Stari recept jeromonaha Jeroteja Draganovića pokazuje da skromnost u pripremi ne znači oskudnost u ukusu – obrok koji ispunjava i dušu i stomak.
Skromnost monaške trpeze skriva posebnu toplinu koja se otkriva u jednostavnim jelima. Jeromonah Jerotej Draganović iz Manastira Krušedol, u svom Srpskom kuvaru objavljenom 1855. u Novom Sadu, zabeležio je recept koji savršeno odražava ovu monašku filozofiju: jelo pripremljeno sa samo dva osnovna sastojka, uz kap ulja i prstohvat soli, a opet dovoljno ukusno da zadovolji telo i duh u danima kada je post. Njegova jednostavnost pokazuje da veličina jela ne zavisi od raskoši sastojaka, već od pažnje i ljubavi u pripremi. Ovo jelo od celera i punomasnog kačkavalja ne zahteva nikakvu kulinarsku veštinu, već samo strpljenje i pažnju - baš kao što monah pristupa svakodnevnom životu u manastiru.
Sastojci
• nekoliko glavica celera
• so
• ulje
• 100-150 g punomasnog kačkavalja
Freepik
Manastirski obrok od celera i kačkavalja
Priprema
Obarite nekoliko glavica očišćenog celera, ocedite ga i isecite na ploške, pa ređajte u đuveč jedno preko drugih. Veoma malo posolite i nakapajte uljem. Uzmite komad zrelog punomasnog kačkavalja, isecite ga na ploške i ređajte između celera. Kada je sve složeno, prelijte kašikom ulja, a ostatak kačkavalja naribajte preko celera. Stavite u jako zagrejanu pećnicu. Jelo je gotovo kada se kačkavalj otopi i počne da rumeni.
Savet
Ovo jednostavno, a ukusno jelo služi se vruće, a najbolje ide uz blago začinjenu zelenu salatu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Izbalansirana kombinacija povrća, oraha, meda i mirisnih začina daje ovom posnom jelu posebnu punoću i čini ga savršenim izborom kada želite da trpeza tokom posta bude drugačija i maštovitija.
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.