OVO DOVODI ČOVEKA DO DNA! Mitropolit Atanasije Limasolski o "skrupuloznoj savesti", kao najvećem problemu današnjice - "Zbog nje pijemo lekove..."
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
U vremenu kada se čovek lako izgubi u buci sveta, u strahu od sutrašnjeg dana i u neizvesnosti koja pritiska srce, pravoslavna vera nas podseća na jednu veliku i utešnu istinu - nijedno iskušenje nije dato bez Božjeg promisla niti je ijedna suza prolivena, a da je Gospod ne vidi.
Hrišćanin nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da su ga ljudi napustili, da su vrata zatvorena i da je tama gušća od svetlosti.
Crkva nas uči da su nevolje put očišćenja, a iskušenja škola poverenja u Boga. U trenucima kada nas obuzmu strahovi, kada nas pritisnu klevete, nerazumevanja, bolesti ili gubici, tada se pokazuje snaga vere. Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao. Nije vera bekstvo od borbe, već istrajavanje u njoj s pogledom uprtim ka Hristu.
Mnogi svetitelji su prošli kroz oganj stradanja, kroz nerazumevanje sveta, progonstva i unutrašnje borbe. Ali upravo u tim trenucima, kada je ljudska pomoć izostajala, projavljivala se sila Božja. Jer Gospod ne ostavlja one koji ga prizivaju. On dopušta borbu, ali ne dopušta da budemo nadvladani. On ispituje, ali ne napušta. On čisti, ali i leči.
Kada se protiv čoveka podignu nepravde, kada zli jezici krenu da sude i osuđuju, kada se učini da su sile tame jače od slabog ljudskog srca, tada je potrebno setiti se da nijedna sila nije iznad sile Božje. Demonska zloba ima granice, a Božja milost nema. Zlo može da zapreti, ali ne može da pobedi onoga ko stoji u veri, pokajanju i molitvi.
Upravo zato pravoslavni hrišćanin, i kada plače, plače s nadom. I kada trpi, trpi sa svešću da njegov podvig nije nevidljiv. Svaki uzdah, svaka suza, svaka borba protiv greha i očajanja - sve je to poznato Gospodu, koji ispituje srca i utvrđuje one koji Mu ostaju verni.
Kako je govorio Sveti Tihon Zadonski:
- Gde god da si, u kakvom god iskušenju i nevolji da se nalaziš, on je uvek s tobom, gleda na tvoj podvig i nevidljivom rukom te ukrepljuje i pomaže ti. Čak i da se protiv tebe okrenu svi zli ljudi zajedno sa demonskim pukovima - oni ništa neće dobiti! Gospod će te sačuvati od svakog zla, sačuvaće dušu tvoju Gospod.
Sve što stvara anksioznost nikada ne može biti od Boga, zaključuje mitropolit.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije sam, čak i onda kada mu se čini da je ostavljen od ljudi.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
I dobro i loše je od Gospoda.
Sveti oci vekovima su upozoravali da je najveća borba upravo ona koja se vodi u dubini duše.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
U Jevanđelju, Hristos ne obećava lak život, ali obećava da neće ostaviti one koji idu putem krsta.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Čak i ako neko umre tokom ovih dana, ne pevaju se ni uobičajeni zaupokojeni za njega, peva se pashalni kanon, kaže otac Andrej.
Pričanje o slabostima bližnjih ne donosi isceljenje, već može produbiti rane i narušiti poverenje koje je temelj svakog odnosa.
U besedi za sredu Svetle sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika, tumači stih iz Poslanice Rimljanima i otvara neobičan i snažan pogled na čovekovu sudbinu, u kojem se otkriva ideja o trajnoj pripadnosti Bogu.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetlu sredu i Prepodobnog Tita Čudotvorca po starom, i Svetlu sredu i Svete apostole Aristarha, Puda i Trofima po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Krescencija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
U jeku žestokih optužbi predsednika Sjedinjenih Američkih Država na račun poglavara Rimokatoličke crkve, Masud Pezeškijan iznenadio je javnost podrškom Svetom Ocu, uz oštru osudu korišćenja vere u političko-religijskim porukama.