ZABORAVLJENO MANASTIRSKO JELO - PRAZNIK ZA TRPEZU: Evo šta monasi kuvaju kada se ne posti
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
Neodoljivi obrok od celera i zrelog kačkavalja koji svaka porodica može napraviti kad tipik dozvoljava beli mrs.
Kada dani u manastiru dobiju poseban mir, a tipik dozvoljava beli mrs, u kuhinji se rađa jednostavna čarolija: jelo koje ne traži mnogo, ali ispunjava dušu toplinom i smirajem. Jeromonah Jerotej Draganović otkriva kako se od samo dva glavna sastojka, celera i zrelog kačkavalja, može pripremiti obrok koji spaja rustičnu jednostavnost i bogatstvo ukusa.
Ovaj manastirski ručak, složen pažljivo i pripremljen s ljubavlju, oslikava filozofiju života u manastiru: umerenost, strpljenje i radost u malim stvarima, a miris topljenog kačkavalja kroz rumene ploške celera odmah podseća na spokoj koji donosi ručak u zajednici.
Nekoliko manjih glavica celera

Očistite nekoliko glavica celera i obarite ih, zatim ih ocedite i isecite na ploške. Ređajte ploške u đuveč jedno preko drugog, veoma malo posolite i nakapajte uljem. Uzmite komad zrelog, punomasnog kačkavalja, isecite ga na ploške i ređajte između slojeva celera. Kada je sve složeno, prelijte kašikom ulja, a ostatak kačkavalja naribajte preko celera. Stavite đuveč u jako zagrejanu pećnicu. Jelo je gotovo kada se kačkavalj otopi i počne da rumeni. Služite vruće uz zelenu salatu.
Za intenzivniji ukus, kada je jelo pečeno možete posuti kašičicom dobrog parmezana ili nekog drugog tvrdog rendanog sira.
Recept jeromonaha Jeroteja Draganovića svedoči kako se u mrsnim danima u monaškoj kuhinji sprema hrana bez žurbe, ali sa merom i smislom.
Otkrijte kako u manastirskoj kuhinji, kroz zajednički trud bratstva i hodočasnika, nastaje posno jelo koje se priprema unapred, bez žurbe, i čuva ukus Hilandara i smisao posta.
Jednostavan spoj cvekle, krompira i povrća pokazuje kako post na vodi može da bude hranljiv, tih i iznenađujuće pun ukusa, baš onako kako se uči iza manastirskih zidina.
Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.
Stari recept jeromonaha Jeroteja Draganovića pokazuje da skromnost u pripremi ne znači oskudnost u ukusu – obrok koji ispunjava i dušu i stomak.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.
Kopriva, pirinač i jaja pretvaraju se u skroman, ali snažan obrok za dane bez strogog posta – jelo koje neguje telo i vraća meru u svakodnevnoj ishrani.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Sočne pečurke punjene nadevom od tunjevine, uz miris belog vina, luka i začinskog bilja, pretvaraju nekoliko jednostavnih sastojaka u topao porodični obrok koji se lako priprema, a sa stola nestaje još brže.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.