KOLIKO SE TAČNO JAJA FARBA ZA VASKRS: Sveštenik razbija sve zablude vernika
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Vaskrs, kao najveći hrišćanskih praznika, u domove donosi duh zajedništva, vere i darivanja.
Uz bogatu trpezu i tradicionalno farbanje jaja, ovaj praznik prati i običaj međusobnog darivanja, zbog čega se u mnogim kućama nakon slavlja nađe veća količina jaja nego što je planirano.
Kako praznični dani prolaze, tako se nameće praktično pitanje - šta učiniti sa viškom vaskršnjih jaja.
Kombinacija sopstvene pripreme i jaja dobijenih od rodbine i prijatelja često dovodi do toga da ih ima više nego što se može pojesti u kratkom roku.
Budući da su u pitanju lako kvarljive namirnice, naročito ako su stajale van frižidera, važno je reagovati na vreme.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.

Kako je najbolje iskoristi višak vaskršnjih jaja objasnio je ranije za Religiju.rs sveštenik Nenad Stojanović.
- Umesto bacanja, vernici se podstiču da potraže drugačije rešenje. Jaja se mogu podeliti s drugima, komšijama, prijateljima, onima kojima možda nisu stigla vaskršnja jaja. Mogu se iskoristiti u pripremi različitih jela, poput salata, pašteta ili čorbi - objasnio je on.
Otac Nenad je dalje istakao da vaskršnja jaja, čak i ako se pokvare, ne treba bacati u kontejner.
- Ako su već pokvarena i nisu za jelo, preporučuje se da se odnesu na čisto mesto u prirodi, zakopaju u zemlju ili tome slično... Ne bi trebalo da se bacaju ili tako pokvarena ostavljaju pored ili okačena o ručku kante.
Deo jaja može se sačuvati i za dane koji slede nakon praznika, kada se po običaju iznose na groblje i dele u znak sećanja na preminule (na Pobusani ponedeljak 20. aprila).
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Tradicija farbanja i ukrašavanja jaja prenosi se generacijama i spaja porodice u zajedničkom ritualu.
Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
Mnogi duhovnici kroz vekove ukazivali su na opasnost od reči izgovorenih bez ljubavi i smirenja.
Zli demoni se posebno boje prizivanja imena našeg Spasitelja, kaže arhimandrit German.
U besedi za ponedeljak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se žalost Hristovih učenika preobražava u radost tek kada se Isus pokaže kao pobednik smrti i Živi Gospod.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaskršnji (Svetli) ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Martina I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Jedna pouka ave Justina Popovića razbija svakodnevnu sumnju i nudi drugačiji pogled na život, strah i večnost.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.