Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
Mnogo je lakše diviti se veri svetitelja nego pokušati da živimo onako kako su oni živeli. O tome svedoči i pitanje koje su postavili starcu Pajsiju Svetogorcu: ako je Sveti Kirilo Jerusalimski rekao da će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih mučenika, zbog čega će njihova borba biti toliko velika? Odgovor starca Pajsija ne govori samo o budućim vremenima već i o odgovornosti hrišćanina koji danas ima priliku da svoju veru pokaže životom.
- Zato što smo nekada imali duhovno bogate ljude. Danas nedostaju primeri, govorim uopšte o Crkvi i monaštvu. Mnogo se toga govori i piše, ali se malo toga sprovodi u život. Samo se divimo svetim podvižnicima naše Crkve, ali ne shvatamo koliki beše njihov trud. Jer sami se ne potrudismo da to shvatimo, kako bismo zavoleli svetitelje i podražavali im, prilježno se boreći. Bog sada dopušta da nas žestoko kazne. Dolaze teška vremena. Imaćemo velika iskušenja. Trebalo bi da to ozbiljno shvatimo i da zaživimo duhovno.
Mnogi Svetitelji bi želeli da žive u naše doba, kako bi se borili. Raduje me to što mi neki prete da će me ubiti, jer uništavam njihove planove. Kad kasno noću začujem iz kelije gde neko preskače ogradu, moje srce zatreperi. Ali kada viknu: "Stigao je telegram! Moli se za ovog bolesnika", ja pomislim: "A, to je! Propade mi ova prilika!" Nije to zato što mi je dosadno da živim, nego se radujem mogućnosti da svoj život položim za Hrista. Trebalo bi da se radujemo što nam se danas pruža ovakva šansa. Plata će biti velika - govorio je starac Pajsije.
U ovoj pouci starac Pajsije ne govori o veri kao o nečemu što se čuva samo rečima. Za njega je vera borba koja se vidi u načinu života, u spremnosti da čovek istraje kada je teško i da ono što govori zaista sprovede u delo. Zato savremene nevolje ne posmatra samo kao kaznu i teret, već i kao priliku za duhovnu borbu.
Njegove reči zato ostavljaju jedno jednostavno, ali zahtevno pitanje: ako već živimo u vremenu iskušenja, šta ćemo učiniti sa prilikom koju smo dobili? Za starca Pajsija odgovor je bio jasan. Ne treba čekati neko bolje vreme za hrišćanski život. Borba počinje upravo tamo gde se čovek nalazi.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Starac iz Optine podsetio je da se put ka Hristu ne pokazuje samo molitvom i ličnom pobožnošću, već i spremnošću da sa ljubavlju nosimo slabosti i teškoće svojih bližnjih.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelista Jovana Bogoslova po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Jakova Alfejevog. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana Henrija Njumana i Svetog Dionisija sa drugovima, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Ruski duhovnik upozorava na trenutak kada nevolja postane toliko teška da čovek počne da gubi oslonac i otkriva zašto upravo tada treba biti posebno oprezan sa onim što se događa u njegovim mislima.
U besedi za petak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovu molitvu i otkriva šta ona govori o božanskoj ljubavi, jedinstvu Svete Trojice i očišćenju srca od greha.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.