Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Nevolja u svakodnevni život ulazi bez najave. Stigne kroz bolest, porodični problem, gubitak posla, narušene odnose ili brigu koja čoveka danima ne napušta. Tada se najpre pitamo kako da rešimo problem i kada će sve to prestati. Molitva često postane vapaj za pomoć i izbavljenje. A upravo u takvom trenutku Sveti Jovan Kronštatski podseća na nešto mnogo teže: da se Bogu zahvalimo i onda kada ne razumemo zašto nam se nešto događa.
U pravoslavnom iskustvu zahvalnost nije rezervisana samo za dane kada nam sve ide kako želimo. Hrišćanin je pozvan da se uzda u Boga i kada mu je put nejasan, a odgovor na molitvu ne dolazi odmah. Sveti Jovan Kronštatski zato savetuje da ni u iskušenju ne izgubimo ono što nam je najpotrebnije: poverenje u Boga.
- Ako u svakoj nevolji i u svakom iskušenju kažeš: "Slava Bogu za sve", sve breme će postati lako, a u tvoju dušu useliće se nebeski mir. Blagodarnost pretvara svaku gorčinu u sladost i svaki krst u izvor vaskrsne radosti - uči nas Sveti Jovan Kronštatski.
Ove reči ne znače da treba da se pravimo da ne boli ili da je svaka nevolja sama po sebi dobra. Sveti Jovan govori o tome šta se događa u čoveku kada usred teškoće ne prekine vezu sa Bogom. Umesto da ga ogorčenost potpuno zaokupi, on pokušava da sačuva veru, molitvu i zahvalnost.
Zato je možda najteže izgovoriti upravo ono što je u ovoj pouci najkraće: "Slava Bogu za sve." Te reči nisu najlakše kada se izgovaraju tek pošto problem prođe. Njihova prava težina meri se onda kada nevolja još traje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za subotu 19. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zašto se put ka Gospodu ne prelazi ohološću i uzdizanjem sebe, već ljubavlju, smirenjem i spremnošću da tvorimo volju Božju.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.