duhovna riznica 13.10.2025 | 05:00

ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ZNATE LI ŠTA JE ANTIFON? Misteriozni glas iz crkve koji pomera granice molitve
Printscreen/Youtube/МИР ПРИКЛЮЧЕНИЙ

Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.

U rubriki „Pravoslavni rečnik“ na sajtu religija.rs iz dana u dan govorimo o pojmovima koje u hramovima često čujemo, a možda ne znamo njihovo pravo značenje. Oni su deo bogoslužbenog jezika, utkali su se u ritam molitve i pesme, ali nam njihova dubina ponekad promakne. Ovoga puta otkrivamo značenje pojma — antifon.

Antifon (грч. ἀντίφωνον — „противглас, naizmenični glas“) u pravoslavnom bogosluženju označava kratak stih ili pesmu koji se pevaju naizmenično — odnosno kao odgovor jednog i drugog pevničkog dela ili hora. Kako nas podseća i samo obrazloženje Eparhije Šumadijske: “Antifon je reč grčkog porekla koja označava naizmenično pevanje. 1) kratki stihovi ili psalmi koji se pevaju ili čitaju na bogosluženjima; 2) naizmenično pevanje u crkvi sa dve pevnice.”

Printscreen/Youtube/ BalkanTrip TV
Monasi za pevnicom

 

Šta se krije iza pojma "antifon"?

U praksi pravoslavne liturgije, antifoni se javljaju kao tri uvodna pesma posle Velike litanije i pre Male ulaske — tradicionalno uzeti iz psalama ili Hristovih blaženstava; na praznike, pak, antifoni mogu biti posebno određeni ili prošireni. Antifonski način pevanja ima duboke korene u jevrejskoj i ranohrišćanskoj praksi i služi da uvodi verni narod u molitveni ton i da naglasi centralan, refrenski stav teksta.

Antifonsko pojanje kao most između vernika i neba

Osim kao konkretni stihovi, termin „antifon“ označava i samu pojavu antifonalnog — naizmeničnog — izvođenja, koje ujedno ističe zajednički karakter bogosluženja: hor koji odgovara horu, pevali su anđeli u vizijama ranih svetih otaca, a u manastirskoj i parohijskoj praksi to i danas oživljava osećaj liturgijskog dijaloga.

Za one koji želi da uđe dublje: antifoni često nose teološki i molitveni sadržaj — kratku, koncentrisanu misao koja se vraća kao refren, pomaže usredsređenju i zajedničkom pojanju. Usled toga, razumevanje antifona osvetljava kako muzika i reč u Crkvi dejstvuju zajedno da bi stvorili molitveno iskustvo.