PRVA LITURGIJSKA PROSLAVA SVETE BLAŽENE ANE: Šestorica vladika, desetine sveštenika i hiljade vernika na obeležavanju praznika majke Svetog Vasilija Ostroškog
U manastiru Mrkonjići služena je arhijerejska liturgija u danu koji je označen kao važan trenutak savremenog pravoslavnog predanja.
U manastiru Mrkonjići danas je ispisana nova stranica savremene istorije Srpske pravoslavne crkve. Po prvi put liturgijski je proslavljen praznik Svete blažene Ane, majke Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog, čije je ime prošle godine uneseno u Diptih svetih Pravoslavne crkve.
U mestu u kojem je rođen jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja sabrali su se arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i verni narod iz Hercegovine i šire, kako bi prisustvovali ovom događaju koji za vernike ima poseban duhovni i istorijski značaj.
Svečana arhijerejska liturgija u Mrkonjićima
Svečanom arhijerejskom liturgijom, služenom pored svetih moštiju Svete Ane, načalstvovao je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje više arhijereja Srpske pravoslavne crkve – mitropolita Metodija, arhiepiskopa Maksima, mitropolita Dimitrija, kao i episkopa Irineja i Pajsija, uz prisustvo brojnog sveštenstva i monaštva. Veliki broj arhijereja koji su sasluživali liturgiju dodatno je posvedočio značaj ovog sabranja i novoustanovljenog praznika.
U liturgijskoj besedi arhiepiskop losanđeleski i zapadnoamerički Maksim govorio je o „tajni majke“, ističući da se kroz život Svete Ane otkriva suština hrišćanske svetosti - tiha, nenametljiva i duboko ukorenjena u veri običnog čoveka.
- Mi danas stojimo pred čudom. Ali ne pred čudom koje zasenjuje, nego pred čudom koje isijava iz ovog hercegovačkog krša. Ovo mesto spolja izgleda tvrdo kao kamen, ali u njemu postoje vode koje daju život. Takva je bila i majka Svetog Vasilija - rekao je vladika Maksim.
Foto: SPC
Ikona Svete Blažene Ane, majke Svetog VasilijaOstroškog
On je posebno naglasio da svetost nije rezervisana samo za velike podvižnike i crkvene velikodostojnike, već da se često rađa upravo u skromnosti i veri običnih ljudi.
- Pet vekova je proteklo, ali Gospod šalje svoje poruke onda kada se za njih otvorimo i probudimo. Tako se dogodilo i sa ovim liturgijskim spomenom Svete blažene Ane - poručio je arhiepiskop Maksim.
Svedočanstva i nasleđe svetosti
Vernom narodu obratio se i mitropolit zahumsko-hercegovački Dimitrije, podsetivši na predanje po kojem je Sveti Vasilije Ostroški još za života ukazao na mesto gde počiva njegova majka.
Govoreći o putu ka kanonizaciji Svete Ane, mitropolit Dimitrije podsetio je i na reči blaženopočivšeg vladike Atanasija Jevtića, koji je još pre tri decenije govorio da će majka Svetog Vasilija biti pribrojana svetima, upoređujući je sa majkama velikih svetitelja kroz istoriju Crkve.
- Vladika Atanasije je tada rekao da će majka Ana biti ubrojana među svete, kao što su to bile majke velikih svetitelja kroz istoriju Crkve. To se i ispunilo. Pre tri godine pronađene su njene svete mošti, a danas prvi put liturgijski proslavljamo njen praznik - rekao je mitropolit Dimitrije.
On je zahvalio i državi Srbiji na pomoći u izgradnji i uređenju Duhovnog centra u Mrkonjićima, naglasivši da je ovo mesto danas značajno unapređeno i da dobija sve jasnije obrise duhovnog središta.
„Veći deo onoga što danas vidimo urađen je zalaganjem i dobrotom Vlade i države Srbije. Ljudi su prepoznali značaj ovog mesta i njegovu posvećenost Svetom Vasiliju i njegovoj majci, Svetoj Ani“, istakao je mitropolit Dimitrije.
Više od simbolike
Posebnu simboliku današnjem saborovanju daje činjenica da je Sveta blažena Ana kanonizovana na Saboru Srpske pravoslavne crkve u maju 2025. godine, dok je za njen praznik određen upravo 13. maj.
Liturgija u Mrkonjićima pokazala je da poštovanje prema Svetoj Ani prevazilazi lokalne okvire Hercegovine. Vernici su ovaj događaj doživeli kao snažno svedočanstvo o značaju porodice, majčinstva i tihe, ali postojane vere iz koje su iznikli veliki duhovni likovi pravoslavlja.
U kamenitom hercegovačkom pejzažu, iz kojeg je potekao Sveti Vasilije Ostroški, danas je po prvi put liturgijski proslavljeno i ime njegove majke - Svete blažene Ane, kao deo živog predanja i molitvenog sećanja Crkve.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Mnogi su pešačili do Ostroga kako bi se poklonili moštima Svetog Vasilija, dok su poruke sa liturgije i svedočenja vernika još jednom pokazali zašto je ova svetinja jedno od najvažnijih mesta pravoslavlja.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.
Od kamenitih Mrkonjića i priča koje su vekovima čuvane u Hercegovini, do otkopavanja groba i kanonizacije u 21. veku - život Svete blažene Ane otkriva gotovo nepoznatu stranu porodice jednog od najvećih pravoslavnih svetitelja Balkana.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Osvećenje obnovljene svetinje, svečana Liturgija, priznanja zaslužnim dobrotvorima i obnova parohijskog doma obeležili su duhovne svečanosti kojima je proslavljena povezanost vere, naroda i Crkve.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Radovi su izvođeni na osnovu tehničke dokumentacije, uz ispitivanje kvaliteta materijala i nosivosti konstruktivnih elemenata, kaže se, između ostalog.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.