Stari recept jeromonaha Jeroteja Draganovića pokazuje da skromnost u pripremi ne znači oskudnost u ukusu – obrok koji ispunjava i dušu i stomak.
Skromnost monaške trpeze skriva posebnu toplinu koja se otkriva u jednostavnim jelima. Jeromonah Jerotej Draganović iz Manastira Krušedol, u svom Srpskom kuvaru objavljenom 1855. u Novom Sadu, zabeležio je recept koji savršeno odražava ovu monašku filozofiju: jelo pripremljeno sa samo dva osnovna sastojka, uz kap ulja i prstohvat soli, a opet dovoljno ukusno da zadovolji telo i duh u danima kada je post. Njegova jednostavnost pokazuje da veličina jela ne zavisi od raskoši sastojaka, već od pažnje i ljubavi u pripremi. Ovo jelo od celera i punomasnog kačkavalja ne zahteva nikakvu kulinarsku veštinu, već samo strpljenje i pažnju - baš kao što monah pristupa svakodnevnom životu u manastiru.
Sastojci
• nekoliko glavica celera
• so
• ulje
• 100-150 g punomasnog kačkavalja
Freepik
Manastirski obrok od celera i kačkavalja
Priprema
Obarite nekoliko glavica očišćenog celera, ocedite ga i isecite na ploške, pa ređajte u đuveč jedno preko drugih. Veoma malo posolite i nakapajte uljem. Uzmite komad zrelog punomasnog kačkavalja, isecite ga na ploške i ređajte između celera. Kada je sve složeno, prelijte kašikom ulja, a ostatak kačkavalja naribajte preko celera. Stavite u jako zagrejanu pećnicu. Jelo je gotovo kada se kačkavalj otopi i počne da rumeni.
Savet
Ovo jednostavno, a ukusno jelo služi se vruće, a najbolje ide uz blago začinjenu zelenu salatu.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Zaboravljeno brašno sa potočnih vodenica, koje su naši stari zvali prekrupa, ponovo se vraća na trpeze – evo kako da pripremite supu po receptu starom više vekova.
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
Tokom noći odnet novac od priloga vernika, dok nadležni upozoravaju na stotine nerešenih etnički motivisanih incidenata i izostanak konkretne reakcije međunarodne zajednice.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Otac Jerotej Draganović iz manastira Krušedol još sredinom XIX veka otkrio je kako običan pečeni krompir pretvoriti u jelo koje oplemenjuje svaki obrok, idealno za dane posta, laganu užinu ili prilog uz ribu i druga jela.
Kombinacija pirinča, povrća i pažljivo izbalansovanih začina stvara bogatstvo ukusa koje greje i dušu i stomak - recept koji će vas osvojiti već pri prvom zalogaju.
Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.
Zapis iz starog "Srbskog kuvara" donosi slatkiš od svega nekoliko osnovnih sastojaka, bez aditiva i trikova, ali sa ukusom koji pamte i deca i odrasli.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Građani, zvaničnici i potomci mučenika okupili su se kod spomenika „17. februar“, podsećajući na 84. godišnjicu jednog od najvećih stradanja srpskog naroda u Drugom svetskom ratu.
U tumačenju jevanđelskih reči, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tesnogrudosti koja prerasta u mržnju i hrabrom unutrašnjem očišćenju koje otvara prostor za Hristovu blagovest.