Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
Bela alva je poslastica koja, iako jednostavna po sastojcima, krije bogatu istoriju i aromu koja vraća u neka prošla vremena. Njeno poreklo vodi nas u Bliski istok, gde je alva vekovima omiljeni slatkiš, a naziv potiče iz arapskog jezika i znači – slatkiš. Na Balkanu, a posebno u Srbiji, bela alva od davnina zauzima posebno mesto i priprema se za porodične svečanosti i verske praznike, kako u pravoslavnim i katoličkim, tako i u muslimanskim domovima.
Ovaj luksuzni desert pravljen je nekada u velikim količinama – domaćice su ga pažljivo pripremale za prazničnu trpezu, jer med, orasi i pažljivo umućena belanca stvaraju neodoljivu harmoniju ukusa. Danas, iako se retko priprema u domaćinstvima, bela alva i dalje osvaja sladokusce, posebno one koji cene starinske recepte i tradicionalne poslastice.
Ovaj kolač je izuzetno ukusan, snažnog slatkog ukusa, ali njegova neuobičajena aroma čini da svako želi da proba još komadić. Prvi susret sa belom alvom često izaziva zanimljive reakcije, a oni koji je već poznaju – znaju da se ne može odoleti.
Sastojci:
2 veće oblande
6 belanaca
600 g prah šećera
300 g meda
250 g sitno seckanih oraha
Shutterstock/A.G.A
Bela alva
Priprema:
Na pari umutite belanca (može i na tek zamlačenoj ringli), postepeno dodajući po kašiku prah šećera. Kada belanca postanu čvrsta i dobiju gustinu, dodajte malo po malo kuvani med, neprestano mešajući, dok ne dobijete vrlo gustu masu. Sklonite smesu sa plotne i umešajte orahe da se ravnomerno rasporede. Na dasku stavite jednu oblandu, ravnomerno je premažite alvom i prekrijte drugom oblandom. Ako želite, oblande možete izostaviti i smesu rasporediti direktno u kalup. Bilo sa oblandama ili bez njih, alvu ostavite da prenoći kako bi se dobro stisla pre sečenja i posluživanja.
Savet:
Važno je koristiti sveža belanca sobne temperature kako bi se lakše umutila u čvrst sneg, birati kvalitetan prirodni med, bagremov ili livadski, jer on daje poseban ukus i utiče na konzistenciju, prosejati šećer u prahu pre dodavanja da smesa bude glatka i bez grudvica, a orasi najbolje da budu sveži i blago prepečeni za intenzivniji ukus.
Dodavanje šećera u belanca radite postepeno za stabilan i vazdušast sneg, med ne sme da provri kako ne bi izgubio svoja svojstva, mešanje na pari je ključno jer previsoka temperatura može zgrudvati belanca, a smesa se brzo steže, pa je potrebno odmah je sipati na oblandu i poravnati.
Miris pečenih kolača, bogat karamel krem i tradicija preneta s kolena na koleno donose porodičnu toplinu i radost zajedništva, baš onako kako nas u pravoslavlju uči blagodat gostoprimstva i zajedništva.
Otkrijte kako su lisnati kolačići sa domaćim džemom nekada okupljali porodice, simbolizovali gostoljubivost i čuvali tradiciju svake mrsne slave – priprema je prava mala umetnost koju danas možemo ponovo oživeti.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Od prazničnih trpeza u pravoslavnim, katoličkim i muslimanskim domovima do modernih kuhinja – otkrijte kako se priprema ova poslastica od belanaca, meda i oraha koja je nekada bila simbol svečanosti i slatkog užitka.
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Otkrijte kako da pripremite starinski kolač „na kašike“, sa mirisom kakaa i domaćih jaja, koji spaja generacije, unosi toplinu u vaš dom i postaje nezaobilazna poslastica uz popodnevnu kafu ili prazničnu trpezu.
U danima posta, kad je duša gladna utehe, a novčanik tanak, ovaj starinski kolač iz šerpe vraća toplinu doma i pokazuje da i jednostavno može biti preukusno.
Otkrijte kako da pripremite najlepši tradicionalni desert od jabuka, oraha i agde, koji su muslimanske porodice s Balkana vekovima pravile za najdraže goste i praznične sofre.
Otkrijte kako da pripremite starinski kolač „na kašike“, sa mirisom kakaa i domaćih jaja, koji spaja generacije, unosi toplinu u vaš dom i postaje nezaobilazna poslastica uz popodnevnu kafu ili prazničnu trpezu.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Ovaj tradicionalni kolač, nekada nezaobilazan na prazničnim trpezama, spaja tanke kore, domaći pekmez od šljiva i orahe u savršen spoj ukusa - brzo i lako se priprema, baš kao što su ga radile naše bake.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Nakon teksta objavljenog u „Vijestima”, Mitropolija je javno demantovala navode i ukazala na pogrešno tumačenje izjava sveštenika i — kako ističu — „sračunate neistine” koje se o Crkvi plasiraju.