Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže prepune osuda predstavljaju sliku društva koje sve teže podnosi istinu, a još teže čoveka koji odbija da se prilagodi gomili. Dok se glas savesti često proglašava fanatizmom, a vera potiskuje na marginu javnog života, jedna pouka jeromonaha Serafima Rouza i danas odzvanja gotovo proročki, nudeći odgovor na pitanje zašto je hrišćanski put oduvek bio put sukoba sa duhom vremena.
- Kada bi Hristos danas hodao ulicama, ili bi bio raspet po drugi put ili bi bio smešten u duševnu bolnicu, jer svetu Hristos nije potreban. Nemojte se obeshrabriti kada vidite da neko ustaje protiv vas. Bilo bi gore da vas svi vole: to znači da ugađate ljudima. I Hrista su mrzeli, raspeli su ga. Pa šta možemo očekivati, univerzalnu ljubav ako idemo Hristovim stopama? Pobrinite se da vam savest bude čista i ne bojte se ljudske mržnje, već mržnje u sopstvenoj duši - govorio je otac Serafim Rouz.
U ovim rečima jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka nije pozivao na sukob sa svetom, već na unutrašnju budnost. Njegova poruka nije usmerena protiv ljudi, već protiv duha licemerja i potrebe da čovek po svaku cenu bude prihvaćen. Otac Serafim podseća da hrišćanstvo nikada nije bilo religija komfora, već spremnosti da se istina nosi čak i onda kada izaziva podsmeh, odbacivanje ili usamljenost.
Posebno snažno odjekuje njegova opomena da se čovek više plaši mržnje u sopstvenoj duši nego osude drugih. U društvu u kojem se neprijatelj često traži spolja, Serafim Rouz vraća fokus na ono što pravoslavlje smatra ključnom borbom - borbom sa samim sobom.
Njegova pouka zato i danas ostaje aktuelna: nije najveća tragedija kada svet odbaci Hrista, već kada čovek, zarad tuđeg odobravanja, utiša sopstvenu savest.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
U besedi za subotu 6. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svet često odbacuje one koji upozoravaju, opominju i pozivaju na duhovnu promenu, ali i zašto upravo takvi ostavljaju najdublji trag kroz vreme.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Sveti Teofan Zatvornik u ponedeljak pete sedmice po Vaskrsu otkriva duhovni razlog neverovanja – ne samo tadašnjih Judejaca, već i savremenog čoveka. Njegove reči deluju kao ogoljeno ogledalo današnjice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.