KOLIKO SE TAČNO JAJA FARBA ZA VASKRS: Sveštenik razbija sve zablude vernika
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.
Vaskrs, kao najveći hrišćanskih praznika, u domove donosi duh zajedništva, vere i darivanja.
Uz bogatu trpezu i tradicionalno farbanje jaja, ovaj praznik prati i običaj međusobnog darivanja, zbog čega se u mnogim kućama nakon slavlja nađe veća količina jaja nego što je planirano.
Kako praznični dani prolaze, tako se nameće praktično pitanje - šta učiniti sa viškom vaskršnjih jaja.
Kombinacija sopstvene pripreme i jaja dobijenih od rodbine i prijatelja često dovodi do toga da ih ima više nego što se može pojesti u kratkom roku.
Budući da su u pitanju lako kvarljive namirnice, naročito ako su stajale van frižidera, važno je reagovati na vreme.
U duhu poštovanja prema hrani i prazniku, ne bi trebalo da se odlažu uz smeće ili ostavljaju na neprimerenim mestima.

Kako je najbolje iskoristi višak vaskršnjih jaja objasnio je ranije za Religiju.rs sveštenik Nenad Stojanović.
- Umesto bacanja, vernici se podstiču da potraže drugačije rešenje. Jaja se mogu podeliti s drugima, komšijama, prijateljima, onima kojima možda nisu stigla vaskršnja jaja. Mogu se iskoristiti u pripremi različitih jela, poput salata, pašteta ili čorbi - objasnio je on.
Otac Nenad je dalje istakao da vaskršnja jaja, čak i ako se pokvare, ne treba bacati u kontejner.
- Ako su već pokvarena i nisu za jelo, preporučuje se da se odnesu na čisto mesto u prirodi, zakopaju u zemlju ili tome slično... Ne bi trebalo da se bacaju ili tako pokvarena ostavljaju pored ili okačena o ručku kante.
Deo jaja može se sačuvati i za dane koji slede nakon praznika, kada se po običaju iznose na groblje i dele u znak sećanja na preminule (na Pobusani ponedeljak 20. aprila).
Suština praznika je u veri, radosti i duhovnoj pripremi, a ne u brojkama, kaže sveštenik
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Tradicija farbanja i ukrašavanja jaja prenosi se generacijama i spaja porodice u zajedničkom ritualu.
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran.
Posle osmodnevnog proslavljanja vaskrsenja Hrista iz mrtvih, izlaze hrišćanke devetoga dana na grobove svojih srodnika: da ih spomenu u molitvama, da im objave vaskrs Vaskrsitelja, i da im ponovo pobusaju grobove, pisao je Sveti Nikolaj Velimirović.
Na ovaj praznik se strogo posti, bez ribe i ulja, čak je poželjno ne jesti ništa.
Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Ako bi tokom pričešća ljudi, čije su duše oskvrnjene nepokajanim gresima videli njihov duhovni izgled, bili bi užasnuti, istakao je sveštenik.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.