U besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava zašto čoveku put u propast može izgledati privlačnije od puta spasenja i šta donosi povlađivanje strastima i porocima.
Nekada je teži izbor upravo onaj koji čoveku donosi dobro: traži odricanje, suočavanje sa sopstvenim slabostima i istrajavanje na putu koji nije uvek lak. Nasuprot tome, ono što povlađuje grehu može izgledati jednostavnije i privlačnije. Upravo na toj zamci zasniva se snažna poruka vladike Nikolaja Velimirovića, koji u besedi za sredu 17. sedmice po Duhovima, tumačeći Hristove reči iz Jevanđelja, govori o tome zašto grešni ljudi mogu radije prihvatiti onoga koji im laska nego Onoga koji ih poziva na spasenje.
Beseda o tome kako grešni ljudi radije primaju zlotvora nego dobrotvora
"Ja dođoh u ime oca svojega, i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti." (Jov. 5, 43)
Ko je taj drugi, koji će doći u ime svoje i koga će grešni ljudi radije primiti nego Hrista Gospoda? To je onaj koji ne nosi krsta i ne ide uskim putem; koji nije čovekoljubac no čovekomrzac; koji ne vojuje protiv greha nego za greh; koji voli nečistotu i širi nečistotu; koji je vojnik večne smrti a ne večnog života; koji laska bezbožnicima i miluje svaku strast i porok, to je antihrist.
On će doći u ime svoje a ne u ime Božje. I svi oni, koji ne primiše Hrista, primiće njega. Biće im on mio, jer će milovati sve krive putove grešničke. Biće im on miliji od Hrista, jer će pored teškog puta Hristovog napraviti glatku stazu kao od leda, po kojoj će se ljudi lako klizati ne misleći o ponoru, u koji ih on vodi.
Gospod Hristos došao je u ime večnog spasenja ljudi, večnog života, večne istine i pravde, a on će doći u ime svoje, tj. u ime večne propasti, smrti, laži, i nepravde.
I kad antihrist dođe među svoje, svoji će ga rado primiti; svi oni kojima je Hristos težak primiće rado antihrista, jer će im se učiniti lak, i jer će im se njegov put učiniti lak.
Kad bude bilo dockan, videće bezumnici, da su se prevarili, ali spasenja neće biti. Kad se budu sklizali u večnu noć, u krilo smradne zmije, tada će biti dockan, kajanje se neće primati, i spasenja više neće biti.
Brzo će se svršiti bezumni pir antihristov sa grešnicima na zemlji, kao jedan tren oka svršiće se; i dom nečistog veselja obratiće se u bezizlaznu tamnicu griže i čemera. Tada će biti sve dockan.
O Gospode čovekoljubivi, jedini prijatelju ljudi, Tebe jedinoga mi poznajemo i priznajemo. Tebe, samo Tebe primamo kao Spasitelja i spasenje naše. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za četvrtak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je pretvaranje vode u vino osnova Hristovih čudesa i kakvu poruku nosi čoveku čija su vera, nada i unutrašnja snaga oslabile.
Hristove reči Nikodimu o novom rođenju Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje sa borbom protiv greha i strasti, podsećajući da vera traži promenu života i život po Božjim zapovestima.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz biblijske primere objašnjava kako anđeli pomažu pravednicima i zašto su vera, molitva i pokajanje važni za Božju milost.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".