Bosanski sevdidžan, nekada nezaobilazan na balkanskim trpezama, i danas se čuva u muslimanskim domovima kao dragocena porodična tajna i simbol topline i gostoprimstva.
Na bosanskim trpezama nekada je miris domaćeg kolača bio siguran znak da je kuća puna topline, a srca domaćina otvorena za goste. Među takvim slatkim čuvarima porodične tradicije posebno mesto zauzima bosanski sevdidžan – jednostavan, a raskošnog ukusa.
Ovaj starinski kolač, čije ime potiče od reči sevdah — dubokih osećanja, ljubavi i nostalgije — vekovima je krasio porodične ručkove i praznične sofre širom Balkana. Danas se najčešće priprema u muslimanskim domaćinstvima u Bosni i Hercegovini, gde domaćice s posebnom pažnjom čuvaju rukom ispisane recepte svojih baka. Sevdidžan nije samo poslastica, već i tiha poruka gostoprimstva: da uvek ima mesta za još jednog gosta i da se toplina doma ne meri bogatstvom trpeze, već srcem koje nudi parče kolača i osmeh dobrodošlice.
Sastojci:
4 jajeta
1 čaša (2 dl) šećera u prahu
1 čaša rastopljenog masla ili putera
1 limun
1 čaša pšeničnog griza
1/4 čaše brašna
1 čaša slatke pavlake
250 g kristal-šećera
šipka vanile ili vanilin ekstrakt
shutterstock.com/Sokor Space
Bosanski sevidžan
Priprema:
Umutite belanca u čvrst šam. Slatku pavlaku dobro ohladite, pa i nju umutite dok ne postane čvrsta. Žumanca umutite sa šećerom u prahu, dodajte narendanu koricu limuna i rastopljeno maslo. Zatim umešajte brašno i griz. Na kraju dodajte umućenu pavlaku i šam od belanaca, pa sve dobro sjedinite.
Smesu izlijte u podmazan i pobrašnjen pleh i ispecite na 180 stepeni, dok kolač ne dobije zlatnu boju.
U međuvremenu skuvajte šećerni sirup od 250 g šećera, 300 ml vode i vanile. Neka vri nekoliko minuta, a pri kraju dodajte kolutove limuna. Pečen kolač još vruć pažljivo prelijte toplim sirupom i ostavite da se dobro ohladi. Čuvajte ga na hladnom mestu i služite isečenog na kocke.
Miris pečenih kolača, bogat karamel krem i tradicija preneta s kolena na koleno donose porodičnu toplinu i radost zajedništva, baš onako kako nas u pravoslavlju uči blagodat gostoprimstva i zajedništva.
Otkrijte kako su lisnati kolačići sa domaćim džemom nekada okupljali porodice, simbolizovali gostoljubivost i čuvali tradiciju svake mrsne slave – priprema je prava mala umetnost koju danas možemo ponovo oživeti.
U danima posta, kad je duša gladna utehe, a novčanik tanak, ovaj starinski kolač iz šerpe vraća toplinu doma i pokazuje da i jednostavno može biti preukusno.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Sočne pečurke punjene nadevom od tunjevine, uz miris belog vina, luka i začinskog bilja, pretvaraju nekoliko jednostavnih sastojaka u topao porodični obrok koji se lako priprema, a sa stola nestaje još brže.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.