ZABORAVLJENO MANASTIRSKO JELO - PRAZNIK ZA TRPEZU: Evo šta monasi kuvaju kada se ne posti
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
Neodoljivi obrok od celera i zrelog kačkavalja koji svaka porodica može napraviti kad tipik dozvoljava beli mrs.
Kada dani u manastiru dobiju poseban mir, a tipik dozvoljava beli mrs, u kuhinji se rađa jednostavna čarolija: jelo koje ne traži mnogo, ali ispunjava dušu toplinom i smirajem. Jeromonah Jerotej Draganović otkriva kako se od samo dva glavna sastojka, celera i zrelog kačkavalja, može pripremiti obrok koji spaja rustičnu jednostavnost i bogatstvo ukusa.
Ovaj manastirski ručak, složen pažljivo i pripremljen s ljubavlju, oslikava filozofiju života u manastiru: umerenost, strpljenje i radost u malim stvarima, a miris topljenog kačkavalja kroz rumene ploške celera odmah podseća na spokoj koji donosi ručak u zajednici.
Nekoliko manjih glavica celera

Očistite nekoliko glavica celera i obarite ih, zatim ih ocedite i isecite na ploške. Ređajte ploške u đuveč jedno preko drugog, veoma malo posolite i nakapajte uljem. Uzmite komad zrelog, punomasnog kačkavalja, isecite ga na ploške i ređajte između slojeva celera. Kada je sve složeno, prelijte kašikom ulja, a ostatak kačkavalja naribajte preko celera. Stavite đuveč u jako zagrejanu pećnicu. Jelo je gotovo kada se kačkavalj otopi i počne da rumeni. Služite vruće uz zelenu salatu.
Za intenzivniji ukus, kada je jelo pečeno možete posuti kašičicom dobrog parmezana ili nekog drugog tvrdog rendanog sira.
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.
Stari recept jeromonaha Jeroteja Draganovića pokazuje da skromnost u pripremi ne znači oskudnost u ukusu – obrok koji ispunjava i dušu i stomak.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.
Kopriva, pirinač i jaja pretvaraju se u skroman, ali snažan obrok za dane bez strogog posta – jelo koje neguje telo i vraća meru u svakodnevnoj ishrani.
Zrna soje, luk, praziluk i začini daju ovom posnom jelu bogat ukus, a priprema bez ulja čini ga odličnim izborom za dane strogog posta.
Beli luk, svež peršun i nekoliko suvih začina pretvaraju jednostavan obrok u aromatično jelo, a priprema je jednostavna i ne zahteva mnogo sastojaka.
Loptice od kuvanog krompira, praziluka i brašna najpre se kuvaju, zatim uvaljaju u prezle i peršun, pa zapeku do zlatne korice, a uz domaći kuvani paradajz postaju jednostavan i zasitan obrok.
Kremast, hladan i jednostavan za pripremu, ovaj recept donosi pravo osveženje kada temperature ne popuštaju.
Vatrogasci su uspeli da lokalizuju vatru, povređenih nema, ali je konak pretrpeo velika oštećenja. Isti objekat goreo je i 2018. godine, kada su među ostacima pronađene poluizgorele ikone.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Pred njihovim moštima vernici traže utehu i pomoć za sebe i svoje bližnje, mole se za zdravlje, izbavljenje iz nevolja i snagu da izdrže životna iskušenja, a njihove molitve prate duboku veru u Božiju milost.
U pravoslavnom hrišćanstvu, odnos prema teškoćama povezan je sa trpljenjem, smirenjem i poverenjem u Boga.
U svojim poslednjim ispovestima ljudi nikada ne žale zbog onoga čemu su najviše težili tokom života, a to je život u blagostanju.