SLATKO SEĆANJE - BAKIN KOLAČ NA ČAŠE: Recept bez vage za savršeno sočnu i ukusnu poslasticu
Jednostavna smesa, proverena mera i miris vanilije koji vraća u dane praznika, mrsnih ručkova i tihog porodičnog mira.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
U mnogim starim kuhinjama Balkana, gde se mirisi cimeta i pečenog testa pamte duže nego reči, tatlije su imale posebno mesto. Ovaj skromni, ali raskošno slatki kolač, čije ime vodi poreklo od turske reči „tatlı“, što znači slatko, preživeo je vekove, granice i običaje, ostajući jednako voljen i u islamskim, i u pravoslavnim, i u katoličkim domovima.
Nije bilo retko da se upravo tatlije nađu na trpezi kada se porodica okuplja za krsnu slavu, ali su imale i posebno vreme tišine i svetlosti tokom Ramazana, kada je iftar bez poslužene poslastice delovao nepotpuno. U toj jednostavnosti spajali su se strpljenje domaćice, toplina doma i ona vrsta radosti koja ne dolazi iz obilja, već iz zajedničkog stola. Tatlije su, uvek nekako, bile više od deserta - bile su mali znak da se praznici, uspomene i ljudi najlakše pamte po ukusu.
Za testo:
Za sirup:
• 1 kg šećera
• 1 kg vode
• sok od 1/2 limuna
U posudu staviti brašno, prašak za pecivo, 1 vanilin šećer, jaje i otopljeni margarin. Sve zajedno umesiti rukom dok se ne dobije prhko testo. Testo ostaviti da odstoji oko 15 minuta. Nakon toga nastaviti mešenje, uz postepeno dodavanje malo brašna ako je potrebno.
U posebnoj posudi pomešati mlevene orahe, sitno seckane urme, cimet i 3 kašike šećera. Ova smesa predstavlja fil za tatlije. Od testa uzimati male loptice veličine oraha, rastanjiti ih dlanom, staviti fil, pa pažljivo zatvoriti sa svih strana da ne iscuri nadev.
Oblikovane tatlije ređati na pleh i peći na 220 °C dok ne porumene. Dok se tatlije peku, pripremiti sirup: prokuvati šećer i vodu. Nakon oko 15 minuta ključanja dodati sok od limuna i 1 vanilin šećer. Kuvati dok sirup ne postane blago gust i svetložute boje.
Vruće pečene tatlije preliti vrućim sirupom.
Jednostavna smesa, proverena mera i miris vanilije koji vraća u dane praznika, mrsnih ručkova i tihog porodičnog mira.
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Raskoš ukusa u samo nekoliko minuta pripreme, idealna za dane kada želimo slatko, a ipak skromno i zdravo
Ovaj recept bez mleka, jaja i ulja pokazuje da jednostavnost ne znači odricanje - naučite kako pripremiti mekane kore i bogat fil koji će uneti toplinu u svaki postni trenutak.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Ova nenametljiva, a raskošna poslastica spaja orahe, puter i nežne kore u "ružice" koje prizivaju detinjstvo i porodična okupljanja, a priprema je jednostavna čak i za početnike u kuhinji.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Nežna tekstura, bogat ukus i nekoliko jednostavnih sastojaka dovoljni su za specijalitet koji se odlično slaže uz doručak, večeru ili kao dodatak ručku.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
U selu Resen kod Bosilegrada osveštan je hram Svetog proroka Ilije, čija je gradnja započeta u 19. veku, a dovršena tek danas, kada su meštani ispunili obećanje koje su generacije prenosile kao porodični i seoski amanet.
Gledajući tuđe imanje, položaj, ugled ili bogatstvo, mnogi zaboravljaju da svako nosi svoj krst, svoje borbe i svoj put pred Bogom.
Nežna tekstura, bogat ukus i nekoliko jednostavnih sastojaka dovoljni su za specijalitet koji se odlično slaže uz doručak, večeru ili kao dodatak ručku.