U besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava zašto čoveku put u propast može izgledati privlačnije od puta spasenja i šta donosi povlađivanje strastima i porocima.
Nekada je teži izbor upravo onaj koji čoveku donosi dobro: traži odricanje, suočavanje sa sopstvenim slabostima i istrajavanje na putu koji nije uvek lak. Nasuprot tome, ono što povlađuje grehu može izgledati jednostavnije i privlačnije. Upravo na toj zamci zasniva se snažna poruka vladike Nikolaja Velimirovića, koji u besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima, tumačeći Hristove reči iz Jevanđelja, govori o tome zašto grešni ljudi mogu radije prihvatiti onoga koji im laska nego Onoga koji ih poziva na spasenje.
Beseda o tome kako grešni ljudi radije primaju zlotvora nego dobrotvora
"Ja dođoh u ime oca svojega, i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti." (Jov. 5, 43)
Ko je taj drugi, koji će doći u ime svoje i koga će grešni ljudi radije primiti nego Hrista Gospoda? To je onaj koji ne nosi krsta i ne ide uskim putem; koji nije čovekoljubac no čovekomrzac; koji ne vojuje protiv greha nego za greh; koji voli nečistotu i širi nečistotu; koji je vojnik večne smrti a ne večnog života; koji laska bezbožnicima i miluje svaku strast i porok, to je antihrist.
On će doći u ime svoje a ne u ime Božje. I svi oni, koji ne primiše Hrista, primiće njega. Biće im on mio, jer će milovati sve krive putove grešničke. Biće im on miliji od Hrista, jer će pored teškog puta Hristovog napraviti glatku stazu kao od leda, po kojoj će se ljudi lako klizati ne misleći o ponoru, u koji ih on vodi.
Gospod Hristos došao je u ime večnog spasenja ljudi, večnog života, večne istine i pravde, a on će doći u ime svoje, tj. u ime večne propasti, smrti, laži, i nepravde.
I kad antihrist dođe među svoje, svoji će ga rado primiti; svi oni kojima je Hristos težak primiće rado antihrista, jer će im se učiniti lak, i jer će im se njegov put učiniti lak.
Kad bude bilo dockan, videće bezumnici, da su se prevarili, ali spasenja neće biti. Kad se budu sklizali u večnu noć, u krilo smradne zmije, tada će biti dockan, kajanje se neće primati, i spasenja više neće biti.
Brzo će se svršiti bezumni pir antihristov sa grešnicima na zemlji, kao jedan tren oka svršiće se; i dom nečistog veselja obratiće se u bezizlaznu tamnicu griže i čemera. Tada će biti sve dockan.
O Gospode čovekoljubivi, jedini prijatelju ljudi, Tebe jedinoga mi poznajemo i priznajemo. Tebe, samo Tebe primamo kao Spasitelja i spasenje naše. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.