OVO DOVODI ČOVEKA DO DNA! Mitropolit Atanasije Limasolski o "skrupuloznoj savesti", kao najvećem problemu današnjice - "Zbog nje pijemo lekove..."
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
U vremenu kada se čovek lako izgubi u buci sveta, u strahu od sutrašnjeg dana i u neizvesnosti koja pritiska srce, pravoslavna vera nas podseća na jednu veliku i utešnu istinu - nijedno iskušenje nije dato bez Božjeg promisla niti je ijedna suza prolivena, a da je Gospod ne vidi.
Hrišćanin nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da su ga ljudi napustili, da su vrata zatvorena i da je tama gušća od svetlosti.
Crkva nas uči da su nevolje put očišćenja, a iskušenja škola poverenja u Boga. U trenucima kada nas obuzmu strahovi, kada nas pritisnu klevete, nerazumevanja, bolesti ili gubici, tada se pokazuje snaga vere. Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao. Nije vera bekstvo od borbe, već istrajavanje u njoj s pogledom uprtim ka Hristu.
Mnogi svetitelji su prošli kroz oganj stradanja, kroz nerazumevanje sveta, progonstva i unutrašnje borbe. Ali upravo u tim trenucima, kada je ljudska pomoć izostajala, projavljivala se sila Božja. Jer Gospod ne ostavlja one koji ga prizivaju. On dopušta borbu, ali ne dopušta da budemo nadvladani. On ispituje, ali ne napušta. On čisti, ali i leči.
Kada se protiv čoveka podignu nepravde, kada zli jezici krenu da sude i osuđuju, kada se učini da su sile tame jače od slabog ljudskog srca, tada je potrebno setiti se da nijedna sila nije iznad sile Božje. Demonska zloba ima granice, a Božja milost nema. Zlo može da zapreti, ali ne može da pobedi onoga ko stoji u veri, pokajanju i molitvi.
Upravo zato pravoslavni hrišćanin, i kada plače, plače s nadom. I kada trpi, trpi sa svešću da njegov podvig nije nevidljiv. Svaki uzdah, svaka suza, svaka borba protiv greha i očajanja - sve je to poznato Gospodu, koji ispituje srca i utvrđuje one koji Mu ostaju verni.
Kako je govorio Sveti Tihon Zadonski:
- Gde god da si, u kakvom god iskušenju i nevolji da se nalaziš, on je uvek s tobom, gleda na tvoj podvig i nevidljivom rukom te ukrepljuje i pomaže ti. Čak i da se protiv tebe okrenu svi zli ljudi zajedno sa demonskim pukovima - oni ništa neće dobiti! Gospod će te sačuvati od svakog zla, sačuvaće dušu tvoju Gospod.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
I dobro i loše je od Gospoda.
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Svetitelj našeg vremena upozorava da nije svaka revnost od Gospoda i da ona koja nema ljubav i smirenje može da se pretvori u duhovnu opasnost.
Dok većina ljudi razmišlja samo o onome što ih čeka sutra, pravoslavni sveštenik otkriva zašto je upravo sadašnji trenutak mesto u kojem čovek pronalazi istinsku radost i blizinu Boga.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Ova neobična pita sa kajmakom, sirom ili mašću bila je deo trpeza u različitim balkanskim krajevima i imala svoje mesto u danima kada se nije postilo, kao i na ramazanskim večerama.
U kapeli Svetih Kozme i Damjana pri UKCS okupili su se lekari, vernici i bolesnici na molitvi za zdravlje.
Svetitelj našeg vremena upozorava da nije svaka revnost od Gospoda i da ona koja nema ljubav i smirenje može da se pretvori u duhovnu opasnost.