OVO DOVODI ČOVEKA DO DNA! Mitropolit Atanasije Limasolski o "skrupuloznoj savesti", kao najvećem problemu današnjice - "Zbog nje pijemo lekove..."
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
U vremenu kada se čovek lako izgubi u buci sveta, u strahu od sutrašnjeg dana i u neizvesnosti koja pritiska srce, pravoslavna vera nas podseća na jednu veliku i utešnu istinu - nijedno iskušenje nije dato bez Božjeg promisla niti je ijedna suza prolivena, a da je Gospod ne vidi.
Hrišćanin nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da su ga ljudi napustili, da su vrata zatvorena i da je tama gušća od svetlosti.
Crkva nas uči da su nevolje put očišćenja, a iskušenja škola poverenja u Boga. U trenucima kada nas obuzmu strahovi, kada nas pritisnu klevete, nerazumevanja, bolesti ili gubici, tada se pokazuje snaga vere. Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao. Nije vera bekstvo od borbe, već istrajavanje u njoj s pogledom uprtim ka Hristu.
Mnogi svetitelji su prošli kroz oganj stradanja, kroz nerazumevanje sveta, progonstva i unutrašnje borbe. Ali upravo u tim trenucima, kada je ljudska pomoć izostajala, projavljivala se sila Božja. Jer Gospod ne ostavlja one koji ga prizivaju. On dopušta borbu, ali ne dopušta da budemo nadvladani. On ispituje, ali ne napušta. On čisti, ali i leči.
Kada se protiv čoveka podignu nepravde, kada zli jezici krenu da sude i osuđuju, kada se učini da su sile tame jače od slabog ljudskog srca, tada je potrebno setiti se da nijedna sila nije iznad sile Božje. Demonska zloba ima granice, a Božja milost nema. Zlo može da zapreti, ali ne može da pobedi onoga ko stoji u veri, pokajanju i molitvi.
Upravo zato pravoslavni hrišćanin, i kada plače, plače s nadom. I kada trpi, trpi sa svešću da njegov podvig nije nevidljiv. Svaki uzdah, svaka suza, svaka borba protiv greha i očajanja - sve je to poznato Gospodu, koji ispituje srca i utvrđuje one koji Mu ostaju verni.
Kako je govorio Sveti Tihon Zadonski:
- Gde god da si, u kakvom god iskušenju i nevolji da se nalaziš, on je uvek s tobom, gleda na tvoj podvig i nevidljivom rukom te ukrepljuje i pomaže ti. Čak i da se protiv tebe okrenu svi zli ljudi zajedno sa demonskim pukovima - oni ništa neće dobiti! Gospod će te sačuvati od svakog zla, sačuvaće dušu tvoju Gospod.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
I dobro i loše je od Gospoda.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Osećaj bespomoćnosti sve češće postaje deo svakodnevice.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Otac Bojan, kroz jednu zanimljivu i duhovitu situaciju sa časa veronauke, zapravo je objasnio šta podrazumeva hrišćanski brak.
Reči jeromonaha manastira Agaton otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju: da li sa odlaskom bližnjih prestaje naša dužnost ili tek počinje molitva kao jedina veza koja ostaje između dva sveta.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Monah iz Manastira Vatoped govori o redovima vernika ispred hrama na Vračaru i poručuje da prizor strpljenja i vere u 21. veku svedoči o posebnoj duhovnoj vezi naroda sa Presvetom Bogorodicom.
Tumačeći Hristove reči o Utešitelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 7. sedmice po Vaskrsu otkriva zašto se unutrašnja snaga ne zadržava sama od sebe.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.