Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
Vest da se upokojila monahinja Hristina potresla je verni narod Podgorice i sve koji su je poznavali kroz njeno dugogodišnje služenje Crkvi. Njena posvećenost, istrajnost u poslušanjima i monaška skromnost ostavili su dubok trag među sveštenstvom i vernicima Mitropolije crnogorsko-primorske.
Rođena 18. novembra 1974. godine u Bijelom Polju, monahinja Hristina, svetovnog prezimena Rabrenović, detinjstvo je provela u Tomaševu, gde je završila osnovnu školu. Životni put potom ju je odveo u Podgoricu, grad u kojem će provesti najveći deo života i u kojem će njena vera i služenje dobiti puni smisao.
Punih dvadeset godina bila je angažovana na različitim poslušanjima pri Crkvenoj opštini Podgorica. Vernici je posebno pamte po službi pri Hramu Hristovog Vaskrsenja, gde je petnaest godina predano radila, tiho i bez želje za priznanjem, uvek spremna da pomogne svakome ko bi zakucao na vrata hrama.
Poslednje godine svog zemaljskog života provela je pri drevnoj crkvi Svetog Đorđa pod Goricom. Upravo tu je, uoči Božića 2025, iz ruku mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija primila monaški postrig, potvrdivši i formalno svoj put potpunog predavanja Hristu i Crkvi.
mitropolija.com
Monahinja Hristina
Oni koji su je poznavali govore da je sestra Hristina bila primer monaške krotosti i požrtvovanja. Nije tražila da bude primećena, ali je svojim delima ostavljala snažan utisak. Njena ljubav prema ljudima, predanost poslušanju i spremnost na žrtvu učinili su je omiljenom među sveštenstvom i vernim narodom.
U pravoslavnoj tradiciji smrt se ne posmatra kao kraj, već kao usnuće u Gospodu i prelazak u večni život. Zato se i za monahinju Hristinu kaže da je „usnula u Vaskrslom Gospodu“, sa nadom na vaskrsenje i život večni, nadom koja predstavlja temelj hrišćanske vere.
Zaupokojena liturgija služiće se danas u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom u devet časova, dok će opelo biti služeno u 14 časova u istom hramu. Sahrana monahinje Hristine obaviće se na gradskom groblju Čepurci u 15 časova.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Nakon transplantacije jetre u Istanbulu, uprkos ogromnoj žrtvi prijatelja koji je pokušao da mu spasi život donacijom organa, jerej Bogdan Stjepanović okončao je svoj ovozemaljski život.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.