Veliki pravoslavni duhovnik upozoravao je da najveća opasnost ne dolazi od tuđe osude, već od trenutka kada čovek počne da utišava istinu u sebi zarad prihvatanja okoline.
Društvene mreže prepune osuda predstavljaju sliku društva koje sve teže podnosi istinu, a još teže čoveka koji odbija da se prilagodi gomili. Dok se glas savesti često proglašava fanatizmom, a vera potiskuje na marginu javnog života, jedna pouka jeromonaha Serafima Rouza i danas odzvanja gotovo proročki, nudeći odgovor na pitanje zašto je hrišćanski put oduvek bio put sukoba sa duhom vremena.
- Kada bi Hristos danas hodao ulicama, ili bi bio raspet po drugi put ili bi bio smešten u duševnu bolnicu, jer svetu Hristos nije potreban. Nemojte se obeshrabriti kada vidite da neko ustaje protiv vas. Bilo bi gore da vas svi vole: to znači da ugađate ljudima. I Hrista su mrzeli, raspeli su ga. Pa šta možemo očekivati, univerzalnu ljubav ako idemo Hristovim stopama? Pobrinite se da vam savest bude čista i ne bojte se ljudske mržnje, već mržnje u sopstvenoj duši - govorio je otac Serafim Rouz.
U ovim rečima jedan od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka nije pozivao na sukob sa svetom, već na unutrašnju budnost. Njegova poruka nije usmerena protiv ljudi, već protiv duha licemerja i potrebe da čovek po svaku cenu bude prihvaćen. Otac Serafim podseća da hrišćanstvo nikada nije bilo religija komfora, već spremnosti da se istina nosi čak i onda kada izaziva podsmeh, odbacivanje ili usamljenost.
Posebno snažno odjekuje njegova opomena da se čovek više plaši mržnje u sopstvenoj duši nego osude drugih. U društvu u kojem se neprijatelj često traži spolja, Serafim Rouz vraća fokus na ono što pravoslavlje smatra ključnom borbom - borbom sa samim sobom.
Njegova pouka zato i danas ostaje aktuelna: nije najveća tragedija kada svet odbaci Hrista, već kada čovek, zarad tuđeg odobravanja, utiša sopstvenu savest.
Ava Justin Popović govorio je o strahu, očajanju i trenucima kada čovek pomisli da više nema snage da ustane, ali i o pomoći koja, prema pravoslavnom učenju, nikada ne izostaje onome ko je prizove.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka otkriva zašto ponekad najveći problem nije u tome što smo u pravu, već u načinu na koji tu „pravdu“ nosimo u odnosu prema drugima.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
U besedi za nedelju 7. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje delovanje Duha istine kao unutrašnje svedočenje koje ne objašnjava samo veru, već je čini živom, prisutnom i lično doživljenom.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Kroz molitvenu poruku prvoapostolima, koji su najznačajniji stubovi hrišćanstva, podsećamo se duhovne snage i blagodati koja dolazi kroz veru, udaljavajući se od iskušenja koja sujeverje donosi.
Veliki svetogorski duhovnik podseća da pravi nemir ne dolazi samo spolja, već iz naših misli i odnosa prema drugima, a put ka miru vodi kroz smirenje i ljubav.