Evo kako je Jovanjdan proslavljen u Manastiru Ostrog (FOTO)
Bez pompe i velikih reči, u molitvi i sabranosti, Sabor Svetog Jovana Krstitelja u ostroškoj svetinji protekao je kao retka prilika da se vera ne objašnjava - već doživi.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
Najveći hrišćanski praznik, Vaskrsenje Gospoda našeg Isusa Hrista, proslavljen je svečano i saborno u ostroškoj svetinji. Pashalnim jutrenjem započela je služba Božija u Crkvi Svete Trojice u Donjem manastiru, gde su liturgiju služili iguman ostroški arhimandrit Sergije i sabraća, jeromonasi Roman i Nikolaj.
Pojanje bratije, predvođene jerođakonom Zosimom, ispunilo je hram smirenom snagom vaskršnjih stihova, dok je veliki broj vernika, sabran iz raznih krajeva, učestvovao u molitvi. Posle litije oko crkve, u trenutku koji uvek iznova podseća na prvu vest o praznom grobu, sabranima je objavljena radosna poruka: „Hristos vaskrse!“
Tokom liturgije pročitana je vaskršnja poslanica Srpske pravoslavne crkve, a oni koji su se tokom Časnog posta pripremali pristupili su pričešću. U nastavku bogosluženja, sveštenici su blagosiljali i osveštavali vaskršnja jaja, deleći ih vernicima kao znak nove radosti i nade.
Ipak, ono što je ostalo da odzvanja među sabranima bila je beseda igumana Sergija - izgovorena ne kao puka pouka, već kao svedočanstvo vere koje se živi.
Ispred ćivota Svetoga, slava mu i milost, Sveti Vasilije Ostroški, našega, jednog od najvećih naših svedoka Vaskrsenja Hristovoga, koji svojim svetim moštima, netljenim, blagosilja, osvećuje, podiže i isceljuje naš narod i posle Svetog Save Bog ga je darovao, kao živog svedoka Vaskrsenja Hristovoga, u čijem liku i delu se potvrđuje da je Hristos vaskrsao i da je vaskrsao sve one koji u Njega veruju. Vera Svetog Vasilija je vera u Vaskrsloga Hrista i ona nas isceljuje i mi se, ukrepljeni Njegovim delima, Njegovom verom i Njegovim svedočanstvima, svakodnevno sjedinjujemo sa Vaskrsenjem Hristovim i taman kad pomislimo da više nema u nama, On nam daje i mi vaskrsavamo. I zato neka Gospod Bog daje svoju vaskrsnu blagodat svima vama, da svi zajedno jedni druge u ime Gospoda Isusa Hrista i Presvete Trojice, Oca i Sina i Svetoga Duha zagrlimo vaskrsnom ljubavlju i govorimo: Hristos vaskrse! Vaistinu vaskrse! - rekao je otac Sergije.
Te reči nisu ostale samo u prostoru hrama. One su se, zajedno sa zvonima koja su tokom celog dana odjekivala sa ostroških visina, prenele među ljude - u susrete, u tihe razgovore, u pogled koji prepoznaje bližnjeg.
Proslava Vaskrsa nastavljena je uz trpezu ljubavi, ali je njen pravi smisao, kako su mnogi posvedočili, ostao u onom unutrašnjem pomaku: u osećaju da se, uprkos svemu što čoveka pritiska, život ponovo otvara. U Ostrogu, tog dana, Vaskrs nije bio samo događaj koji se obeležava - bio je stvarnost koja se doživljava.
Bez pompe i velikih reči, u molitvi i sabranosti, Sabor Svetog Jovana Krstitelja u ostroškoj svetinji protekao je kao retka prilika da se vera ne objašnjava - već doživi.
Veruje se da mošti Svetog Vasilija imaju isceliteljsku moć, a postoje i brojne priče ljudi, koje o tome svedoče.
Pripadnici elitnih policijskih jedinica i komandiri Okružnog zatvora 23. marta polaze peške ka svetinji Svetog Vasilija Ostroškog kako bi pomogli u lečenju dvoje mališana.
Na duhovnoj tribini na Krstopoklonu nedelju arhimandrit Sergije govorio je o odricanju, unutrašnjoj slobodi i moći Hristovog krsta da preobrazi naše biće.
Vernici dolaze na Ostrog upravo zbog čuda koja se, kako tvrde, i danas tamo dešavaju – isceljenja, unutrašnjeg mira, duhovnih preokreta.
Sanja i Srđan svakodnevno se bore za tuđe živote na intenzivnoj nezi, a sada su u svetinji pod Ostrogom odlučili da jedno drugome poklone dušu i srce za večnost.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Na praznik jednog od najvoljenijih svetitelja pravoslavlja, pred moštima Ostroškog Čudotvorca okupili su se vernici iz svih krajeva sveta, dok su reči mitropolita crnogorsko-primorskog, miris tamjana i suze pokajanja pretvorili liturgiju u predokus raja.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Mitropolit mileševski pod svetlošću Belog Anđela govori o Vaskrsu kao sili koja ulazi u tamu ljudskog postojanja, razbija strah od smrti i poziva čoveka da postane učesnik i svedok nove, pobedonosne stvarnosti.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
U manastiru Draganac u Kosovskom Pomoravlju, dvojica pripadnika američkog KFOR-a iz baze Bondsteel primila su svetu tajnu krštenja u bogosluženju koje je služeno na engleskom jeziku.