U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
U trenucima kada se čovek suoči sa nevoljom, bolešću, strahom ili unutrašnjim nemirom, prva reakcija često je zbunjenost i osećaj da je ostao sam pred teretom koji ne može da ponese.
Savremeni svet navikao je čoveka da rešenja traži brzo, najčešće oslanjajući se na sopstvene snage i prijatelje, ali Crkva vekovima podseća da se istinska uteha i snaga nalaze na drugom mestu - u tišini srca i u obraćanju Bogu.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
Učenje svetih otaca govori da čovek ne treba da se stidi suza pred Bogom, jer su one često najiskrenija molitva.
U trenucima kada razum ne pronalazi odgovor, vera postaje oslonac, a molitva most između neba i zemlje.
Upravo tada, kada se čini da nema izlaza, pravoslavna tradicija poziva da se pogled podigne iznad vidljivog i da se čovek seti da pomoć ne dolazi samo ljudskim putem, već i Božijim promislu.
O toj jednostavnoj, ali snažnoj molitvi, govorio je i arhimandrit Petar Dragojlović, podsećajući da se u času nevolje ne traže velike reči, već iskreno obraćanje Bogu i nebeskim silama:
- Kad je neka muka i nevolja, samo se okreni ikonama ili istoku, podigni i raširi ruke ka nebu, i nekoliko minuta smireno vapij iz dubine duše: "Gospode Isuse Hriste, oprosti i pomozi... Presveta Bogorodice, oprosti i pomozi ... Svi sveti Arhangeli i Angeli, oprostite i pomozite ... Svi sveti, oprostite i pomozite ...!" I pomoć Božija i celog neba biće odmah i neizostavno sa tobom ili sa onima za koje se moliš - kaže otac Petar.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu. U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi. Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća. Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.

U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
NAJŠOKANTNIJE JE MOLITI SE BOGU ZA OVU STVAR! Starac Emilijan kaže da to svi rade, a zaboravljaju na ključnu stvar!
ZAŠTO SE NEKIMA ISTE NEVOLJE I NESREĆE IZNOVA PONAVLJAJU: Starac Tadej o onome što mnoge vernike muči i kako to da prekinu
AKO VAS OVO STIGNE U ŽIVOTU, ODMAH UPALITE KANDILO! Otac Stefan o najmoćnijem "alatu" u nevolji
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Utehu nećemo naći ni u čemu zemaljskom već samo u Bogu, poručila je mati današnjim ženama.
Služenje Bogu ne znači samo oblačenje svetih odeždi i nežno recitovanje refrena akatista, istakao je otac Andrej.
Pravoslavna duhovnost nas uči da je bližnji u nevolji zapravo živa ikona Božija - on je ispit naše vere koji se pojavljuje onda kada ga najmanje očekujemo.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.