Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Kada čovek zna da je pogrešio, lako može da pomisli da je svojim postupcima zatvorio vrata pred Bogom. Tada se javlja i teška dilema: pomaže li Bog grešnima i može li njihova molitva uopšte biti uslišena? Posebno u trenucima nevolje, kada traži izlaz, čovek može da pomisli da zbog svojih grehova nema pravo ni da se nada pomoći. Starac Siluan Atonski u jednoj svojoj pouci govori upravo o tome i podseća da pred Bogom nije presudno samo to što je čovek sagrešio, već i sa kakvim srcem Mu se obraća.
- Ranije sam mislio da Gospod čini čuda samo zbog molitava svetitelja. Sada sam, pak, uvideo da Gospod čini čuda i na molitvu grešnika, samo ako mu je duša smirena. Jer, Gospod sluša molitve čoveka koji se naučio smirenosti. Mnogi iz neznanja govore da je taj i taj svetitelj učinio neko čudo. Ja sam, međutim, uvideo da je to učinio Duh Sveti koji živi u njemu. Gospod hoće da se svi spasemo i budemo večno sa Njim, i zato sluša molitve i grešnog čoveka, bilo radi njega samog bilo radi koristi drugih - govorio je starac Siluan Atonski.
Starac Siluan ne pripisuje čuda samim svetiteljima, već Bogu, koji deluje kroz njega. Istovremeno, naglašava da ni grešnik nije izvan domašaja Božje pomoći ako Mu pristupa sa smirenjem.
Za starca Siluana, dakle, greh nije poslednja reč o čoveku. Kada postane svestan svog pada, čovek može da se sakrije od Boga ili da Mu priđe bez opravdavanja i gordosti. Upravo tu, u smirenoj molitvi, počinje odgovor na pitanje da li Bog čuje i grešnika.
Jedna vernica upitala je oca Viktora Nišikova može li dobrota da opravda ružne reči, a njegov odgovor otvara ozbiljno pitanje o grehu, pokajanju i tome šta se zaista nalazi u čovekovom srcu.
U besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava zašto čoveku put u propast može izgledati privlačnije od puta spasenja i šta donosi povlađivanje strastima i porocima.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.