Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
U rubriki „Pravoslavni rečnik“ na sajtu religija.rs iz dana u dan govorimo o pojmovima koje u hramovima često čujemo, a možda ne znamo njihovo pravo značenje. Oni su deo bogoslužbenog jezika, utkali su se u ritam molitve i pesme, ali nam njihova dubina ponekad promakne. Ovoga puta otkrivamo značenje pojma — antifon.
Antifon (грч. ἀντίφωνον — „противглас, naizmenični glas“) u pravoslavnom bogosluženju označava kratak stih ili pesmu koji se pevaju naizmenično — odnosno kao odgovor jednog i drugog pevničkog dela ili hora. Kako nas podseća i samo obrazloženje Eparhije Šumadijske: “Antifon je reč grčkog porekla koja označava naizmenično pevanje. 1) kratki stihovi ili psalmi koji se pevaju ili čitaju na bogosluženjima; 2) naizmenično pevanje u crkvi sa dve pevnice.”
Printscreen/Youtube/ BalkanTrip TV
Monasi za pevnicom
Šta se krije iza pojma "antifon"?
U praksi pravoslavne liturgije, antifoni se javljaju kao tri uvodna pesma posle Velike litanije i pre Male ulaske — tradicionalno uzeti iz psalama ili Hristovih blaženstava; na praznike, pak, antifoni mogu biti posebno određeni ili prošireni. Antifonski način pevanja ima duboke korene u jevrejskoj i ranohrišćanskoj praksi i služi da uvodi verni narod u molitveni ton i da naglasi centralan, refrenski stav teksta.
Antifonsko pojanje kao most između vernika i neba
Osim kao konkretni stihovi, termin „antifon“ označava i samu pojavu antifonalnog — naizmeničnog — izvođenja, koje ujedno ističe zajednički karakter bogosluženja: hor koji odgovara horu, pevali su anđeli u vizijama ranih svetih otaca, a u manastirskoj i parohijskoj praksi to i danas oživljava osećaj liturgijskog dijaloga.
Za one koji želi da uđe dublje: antifoni često nose teološki i molitveni sadržaj — kratku, koncentrisanu misao koja se vraća kao refren, pomaže usredsređenju i zajedničkom pojanju. Usled toga, razumevanje antifona osvetljava kako muzika i reč u Crkvi dejstvuju zajedno da bi stvorili molitveno iskustvo.
Recept iz domaće kuhinje donosi jednostavnu poslasticu od nekoliko sastojaka, sa vazdušastim slojevima i bogatim čokoladnim punjenjem koje će obradovati i najmlađe i odrasle.
Na Veliku Gospojinu u Pivskom manastiru služena Sveta arhijerejska liturgija, a mitropolit budimljansko-nikšićki u besedi govorio o životu, stradanju i veri generala Mladića.
Psiholog će govoriti o stilovima vaspitanja u hrišćanskom kontekstu, ulozi roditeljskog primera i odgovornosti porodice u razvoju ličnosti i duhovnog života deteta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Tumačeći drevno proročanstvo proroka Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je došao iz Davidovog roda i otkriva zašto je Njegovo božanstvo ostalo skriveno pod ljudskom prirodom, čak i pred onima koji su Mu bili najbliži.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Nerukotvorenu ikonu Gospoda Isusa Hrista po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Katolička crkva obeležava spomendan Mučeništva Svetog Jovana Krstitelja, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.