Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.
Srpska pravoslavna crkva 7. novembra proslavlja Svete mučenike Markijana i Martirija, ranohrišćanske stradalnike koji su život položili zbog ispovedanja pravoslavne vere u vreme cara Konstancija II, sredinom 4. veka u Carigradu.
Markijan i Martirije živeli su u vreme velikih crkvenih sukoba oko učenja o Svetoj Trojici. Obojica su služila u Carigradskom sabornom hramu, gde su svojim radom bili vezani za patrijarha Pavla Ispovednika.
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.
Njihovo stradanje dogodilo se u periodu kada je car Konstancije II pružao podršku arijanskom učenju, koje je bilo suprotno veri ispovedanoj na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji.
Dok su njegova braća Konstantin i Konstans podržavala nikejsko pravoslavlje, Konstancije je, nakon njihove smrti i sukoba sa uzurpatorom Magnecijem, nastojao da arijanstvo nametne kao jedino prihvatljivo versko učenje u carstvu.
Foto: SPC / Mitropolija crnogorsko-primorska
Sveti mučenici Markijan i Martirije
U takvim okolnostima Markijan i Martirije nisu odstupili od nikejskog Simbola vere. Ostali su verni učenju Crkve, zbog čega su uhapšeni i izvedeni pred eparha Filipa. U tamnici su bili izloženi mučenju, ali ih ni pretnje ni stradanja nisu naveli da se odreknu svojih uverenja.
Na kraju im je, po naređenju eparha, mačem odsečena glava. Vernici su uzeli njihova tela i sahranili ih kod Melandijeve kapije u Carigradu.
Posle pobede nikejskog pravoslavlja nad arijanstvom, Markijan i Martirije počeli su da se poštuju kao sveti mučenici širom carstva.
Njihovom spomenu naročito je doprineo Sveti Jovan Zlatousti, koji je u njihovu čast podigao crkvu i sastavio službu.
Kanon za ovu službu napisao je Josif Pesmopisac, a njihovo praznovanje u crkvenom kalendaru ustanovljeno je za 25. oktobar po julijanskom, odnosno 7. novembar po gregorijanskom kalendaru.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.