Dan nakon svoje krsne slave, Dobrija Radović je sahranjen na groblju u Barama Radovića.
U zbijenoj tišini planinskog sela, gde se tok dana često meri zvucima crkvenih zvona i koracima koji vode ka hramu, danas je ispraćen čovek čiji je život nosio neupadljivu, ali postojanu blagu svetlost. Dobrija Ćirov Radović, brat blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, upokojio se na Aranđelovdan, krsnu slavu Radovića, i danas je sahranjen na groblju Biljege u Barama Radovića, nakon bogosluženja koje je ostavilo dubok trag u onima koji su se okupili da ga isprate.
Mitropolija crnogorsko-primorska
Opelo Dobriji Radoviću služeno je u Crkvi Svetih Pantelejmona i Klimenta Ohridskog u Donjoj Morači
Zaupokojena liturgija u Crkvi Svetih Pantelejmona i Klimenta Ohridskog
U Crkvi Svetih Pantelejmona i Klimenta Ohridskog u Donjoj Morači, episkop dioklijski Pajsije je, sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, služio zaupokojenu liturgiju i opelo Dobriji Radoviću, čoveku koji je ostao upamćen kao tih, vredan i odan, prepoznat po jednostavnosti koja nikada nije tražila mesto pod svetlom reflektora, već je nosila snagu istinske skromnosti.
Mitropolija crnogorsko-primorska
Zaupokojenu liturgiju i opelo služio je vladika Pajsije
Reči utehe vladike Pajsija ožalošćenoj porodici
Nakon bogosluženja, vladika Pajsije obratio se ožalošćenima rečima koje su, poput blagog melemnog dodira, prizvale ono što nadilazi prolaznost:
- Draga braćo i sestre, odslužismo ovu svetu službu za pokoj duše našeg brata Dobrija, sluge Božijeg vernog, da mu Bog oprosti svaki greh što je učinio voljno i nevoljno, jer nema čoveka na ovome svetu koji greh ne čini. Ali je, zaista, ova služba vrata ka nebesima na koja ulaze svi oni koji veruju u Boga Hrista, koji veruju da je On došao da otpusti sve naše grehove, da nas spase i da nam daruje život večni. Isto tako je ova sveta služba i uteha svima koji su ožalošćeni i koji tuguju jer je Hristos doneo radost samim sobom -kazao je vladika I dodao:
- Doneo je i ostavio nam svoje Telo da se Njime hranimo i Njegovu krv da pijemo, da nam to bude život večni i život zajedno sa Njim. Zato neka Bog upokoji dušu brata našeg Dobrija, a porodici neka dadne utehu, zdravlje i spasenje. Amin, Bože daj!
Mitropolija crnogorsko-primorska
Dobrija Radović upokojio se na dan svoje krsne slave - Aranđelovdan
Ove reči, izgovorene u trenutku tuge, bile su i podsetnik na ono što Crkva čuva kao svoju srž — veru da smrt nije kraj i da se život preliva u ono što je neiskvarivo i večno. Zato je ispraćaj Dobrija Radovića imao nešto od tihog dostojanstva koje se ne uči, već živi.
Poslednji pozdrav čoveku tihog dostojanstva
Dobrija Radović, koji je svoje poslednje dane dočekao okružen verom predaka i blagorodstvom svoje porodice, u 84. godini ovozemaljskog života otputovao je tamo gde, kako kažu stariji, duša konačno pronalazi mir. Danas je položen u porodičnu zemlju, među svoje, dok je zajednica koja ga je ispratila ponela sa sobom sećanje na čoveka čiji je život bio skroman, ali čist, dovoljno čist da ostane upamćen.
U tom tihom odlasku, u molitvi nad grobom, ostala je i jedna reč koju je vladika Pajsije nežno podvukao: uteha. Za žive, za ožalošćene, za sve koji su došli da isprate Dobrija, i za one koji su u njegovoj priči prepoznali podsetnik koliko je svaki ljudski život dragocen.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
U porti Crkve Svetog Dimitrija sada stoji bronzana skulptura mitropolita Amfilohija — visoka 2,3 metra, sa krstom i episkopskom patericom u rukama. Delo vajara Zorana Ivanovića.
Na opelu bivšeg košarkaša Mornara, pionira ovog sporta u Baru i uzornog hrišćanina, jeromonah Rafailo i vladika Pajsije govorili su o njegovoj veri, ljubavi prema porodici i neugasloj svetlosti koju je ostavio u zajednici.
Dobrija Radović, pesnik i potomak znamenite moračke porodice, upokojio se na praznik Svetog Arhangela Mihaila, ostavljajući za sobom sećanje koje ostaje među zavičajnim stazama njegovog roda.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Patrijarh Porfirije služio opelo u hramu Uspenja Presvete Bogorodice, gde su se sabrili monasi, rodbina, prijatelji i građani da odaju poslednju počast voljenom pastiru Eparhije bačke.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Dok se vernici okupljaju radi molitve i zajedništva, policijska najava snimanja otvara pitanje da li se sabranje na crkveni praznik posmatra kao čin vere ili kao događaj koji zahteva stalni nadzor.
Posle svečanog večernjeg bogosluženja sa petohlebnicom u crkvi Svetog Marka, arhimandrit Vasilije osveštao je badnjake pred vernicima, a molitva koja je tom prilikom uzdignuta sabrala je u sebi sećanje na raj, krst i početak spasenja.
Pred praznik Rođenja Hristovog, poglavar Srpske pravoslavne crkve nas podseća da mir ne dolazi silom, nego iz srca spremnog da oprosti, primi bližnjeg i obnovi zajedništvo, otvarajući prostor za ljubav i jedinstvo u porodici, Crkvi i društvu.
Praznik Rođenja Hristovog, koji Srpska pravoslavna crkva obeležava 7. januara, ne govori o sili i sjaju, već o tišini, smirenju i nadi koja već dva milenijuma iznova ispituje čoveka i njegov odnos prema Bogu i drugima.
Osvrćući se na Pravednog Josifa, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas u svojoj besedi za 31. utorak po Duhovima podseća kako vera i poslušnost Bogu oblikuju život i donose proslavu onima koji ga slede, čak i u najmračnijim trenucima.
Pravoslavno predanje i oci otkrivaju zašto ovaj dan nije samo uvod u slavlje, već duhovni ispit – i kako od njega zavisi da li će Rođenje Hristovo ostati običan datum ili lični susret.