U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
U trenucima kada se čovek suoči sa nevoljom, bolešću, strahom ili unutrašnjim nemirom, prva reakcija često je zbunjenost i osećaj da je ostao sam pred teretom koji ne može da ponese.
Savremeni svet navikao je čoveka da rešenja traži brzo, najčešće oslanjajući se na sopstvene snage i prijatelje, ali Crkva vekovima podseća da se istinska uteha i snaga nalaze na drugom mestu - u tišini srca i u obraćanju Bogu.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
Učenje svetih otaca govori da čovek ne treba da se stidi suza pred Bogom, jer su one često najiskrenija molitva.
U trenucima kada razum ne pronalazi odgovor, vera postaje oslonac, a molitva most između neba i zemlje.
Upravo tada, kada se čini da nema izlaza, pravoslavna tradicija poziva da se pogled podigne iznad vidljivog i da se čovek seti da pomoć ne dolazi samo ljudskim putem, već i Božijim promislu.
O toj jednostavnoj, ali snažnoj molitvi, govorio je i arhimandrit Petar Dragojlović, podsećajući da se u času nevolje ne traže velike reči, već iskreno obraćanje Bogu i nebeskim silama:
- Kad je neka muka i nevolja, samo se okreni ikonama ili istoku, podigni i raširi ruke ka nebu, i nekoliko minuta smireno vapij iz dubine duše: "Gospode Isuse Hriste, oprosti i pomozi... Presveta Bogorodice, oprosti i pomozi ... Svi sveti Arhangeli i Angeli, oprostite i pomozite ... Svi sveti, oprostite i pomozite ...!" I pomoć Božija i celog neba biće odmah i neizostavno sa tobom ili sa onima za koje se moliš - kaže otac Petar.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu. U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi. Život u skladu sa Bogom, prema učenju Svetih otaca, ne oslobađa čoveka od teškoća. Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.

U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
NAJŠOKANTNIJE JE MOLITI SE BOGU ZA OVU STVAR! Starac Emilijan kaže da to svi rade, a zaboravljaju na ključnu stvar!
ZAŠTO SE NEKIMA ISTE NEVOLJE I NESREĆE IZNOVA PONAVLJAJU: Starac Tadej o onome što mnoge vernike muči i kako to da prekinu
AKO VAS OVO STIGNE U ŽIVOTU, ODMAH UPALITE KANDILO! Otac Stefan o najmoćnijem "alatu" u nevolji
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Psaltir bi trebalo da ima svaki pravoslavni dom.
Na Zadušnice bi trebalo otići u hram, zapaliti sveću za pokoj duša, predati imena upokojenih za pomen i doneti žito na osvećenje.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Posle duge i teške bolesti, monah poznat po smirenosti i predanosti molitvi upokojio se u Gospodu - opelo i sahrana zakazani za sutra.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.