Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Vest o iznenadnoj smrti sveštenika zatekla je vernike u Getingenu u tišini koju je teško pretočiti u reči. Nije reč samo o bolu zbog jednog prekinutog mladog života, već i o osećaju praznine koji ostaje kada ode pastir čije je služenje bilo neraskidivo povezano sa svakodnevicom zajednice.
Pravoslavni sveštenik Igor Gurčenkov preminuo je od posledica saobraćajne nesreće. Kako je saopštila Berlinsko-nemačka eparhija Ruske pravoslavne crkve, nesreća se dogodila dok je šetao sa detetom, kada ga je udarilo vozilo. Hitno je prevezen u bolnicu, ali je, uprkos naporima lekara, podlegao povredama. Vest o njegovom upokojenju objavljena je na zvaničnoj internet stranici eparhije.
Poslednji trenutci
Otac Igor služio je u parohiji Svetog arhangela Mihaila u Getingenu, gde je bio poznat kao sveštenik blizak ljudima, bez distance koja često razdvaja pastira i vernike. Njegovo delovanje nije se završavalo u hramu, bio je pokretač i oslonac brojnih parohijskih aktivnosti, posebno u radu sa decom kroz nedeljnu školu i u negovanju crkvenog pojanja.
Ruska pravoslavna crkva
Sveštenik Igor Gurčenkov
Nije se nametao, ali je uvek bio prisutan. Vernici ga pamte po spremnosti da sasluša, pruži savet i bude uz njih i u radosti i u iskušenjima.
Arhiepiskop Tihon Ruzski uputio je saučešće porodici i vernicima, ističući da je pokojni sveštenik bio predan pastir i misionar čije je služenje ostavilo dubok trag. Iz eparhije je najavljeno da će informacije o opelu i sahrani biti naknadno objavljene.
Parohija u Getingenu sada se okuplja u molitvi, suočena sa ovom tragedijom i gubitkom koji nadilazi reči, ali i sa tihim sećanjem na život posvećen veri i ljudima.
Sutra će se u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice služiti zaupokojena liturgija i opijelo, a vekovna svetinja Gornji Brčeli čuva sećanje na monahinju koja je ostavila dubok duhovni trag.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
Protojerej-stavrofor Žarko Uskoković podizao je svetinje i u godinama rata čuvao narod i nadu, ostajući na svom mestu onda kada je bilo najteže i najneizvesnije.
Oproštaj od poštovanog monaha biće upriličen 21. aprila u Petrovaradinu, gde će biti služene zaupokojena Liturgija i opelo, dok će njegovo telo biti položeno u manastiru Grgeteg, uz prisustvo vernika, sveštenstva i monaštva.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za Nedelju 2. sedmice po Vaskrsu vodi kroz susrete koji ne ostavljaju prostor za ravnodušnost, već rađaju reč koja ostaje zauvek ista.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.