MUSAKA OD PEČENIH PAPRIKA KOJA NESTAJE SA STOLA: Stari recept za sočan ručak pun domaćeg ukusa
Pravi se bez komplikovanja, a jedan detalj u pripremi daje joj naročito pun ukus i miris domaće kuhinje.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Nevolja u svakodnevni život ulazi bez najave. Stigne kroz bolest, porodični problem, gubitak posla, narušene odnose ili brigu koja čoveka danima ne napušta. Tada se najpre pitamo kako da rešimo problem i kada će sve to prestati. Molitva često postane vapaj za pomoć i izbavljenje. A upravo u takvom trenutku Sveti Jovan Kronštatski podseća na nešto mnogo teže: da se Bogu zahvalimo i onda kada ne razumemo zašto nam se nešto događa.
U pravoslavnom iskustvu zahvalnost nije rezervisana samo za dane kada nam sve ide kako želimo. Hrišćanin je pozvan da se uzda u Boga i kada mu je put nejasan, a odgovor na molitvu ne dolazi odmah. Sveti Jovan Kronštatski zato savetuje da ni u iskušenju ne izgubimo ono što nam je najpotrebnije: poverenje u Boga.
- Ako u svakoj nevolji i u svakom iskušenju kažeš: "Slava Bogu za sve", sve breme će postati lako, a u tvoju dušu useliće se nebeski mir. Blagodarnost pretvara svaku gorčinu u sladost i svaki krst u izvor vaskrsne radosti - uči nas Sveti Jovan Kronštatski.
Ove reči ne znače da treba da se pravimo da ne boli ili da je svaka nevolja sama po sebi dobra. Sveti Jovan govori o tome šta se događa u čoveku kada usred teškoće ne prekine vezu sa Bogom. Umesto da ga ogorčenost potpuno zaokupi, on pokušava da sačuva veru, molitvu i zahvalnost.
Zato je možda najteže izgovoriti upravo ono što je u ovoj pouci najkraće: "Slava Bogu za sve." Te reči nisu najlakše kada se izgovaraju tek pošto problem prođe. Njihova prava težina meri se onda kada nevolja još traje.
BONUS VIDEO
Pitanje koje na prvi pogled deluje jednostavno otvara jednu od najdubljih tajni vere i suočava čoveka sa granicama sopstvenog poimanja.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Posebno je važno obratiti pažnju na nekoliko stvari pre nego što izgovorite ono što vas opterećuje, a jedan detalj mnogima može pomoći da se oslobode početne treme i lakše saberu misli.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Mnogi uz novac i kartice čuvaju lik Hrista, Bogorodice ili svetitelja, ne znajući da takav odnos prema svetinji može biti pogrešan.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Od Studenice do Žiče, a potom do Hrama Svetog Save, Prepodobna Anastasija Srpska okupila je narod koji sada pred njenim kivotom zastaje u molitvi.