OVAKO SE PROPADA I NAPUŠTA BOG! Bivši iguman Ostroga otrkio kako nikad ne smete odgovoriti na uvredu!
Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti, istakao je otac Jovan.
Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
U rubriki „Pravoslavni rečnik“ na sajtu religija.rs iz dana u dan govorimo o pojmovima koje u hramovima često čujemo, a možda ne znamo njihovo pravo značenje. Oni su deo bogoslužbenog jezika, utkali su se u ritam molitve i pesme, ali nam njihova dubina ponekad promakne. Ovoga puta otkrivamo značenje pojma — antifon.
Antifon (грч. ἀντίφωνον — „противглас, naizmenični glas“) u pravoslavnom bogosluženju označava kratak stih ili pesmu koji se pevaju naizmenično — odnosno kao odgovor jednog i drugog pevničkog dela ili hora. Kako nas podseća i samo obrazloženje Eparhije Šumadijske: “Antifon je reč grčkog porekla koja označava naizmenično pevanje. 1) kratki stihovi ili psalmi koji se pevaju ili čitaju na bogosluženjima; 2) naizmenično pevanje u crkvi sa dve pevnice.”
U praksi pravoslavne liturgije, antifoni se javljaju kao tri uvodna pesma posle Velike litanije i pre Male ulaske — tradicionalno uzeti iz psalama ili Hristovih blaženstava; na praznike, pak, antifoni mogu biti posebno određeni ili prošireni. Antifonski način pevanja ima duboke korene u jevrejskoj i ranohrišćanskoj praksi i služi da uvodi verni narod u molitveni ton i da naglasi centralan, refrenski stav teksta.
Osim kao konkretni stihovi, termin „antifon“ označava i samu pojavu antifonalnog — naizmeničnog — izvođenja, koje ujedno ističe zajednički karakter bogosluženja: hor koji odgovara horu, pevali su anđeli u vizijama ranih svetih otaca, a u manastirskoj i parohijskoj praksi to i danas oživljava osećaj liturgijskog dijaloga.
Za one koji želi da uđe dublje: antifoni često nose teološki i molitveni sadržaj — kratku, koncentrisanu misao koja se vraća kao refren, pomaže usredsređenju i zajedničkom pojanju. Usled toga, razumevanje antifona osvetljava kako muzika i reč u Crkvi dejstvuju zajedno da bi stvorili molitveno iskustvo.

Šta se krije iza pojma "antifon"?
Antifonsko pojanje kao most između vernika i neba
Saznajte zašto ovaj skromni crkveni predmet simbolizuje zajedništvo, veru i duhovnu povezanost vernika.
Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti, istakao je otac Jovan.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje delovanje Duha istine kao unutrašnje svedočenje koje ne objašnjava samo veru, već je čini živom, prisutnom i lično doživljenom.
Kada se reči izgovaraju mehanički i bez unutrašnje pažnje, pouka starca Ilije Optinskog otkriva kako jedan jednostavan duhovni početak može da promeni smisao molitve i odnos čoveka prema svakodnevici.
Otac Bojan, kroz jednu zanimljivu i duhovitu situaciju sa časa veronauke, zapravo je objasnio šta podrazumeva hrišćanski brak.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.