ZAŠTITNICA SRPSKOG RODA - OVA IKONA SE SAMA "VRATILA" NA KOSOVO: Bogorodica se prikazala srpskom patrijarhu i rekla mu da vrati svetinju u Pećku patrijaršiju
U Pećkoj patrijaršiji liturgijski proslavljen praznik posvećen ovoj čudotvornoj ikoni.
Postoje svetinje pred kojima ljudi ne stoje samo zbog svetog lika koji je na njima izobražen, ili lepote ikonopisa. Pred njima se ćuti drugačije. Sporije se diše, pažljivije se krsti, a molitva kao da sama pronalazi put do usana. Takva je i čudotvorna ikona Presvete Bogorodice Pećke, jedna od najpoštovanijih svetinja Srpske pravoslavne crkve, koju verni narod proslavlja 22. maja, dan posle Vaznesenja Gospodnjeg.
Toga dana, 2026. godine, svetu Liturgiju u drevnoj Pećkoj Patrijaršiji služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop hvostanski Aleksej, pod svodovima manastira koji vekovima čuva ikonu koju narod od milošte naziva Pećka Krasnica.
Put svetinje kroz vekove
Crkveno predanje govori da je ovu ikonu naslikao Sveti jevanđelist Luka još 48. godine po Rođenju Hristovom, u Getsimanskom vrtu, nedaleko od mesta na kojem je počivalo telo Presvete Bogorodice do Njenog slavnog Uspenja. U pravoslavnom predanju, upravo se Sveti Luka smatra prvim ikonopiscem, čovekom koji je bojama pokušao da izrazi ono što reči nisu mogle.
Sudbina Pećke ikone vodila ju je kroz velike hrišćanske centre. Car Lav Mudri preneo ju je 460. godine iz Jerusalima u Carigrad, odakle je kasnije stigla do Hersona i ruskog kneza Vladimira, na dan Krštenja Rusije. Posle boravka u Velikom Novgorodu, ikona je vraćena u Jerusalim.
A onda je, prema predanju, Presveta Bogorodica sama odredila njen put ka srpskom narodu.
Patrijarhu jerusalimskom Atanasiju, kako se veruje, javila se u snu i rekla da ikonu preda Svetom Savi kao blagoslov njemu i srpskom rodu. Tako je svetinja stigla u Srbiju. Sveti Sava ju je najpre doneo u Žiču, tadašnje sedište srpske Arhiepiskopije, a potom je, sa prenosom crkvenog središta, preneta u Pećku Patrijaršiju, gde se i danas nalazi.
Foto: SPC
Pećka patrijaršija
Svetlost pred Stefanom Dečanskim
U starim zapisima ostalo je zabeleženo da je, kada je Sveti Stefan Dečanski pristupio da primi sveto miropomazanje za vladavinu, arhiepiskop Nikodim, prinoseći mu Pećku ikonu radi celivanja, ugledao neobičnu svetlost kako obasjava budućeg srpskog vladara.
Takva svedočanstva vekovima su pratila ovu svetinju.
Narod je verovao da Pećka Krasnica nije samo ikona pred kojom se moli, već živo prisustvo Majke Božje među svojim narodom. Zapisano je da je upravo ona spasila Peć od kolere, zbog čega je nošena u litijama širom Stare Srbije. Gde god bi prolazila, okupljao se narod tražeći utehu, ozdravljenje i nadu.
Kad su litije zabranjene, vera nije utihnula
Posle Drugog svetskog rata, komunističke vlasti zabranile su 1947. godine svečane ophode sa ikonom. Ali ono što je vekovima živelo u narodu nije moglo da nestane administrativnom zabranom.
Monahinje Pećke Patrijaršije nastavile su da beleže svedočenja ljudi koji su dolazili pred ikonu. U tim zapisima ostala su kazivanja o gluvima koji su pročuvali, nemima koji su progovorili i hromima koji su prohodali. Za vernike, Pećka Krasnica bila je utešiteljka u bolesti, oslonac u stradanju i poslednja nada onda kada ljudska pomoć više nije mogla da dopre.
Ikona kojoj su prilazili i Turci i Albanci
Posebnu snagu poštovanja prema ovoj svetinji pokazuje činjenica da joj nisu prilazili samo pravoslavni Srbi. Predanje beleži da su čak i Turci iskazivali veliko poštovanje prema ikoni, dok su Albanci dovodili svoje bolesne, tražeći pomoć Presvete Bogorodice.
To poštovanje nije bilo plod politike ni običaja, već vekovnog osećanja da se pred ovom ikonom nalazi nešto što prevazilazi ljudske podele.
Jedno vreme, po volji ljudi, ikona je bila preneta u Moračku obitelj u Crnoj Gori, ali se, prema predanju, vratila u Pećku Patrijaršiju. Patrijarhu Gavrilu Rajiću, kako se navodi, Presveta Bogorodica se javila i rekla: „Čedo Gavrilo, uzmi ikonu moju što je sada s desne strane i postavi je na moj presto”, navodi se na sajtu Srpske pravoslavne crkve.
Tokom pandemije koronavirusa dogodio se prizor koji mnogi vernici smatraju istorijskim. Prvi put posle četrdeset godina, čudotvorna ikona izneta je izvan zidina Pećke Patrijaršije i nošena u sveštenom ophodu oko drevne svetinje.
Monahinje su nosile ikonu uz pojanje molitava i akatista Presvetoj Bogorodici Pećkoj, dok je bogojavljenskom vodom kropljena okolina manastira. Bio je to trenutak koji je u narodu probudio osećaj da se vekovna zaštitnica ponovo kreće među svojim narodom u vremenu straha i neizvesnosti.
Akatist koji ne prestaje
Mitropolit beogradski Mihajlo napisao je 1894. godine akatist Pećkoj Krasnici, koji je kasnije sa crkvenoslovenskog preveo Sveti ava Justin Ćelijski. Taj akatist i danas se čita svake večeri u Pećkoj Patrijaršiji.
Jedan njegov deo posebno govori o vezi Jerusalima, Svetog Save i srpskog naroda:
„Raduj se, Ti koja si Osvećenim Savom Jerusalimskim obećana zapadnoj zemlji, u svečudesnoj ikoni Tvojoj. Raduj se, jer srpski Arhiepiskop Sava, kada beše u Palestini, uze obećanu riznicu i donese stadu svome.“
U tim rečima sabrana je i cela istorija Pećke Krasnice - putovanje jedne ikone kroz carstva, ratove i vekove, sve do tihe pećke svetinje u kojoj i danas gori kandilo pred zaštitnicom srpskog roda.
Mitropolit australijsko-novozelandski upozorava da se borba za ljudsko srce vodi svakodnevno, između pada i obnove, a Crkvu vidi kao mesto duhovne odluke i preobražaja života.
Episkopi Stefan i Nikon prisustvovali su prvoj prazničnoj liturgiji patrijarha Šija u Tbilisiju i uručili pismo patrijarha Porfirija o jačanju odnosa dve sestrinske crkve i dva pravoslavna naroda.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
Dok je jutarnji požar zahvatio crkvu u Botošu, iz nje su na vreme iznete ikone i crkveni predmeti od posebnog značaja za pravoslavnu zajednicu, čime je sprečeno njihovo uništenje.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
U srcu Kosova i Metohije, pod svodovima drevnog manastira, služena je liturgija koja je postala mnogo više od verskog obreda – postala je podsećanje ko smo, odakle dolazimo i zašto ne smemo zaboraviti ono što nas veže.
U Bogosloviju je došao jedan od najpoštovanijih svetogorskih duhovnika, donoseći blagoslov iz manastira Vatopeda i snažne poruke o veri, molitvi i putu Svetog Save.
U sabornom hramu manastira Mileševa hramovna slava okupila je veliki broj vernika, dece i gostiju iz javnog života, dok su svečana liturgija i beseda o životu jačem od smrti pretvorile Spasovdan u snažno duhovno sabranje koje je ostavilo dubok utisak na prisutne.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.