Ovaj pojam označava naizmenično pevanje koje možda ne prepoznajete, a nosi duboku teološku poruku i stvara jedinstven liturgijski dijalog između hora, anđela i vernika.
U rubriki „Pravoslavni rečnik“ na sajtu religija.rs iz dana u dan govorimo o pojmovima koje u hramovima često čujemo, a možda ne znamo njihovo pravo značenje. Oni su deo bogoslužbenog jezika, utkali su se u ritam molitve i pesme, ali nam njihova dubina ponekad promakne. Ovoga puta otkrivamo značenje pojma — antifon.
Antifon (грч. ἀντίφωνον — „противглас, naizmenični glas“) u pravoslavnom bogosluženju označava kratak stih ili pesmu koji se pevaju naizmenično — odnosno kao odgovor jednog i drugog pevničkog dela ili hora. Kako nas podseća i samo obrazloženje Eparhije Šumadijske: “Antifon je reč grčkog porekla koja označava naizmenično pevanje. 1) kratki stihovi ili psalmi koji se pevaju ili čitaju na bogosluženjima; 2) naizmenično pevanje u crkvi sa dve pevnice.”
Printscreen/Youtube/ BalkanTrip TV
Monasi za pevnicom
Šta se krije iza pojma "antifon"?
U praksi pravoslavne liturgije, antifoni se javljaju kao tri uvodna pesma posle Velike litanije i pre Male ulaske — tradicionalno uzeti iz psalama ili Hristovih blaženstava; na praznike, pak, antifoni mogu biti posebno određeni ili prošireni. Antifonski način pevanja ima duboke korene u jevrejskoj i ranohrišćanskoj praksi i služi da uvodi verni narod u molitveni ton i da naglasi centralan, refrenski stav teksta.
Antifonsko pojanje kao most između vernika i neba
Osim kao konkretni stihovi, termin „antifon“ označava i samu pojavu antifonalnog — naizmeničnog — izvođenja, koje ujedno ističe zajednički karakter bogosluženja: hor koji odgovara horu, pevali su anđeli u vizijama ranih svetih otaca, a u manastirskoj i parohijskoj praksi to i danas oživljava osećaj liturgijskog dijaloga.
Za one koji želi da uđe dublje: antifoni često nose teološki i molitveni sadržaj — kratku, koncentrisanu misao koja se vraća kao refren, pomaže usredsređenju i zajedničkom pojanju. Usled toga, razumevanje antifona osvetljava kako muzika i reč u Crkvi dejstvuju zajedno da bi stvorili molitveno iskustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Serafima Sarovskog po starom kalendaru i Svetog Gerasima po novom. Katolici proslavljaju Svetog Pavla pustinjaka, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božijoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
U večeri koja je spojila duhovnost, poeziju i muziku, najstarija muzička institucija Srbije proslavila svoj krsni dan i dočekala Novu godinu po julijanskom kalendaru, oduševivši publiku maestralnim nastupima horova i solista.
Posle poruka bivšeg reisu-l-uleme i ideje o takozvanoj „Bosanskoj pravoslavnoj crkvi“, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski bez uvijanja govori o manipulacijama, prećutanim stratištima i opasnom prekrajanju istorije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Dok svi traže brze rešenja, jedan od najuglednijih staraca Ruske crkve 20. veka otkriva jednostavan, ali moćan put: zaboravite sebe, plačite zbog grehova, otvorite srce Božijoj volji – i otkrijte unutrašnji mir koji menja sve.
U večeri koja je spojila duhovnost, poeziju i muziku, najstarija muzička institucija Srbije proslavila svoj krsni dan i dočekala Novu godinu po julijanskom kalendaru, oduševivši publiku maestralnim nastupima horova i solista.
Pouka svetogorskog starca pokazuje kako smirenje, dobrota i iskreno pokajanje mogu promeniti svaki unutrašnji život, bez obzira na učestalost bogosluženja.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pouka svetogorskog starca pokazuje kako smirenje, dobrota i iskreno pokajanje mogu promeniti svaki unutrašnji život, bez obzira na učestalost bogosluženja.
Kako je nastala pometnja oko kalendara, šta je dogma o Vaskrsu i zbog čega vreme merimo netačno – u svom autorskom tekstu koji prenosimo u celosti objašnjava sveštenik Stevan Stefanović ističući da veru ne smemo da merimo pogrešno.
Dok se u mnogim državama darovi vezuju za Božić i Novu godinu, u Grčkoj i na Kipru sve se povezuje s jednim svetiteljem i jednim datumom koji ima posebno značenje